Nastavi li se trend, broj Italijana će se uskoro prepoloviti

Uslijed pandemije korona virusa i nestabilne ekonomske situacije sve manje mladih se odlučuje na zasnivanje, a onda i proširivanje porodica.

Broj novorođenih Italijana past će ove godine ispod 400.000 prvi put otkako se bilježe podaci (ANSA)

Populacija Italije bi do kraja ovog vijeka mogla biti prepolovljena na 30 miliona ukoliko negativan trend prirodnog priraštaja bude nastavljen kao u minulim godinama, upozoravaju statističari.

Broj novorođenih Italijana past će u 2021. ispod 400.000 prvi put otkako se bilježe podaci, prognozira predsjednik Statističkog zavoda (Istat) Gian Carlo Blangiardo, ističući kao glavne uzroke pandemiju i nestabilnu ekonomsku situaciju.

„Legitimno je pretpostaviti da su klima straha i neizvjesnosti te rastuće teškoće materijalne prirode povezane sa zapošljavanjem i prihodima, a koje su generirane nedavnim događajima, imale i imaju negativan utjecaj na izbor italijanskih parova da proširuju porodice“, ističe Blangiardo.

U razgovoru za Il Sole 24 Ore on analizira demografsku sliku Italije ne ostavljajući sumnju da ovo pitanje predstavlja ozbiljnu prijetnju po budućnost i prosperitet četvrte ekonomije u Evropi.

„Broj novorođenih u Italiji je od 2014. u stalnom i velikom padu. U pandemijskoj 2020. došli smo do 404.000 rođenih, a 2021. ćemo, prema mojim prognozama, imati između 385 i 395 hiljada. Ovaj posljednji pad možemo pripisati trećem valu pandemije, najesen prošle godine“, kaže profesor emeritus demografije.

Aktuelni trend počeo nakon finansijske krize

Italija je zemlja poznata po velikim porodicama. Rast stanovništva bilježen je u prošlosti konstantno. Odmah poslije Drugog svjetskog rata 1946. je registrirano oko milion novorođenih, 200.000 više nego u susjednoj Francuskoj i 300.000 više u odnosu na Zapadnu Njemačku.

I u decenijama koje su slijedile ovdje se rađalo više beba nego u ostatku Evrope, da bi trend naglo bio usporen osamdesetih prošlog vijeka. Vrlo brzo Italija je po stopi prirodnog prirasta pala sa prvog na posljednje mjesto u Evropi.

Nakon kratkotrajnog oporavka sredinom devedesetih, aktuelni trend pada nataliteta je počeo 2010. godine, kada su se počele osjećati posljedice velike finansijske krize iz 2008.

Kako prenosi Corriere della Sera, od 1. januara 2014. do 1. januara 2021. populacija pete evropske zemlje po broju stanovnika je smanjena za 1,09 miliona na oko 59,8 miliona. Samo u prošloj godini zbog povećanog broja smrtnih slučajeva povezanih sa COVID-om pad priraštaja je iznosio blizu 384.000.

Lani je preminulo gotovo 750.000 Italijana, odnosno 100.000 više nego u prosjeku u posljednjih pet godina (nešto više od deset posto smrtnih slučajeva se veže uz COVID). To je dovelo do pada populacije kakav nije zabilježen još od 1919. godine u kojoj je svijetom harala španska groznica.

Katastrofalne posljedice po ekonomiju

„S obzirom na očekivani životni vijek od 80-ak godina, sa 400.000 rođenih godišnje, populacija Italije bi dugoročno mogla biti smanjena sa sadašnjih 59 miliona na nešto više od 30 miliona“, upozorava Blangiardo.

Kakve bi to posljedice moglo imati po ekonomiju otkriva nekoliko podataka. Jedna osoba u prosjeku godišnje potroši skoro 17.000 eura (na hranu, odjeću, stanovanje, režije, odmor…). To znači da samo u domenu potrošnje milion stanovnika manje donosi pad bruto domaćeg proizvoda (BDP) od jedan posto.

Simulacija Istata predviđa da će s ovakvim trendom do 2040. populacija Italije biti smanjena za oko četiri miliona. Ako se to i desi, BDP može pasti za čak 18,6 posto.

„Ovdje dolazimo do svojevrsnog paradoksa: povećanje životnog vijeka donosi sve više budućnosti za svakoga od nas pojedinačno, ali sve manje za sve nas zajedno“, ističe Blangiardo.

Dostupni podaci upozoravaju na mogući demografski slom Italije, ali vremena za reagiranje ima. Demografski procesi su spori, što omogućava da se na vrijeme upoznaju fenomeni i počnu rješavati.

Rekordno niska stopa nataliteta u Britaniji

Pad nataliteta nije rijetka pojava u svijetu. I zemlje regije su na pragu demografskog sloma, o čemu je Al Jazeera pisala nedavno, pronašavši dio uzroka u masovnom iseljavanju stanovništva u potrazi za boljom budućnošću.

I u Velikoj Britaniji je stopa nataliteta na rekordno niskim razinama. U ovoj godini se na 1.000 stanovnika rađa 11,377 beba, što je za nekih pola posto manje nego u 2020.

U svom istraživanju list The Guardian upozorava da je trend posebno izražen kad su u pitanju generacije mladih ljudi rođenih između 1981. i 1996. godine, takozvanih milenijalaca.

To zasigurno ima veze s neizvjesnošću koju je izazvala pandemija, no u osnovi ovisi o drugom obliku nesigurnosti, onoj ekonomskoj. Mladi su primorani odgađati zasnivanje porodica ili se odreći djece jer ih – ne mogu priuštiti, piše The Guardian.

Prema istraživanju organizacije Child Poverty Action Group, koja se bori protiv siromaštva i socijalne nejednakosti, jedno dijete do svoje 18 godine svoje roditelje „košta“ 71.611 funti. U nedavnoj anketi u kojoj je učestvovalo više od 20.000 roditelja, 97 posto ispitanika su rekli da su troškovi uzdržavanja djece previsoki.

Profesor Bobby Duffy sa King’s koledža u Londonu među uzroke dodaje i stalni rast cijena na tržištu nekretnina, odnosno nemogućnost mladih da osiguraju sebi prikladan smještaj za zasnivanje porodica. Stoga su među mjerama koje The Guardian predlaže za rast nataliteta također privatizacija socijalnih stanova.

Podsticaj za porodice

Profesor Blangiardo, pak, kao mjere za suzbijanje pada nataliteta za Italiju predlaže potporu zaposlenim majkama, raširene i učinkovite strukture za brigu o djeci („vrtić koji se zatvara u 14 sati je beskoristan ako roditelji rade do 18 sati“), novčane i druge dodatke…

„Drugi dio je imigracija, koja je dobro došla, ali mora biti regulirana i funkcionalna za sistem naše zemlje“, ističe Blangiardo.

Podaci o tržištu rada u Italiji, međutim, nisu ohrabrujući. Prema pisanju La Stampe, oporavak ekonomije i rast BDP-a posljednjih nekoliko mjeseci ne odražava se adekvatno na zaposlenost.

Ukupan broj radnih mjesta je, istina, povećan za 237.000 u odnosu na isti period lani, ali se rast bilježi gotovo isključivo zahvaljujući (uglavnom kratkotrajnim) ugovorima na ograničeno vrijeme. Dakle, radi se o takozvanim nesigurnim poslovima koji otežavaju stvaranje dugoročnih planova, poput osnivanja porodice.

Procenat samozaposlenih je, pak, za tri posto smanjen. Čini se da je dugotrajna kriza uzrokovana pandemijom, koja je snažno zahvatila mnoge tradicionalne sektore, imala negativan utjecaj upravo na segment koji je dugo karakterizirao italijansko tržište rada; zanatlije, majstori, komercijalisti i mali poduzetnici sve manje se odlučuju na poslovne poduhvate. Nove generacije sve su nesigurnije.

Izvor: Al Jazeera