Surovi realizam u emotivnoj drami Kornela Mundruczoa

Film ‘Krhotine žene’, Mundruczov američki prvijenac koji je premijerno prikazan na 77. Filmskom festivalu u Veneciji, dostupan je na Netflixu.

Film 'Krhotine žene' u fokus stavlja ženu koja se nakon preživljenje traume raspada na komadiće, a koja, vremenom, upravo u tim krhotinama pronalazi svoju snagu i iz njih se ponovo rađa (Screenshot)

Nakon premijernog prikazivanja na 77. Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je Vanessa Kirby osvojila nagradu za najbolju glumicu, film Krhotine žene (Pieces Of a Woman) mađarskog reditelja Kornela Mundruczoa otkupio je streaming servis Netflix i od 7. januara ga ponudio svojim korisnicima, među kojima je ovaj film vrlo brzo postao veoma popularan.

Najnovije ostvarenje Mundruczoa, kojeg publika izvan granica Mađarske uglavnom pamti po filmovima Johanna (2005.), Bijeli bog (2014.)  i  Jupiterov mjesec (2017.), sva tri predstavljena na Filmskom festivalu u Cannesu, snimljeno je u produkciji SAD-a, Kanade i Mađarske.

Riječ je o nesvakidašnjoj emotivnoj drami koja donosi priču o žalovanju nakon gubitka djeteta i procesu nastavka življenja nakon najtraumatičnijeg događaja koji roditelj može doživjeti.

Realistična 23-minutna scena poroda

Nakon što nas upozna s glavnim akterima filma – Marthom Weiss (Vanessa Kirby) koja u visokom stadiju trudnoće u kancelariji s kolegama s posla slavi skori dolazak kćerkice i njenim partnerom, građevinskim nadzornikom Seanom (Shia LaBeouf) koji uzbuđeno kolegama priča o kćerki koja je na putu – počinje najupečatljivija scena ovog filma koja traje duže od dvadeset minuta, a koju karakteriše sirovo i realistično prikazan porod koji se odvija kod kuće.

Snimci kamerom iz ruke kreću se od Marthe i Seana, vjerodostojno prikazujući istovremenu sreću i paniku koja hvata mlade ljude koji ubrzo trebaju postati roditelji, do zamjenske babice Eve (Molly Parker) koja nije najsigurnija u ono što radi, nagovještavajući nam time da bi nešto moglo krenuti po zlu.

Zahvaljujući dobro osmišljenim, realistično prikazanim i ničim uljepšanim scenama, težak porod Marthe proživjet će svaki gledalac filma, sluteći duboko u sebi da nešto nije uredu i strepeći od onoga što slijedi. To intenzivno i sirovo filmsko iskustvo na trenutak će kulminirati srećom mladih ljudi koji prvi put uzimaju u naručje svoju tek rođenu kćerku da bi ih odmah potom zamijenili tuga, beznađe i panika zbog njene iznenadne smrti.

Tugujemo sami

Za autore filma – reditelja Kornela Mundruczoa i scenaristkinju Katu Weber koji su se također suočili s gubitkom djeteta – ova priča je veoma lična.

Da autori filma znaju o čemu govore pokazuje i vjerodostojnost scena koje slijede, a koje prikazuju način na koji se dvoje mladih ljudi pokušava izboriti s nesvakidašnjim gubitkom i praznim naručjem koje im je nakon svega ostalo, kao i nerazumijevanjem okoline na koje nailaze, jer je riječ o situacijama s kojima se čak ni najbliži članovi porodice ne znaju nositi. Weber je priču uspjela podići na jedan viši nivo, pokazujući da, bez obzira na to koliko volimo/smo voljeni, uglavnom tugujemo sami.

U želji da nastavi sa svojim životom Martha će se vratiti na posao, no njeno tijelo koje prolazi kroz postporođajne promjene – nadolaženje mlijeka, divljanje hormona, osjetljivost na određene mirise – neće joj dozvoliti da ni na trenutak zaboravi gubitak koji je doživjela. Nespremna da se suoči  s traumom i prihvati smrt kao neizbježan dio života, Martha se povlači u sebe i tone u emotivno beznađe.

U isto vrijeme autori filma ne zapostavljaju ni njenog partnera koji također prolazi kroz intenzivan osjećaj krivnje dok pati sam, u tišini, i koji, u nemogućnosti da joj se ponovo približi i tako lakše iznese cijelu situaciju i popuni emocionalnu prazninu koja je nastala usljed tragedije koja im se dogodila, bliskost počinje tražiti na drugi mjestima i vraća se starim porocima.

Savjest na ispitu

Drugi dio filma inspiriran je slučajem mađarske babice koja je, nakon što je dijete umrlo tokom porođaja u kući, optužena za ubistvo iz nehata i osuđena na dvogodišnju kaznu zatvora, ali je kasnije pomilovana, pa se radnja filma velikim dijelom premiješta u advokatsku kancelariju i sudnicu.

Marthina bogata majka Elizabeth (Ellen Burstyn), koja od početka ne odobrava izabranika svoje kćerke, smatra da će Martha lakše preći preko svega ako priča bude imala krivca, zbog čega insistira na podizanju optužnice protiv babice koja ju je porađala.

Usljed svih dešavanja tokom kojih se Martha i Sean potpuno udaljavaju, radnja postaje sve hladnija i kulminira saslušanjima na sudu tokom kojih Martha dolazi do trenutka katarzične spoznaje da prebacivanje krivice za tragediju koja joj se dogodila neće umanjiti njenu bol.

Odlične uloge LaBeofa i Kirby

Sirova gluma LaBeoufova s veoma izraženim emocijama rezultirala je krajnje uvjerljivim prikazom običnog, “grubog” građevinskog radnika bez manira, karakterističnih za bogatu porodicu njegove izabranice, rastrzanog između onoga što on zaista jeste i onoga što se od njega očekuje kako bi se uklopio u novu okolinu.

No, za ekran će vas “prikovati” i sjajna Kirby, jedna od najperspektivnijih glumica mlađe generacije koja je ovom ulogom samo potvrdila svoj talent. Za tešku i potresnu ulogu žene koja je izgubila dijete odmah nakon porođaja Kirby je dobila nagradu za najbolju glumicu na 77. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, a sve češće se spominje i kao moguća dobitnica prestižnog Oscara.

Njihova odlična gluma sjajan je adut američkog prvijenca dvojca Kornel Mundruczo-Kata Weber, koji su smogli snage da kroz svoj umjetnički rad progovore o važnoj temi koja je u društvu često zanemarena i potisnuta. Rezultat je sjajna drama koja u fokus stavlja ženu koja se nakon preživljenje traume raspada na komadiće, a koja, vremenom, upravo u tim krhotinama pronalazi svoju snagu i iz njih se ponovo rađa.

Izvor: Al Jazeera

Reklama