O političkom azilu u Americi i promjenama vezanim uz to pitanje

Trump je u posljednje četiri godine napravio više od 400 izmjena imigracijske politike, od kojih su neke poduzete odmah po njegovom dolasku u Bijelu kuću.

Demonstracije u Los Angelesu protiv Trumpove odluke da spriječi ulazak imigranata u SAD, uglavnom iz zemalja s muslimanskim većinom (EPA)

Azil je pravna zaštita koju vlada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) pruža osobama na svojoj teritoriji koje se ne mogu se vratiti u zemlje porijekla gdje će biti – ili postoji strah da će biti – izložene progonu na temelju rase, vjere, nacionalnog porijekla, političkih stavova i pripadnosti.

Američka vlada pravi distinkciju između izbjeglica (Refugees) i azilanata (Asylums), a Ujedinjeni narodi nadziru prvu kategoriju putem Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, dok druga kategorija podrazumijeva osobe na američkom tlu koje se boje povratka u zemlje porijekla iz različitih razloga.

Izbjeglice koje bježe iz svojih zemalja zbog sigurnosnih razloga (policijsko nasilje, organizirane bande i trgovci drogom iz država El Salvador, Gvatemala i Hondurasa) čine 90 posto izbjeglica u Sjedinjenim Američkim Državama.

Međutim, tu je i manje od 10 posto onih koji napuštaju svoje zemlje zbog političkog progona, diskriminacije na vjerskoj osnovi ili ograničavanja sloboda, a dolaze iz cijelog svijeta.

Washington, DC, domaćin je mnogim čelnicima grupa suprotstavljenih kineskoj vladi iz pokrajine Tibet i vođama muslimanske ujgurske manjine. Također, nedaleko od grada Philadelphije u saveznoj državi Pensilvaniji boravi turski opozicionar Fethullah Gulen. Prije toga, Los Angeles i Washington su pružili utočište hiljadama Iranaca koji su pobjegli iz svojih zemalja nakon Islamske revolucije u Iranu 1979. godine.

Također, hiljade Kubanaca i Vijetnamaca odlučile su se nastaniti u Sjedinjenim Američkim Državama, nakon što su komunistički režimi preuzeli kontrolu nad Havanom i Hanoijem.

Jednostavno dobijanje azilantskog statusa

Ne postoje nikakve novčane naknade za zahtjeve za azil i to je potpuno besplatan postupak, osim ukoliko se podnositelj zahtjeva odluči obratiti specijaliziranom advokatskom uredu kako bi mu pomogao da ga pripremi na profesionalniji način. Postoje i deseci nevladinih organizacija koje pružaju usluge pravne pomoći tražiteljima političkog azila.

Osobe koje žele podnijeti zahtjev za azil mogu to uraditi odmah po dolasku u SAD na ulaznoj tački u zemlju, bilo da je riječ o aerodromu, kopnenom prijelazu ili morskoj luci.

Donošenje odluke o zahtjevu za azil traje između dvije i četiri godine.

Odobrenje zahtjeva za azil tražitelju azila pruža nekoliko pogodnosti, između ostalog:

  • legalan i stalan boravak u Sjedinjenim Američkim Državama,
  • mogućnost dovođenja članova uže porodice (bračni drug i djeca mlađa od 21 godinu),
  • dozvola za rad u zemlji,
  • godinu dana nakon odobrenja zahtjeva za azil, osoba se može prijaviti za dobivanje stalnog boravka (Zelene karte) koja pruža mogućnost strancima da podnesu zahtjev za američko državljanstvo nakon četiri godine od datuma odobrenja zahtjeva za stalni boravak.
  • azilant se također može prijaviti i dobiti dodatne beneficije na lokalnom ili saveznom nivou, poput naknada za troškove stanovanja ili hrane.

Tražitelj političkog azila ne smije putovati izvan Sjedinjenih Američkih Država dok čeka odobrenje zahtjeva za azil. Također, ne može putovati u zemlju porijekla, jer se time isključuje elemenat straha i progona. U određenim slučajevima može dobiti dozvolu za putovanje, ali ne i u matičnu zemlju.

Trumpove politike i arapske izbjeglice

Trump je u posljednje četiri godine napravio više od 400 izmjena imigracijske politike, od kojih su neke poduzete odmah po njegovom dolasku u Bijelu kuću 2017. godine, kada je zabranio ulazak muslimanima iz pojedinih zemalja s muslimanskom većinom, a neke izmjene su se odnosile na izbjeglice.

Posljednji Trumpovi potezi usmjereni protiv izbjeglica bili su: izmjena starih zakona koji su izbjeglicama, odmah po dolasku u SAD, odobravali izdavanje dozvola za rad. Dobijali su je u roku od 150 dana od podnošenja zahtjeva za azil, a sada trebaju čekati cijelu godinu dana.

Ako zahtjev za azil bude odbijen, tražitelj azila može podnijeti apelaciju pred sudom. Taj postupak također traje nekoliko godina, a tokom tog perioda tražitelj azila ima legalan boravak u zemlji i radnu dozvolu.

Jedan od Arapa koji je pokrenuo postupak za dobivanje azila prije tri godine izjavio je u razgovoru za Al Jazeeru: “Nove politike me uopće ne zanimaju. Dobio sam radnu dozvolu koja vrijedi dvije godine i obnovit ću je ako do tada ne bude donesena odluka o mom zahtjevu za azil. Poznajem Arape i nearape koji još nisu dobili odgovor na svoje zahtjeve za azil iako su prije sedam godina predali sve potrebne papire i dokumente”.

Al Jazeera je razgovarala i sa Houssamom al-Dinom Omarom, advokatom arapskih korijena iz Washington DC-a, specijalistom za imigracijska pitanja, koji kaže: ”Politike azila mijenjale su se tokom godina Trumpove vladavine nekoliko puta zbog intervencija američkih sudova i toga da su neki od njih odbacivali njegove politike kao neustavne”.

Četiri godine Trumpovog mandata obilježile su restriktivnije mjere prema izbjeglicama, a uglavnom su bile usredotočene na prognanike iz zemalja Srednje Amerike, a odatle dolazi i ideja o izgradnji zida na južnoj granici s Meksikom.

Omar vjeruje da takvi postupci “nisu rezultirali nikakvom novom praksom, već će samo odgoditi odluke o zahtjevima za azil. Očekujemo da će se brzo pristupiti rješavanju pitanja zahtjeva za azil, kao što je to i bio slučaj prije Trumpovog dolaska na vlast”.

Arapske izbjeglice – primjer bolne stvarnosti

Prema riječima drugog advokata arapskog porijekla, koji se također bavi pitanjima migracija i azila, a koji je želio ostati anoniman, svaka osoba koja se “boji da će biti izložena mučenju u svojoj zemlji porijekla može imati pravo na drugi oblik podrške, prema međunarodnoj Konvenciji protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja. Morate dokazati da postoji velika vjerovatnoća da ćete biti izloženi direktnom mučenju vlasti u vašoj zemlji ako vas vrate u zemlju porijekla.”

Advokat je dodao, u razgovoru za Al Jazeeru, da se pod “mučenjem ne misli samo na klasično fizičko mučenje koje poznajemo, kao što to vidimo i čitamo u raznim izvještajima. Prema nekim američkim sucima, verbalno nasilje i maltretiranje spadaju u oblike mučenja ako se odnose na određenu grupu, poput vjerskih manjina ili homoseksualaca”.

Međutim, dodaje da postoji “veliki broj onih koji dolaze iz arapskih zemalja i lažno tvrde da su izloženi progonu i mučenju zbog svoje vjerske pripadnosti ili seksualne orijentacije”, naglašavajući da sve to nanosi štetu velikom broju osoba koje se suočavaju sa stvarnim progonom među tim skupinama.

“Postoje i lobiji i feminističke grupe koje pomažu i podržavaju određene kategorije, kao što su, naprimjer, žrtve obrezivanja”, rekao je advokat.

Dodao je da “talasi arapskih izbjeglica tačno odražavaju tok arapske moderne historije, jer su mnogi Iračani došli nakon invazije na njihovu zemlju, zatim su stigle pristalice Arapskog proljeća iz Egipta, Tunisa i Jemena, a nakon njih su došli građani Sirije i Libije.”

“Među mojim klijentima je bilo iračkih prevoditelja koji su služili s američkim snagama koje su okupirale njihovu zemlju, sirijskih diplomata koji su godinama predstavljali Assadov režim i više ga nisu mogli zastupati u inostranstvu nakon pokolja koje su njegove snage počinile nad sirijskim narodom, kao i mnogi pripadnici Muslimanske braće koji su uspjeli doći do američkog teritorija”, kazao je ovaj advokat.

Izvor: Al Jazeera