Kako je na granici S. Makedonije i Srbije nestao dvoipogodišnji migrant?

Fotografiju dječaka udruženju Legis ustupila je majka Varta Hira Digara (Ustupljeno Al Jazeeri)
Fotografiju dječaka udruženju Legis ustupila je majka Varta Hira Digara (Ustupljeno Al Jazeeri)

Migrantkinja iz Somalije Varta Hira Digara kaže da se krajem prošlog mjeseca razdvojila od svog sina na granici Sjeverne Makedonije i Srbije, i više ga nije vidjela. Brojne domaće i međunarodne organizacije od tada pokušavaju naći dječaka, za kojeg majka kaže da ima tek nešto više od dvije i po godine.

Jasmin Redžepi, predsjednik organizacije Legis iz Skoplja rekao je Al Jazeeri da su o ovom slučaju obaviještene brojne organizacije u zemljama regije, ali još uvijek nema informacija o djetetu koje bi odgovaralo opisu Asima Ahmeda Abdija.

Ono što je ispričala majka Varta Hira Digare (26) je potresno. Razdvojili su se 23. avgusta u blizini sela Vaksince, 20 kilometara od Kumanova, dok su su iz Sjeverne Makedonije pokušavali pješice preći u Srbiju, sa većom grupom muškaraca i žena. Da ne bi zaostajala u hodu, Digare kaže da je starijeg sina dala ženi pored nje, pakistanskog ili afganistanskog porijekla, da mu pomogne dok hodaju. Jedan dio grupe je stao da odmori, dok je drugi produžio. U tom momentu došla je policijska patrola, rekla je Digare, sa kojom je bio drugi petomjesečni sin.

Digare kaže da je policiji pokušavala objasniti da je njen sin otišao sa grupom ispred, ali policija se nije potrudila da nađe tu grupu i njenog sina. Sa ostalim uhvaćenim ilegalnim migrantima dovedena je u makedonski tranzitni centar Tabanovce, na sjeveru zemlje, na granici sa Srbijom, odakle je vraćena u Vinojug u Gevgeliji, oko 180 kilometara dalje na drugim kraju Sjeverne Makedonije, na granici sa Grčkom.

Redžepi – policija je morala reagirati bolje

Vlasti Sjeverne Makedonije prethodno su odbile apele nevladinih i međunarodnih organizacija, među njima i apel Crvenog krsta u Skoplju koji su tražili da Digare ostane u kampu na granici Sjeverne Makedonije i Srbije, kako bi tragala za sinom. Udovoljeno je tek da ne bude vraćena u Grčku i da ostane u kampu u Gevgeliji.

Digare je pod teškom depresijom. Ispočetka je odbijala hranu i psiholozi nisu imali načina kako da joj pomognu.

Redžepi kaže da je granična policija Sjeverne Makedonije mogla bolje reagirati u ovom slučaju. “Na prvom mjestu mogli su obavijestiti graničnu policiju Srbije da pokušaju otkriti i zaustaviti grupu migranata s kojom je možda bio i Digarin dječak”.

“Od 2015. do 2016. je bilo više takvih slučajeva, jer je bio veći broj izbjeglica”, kaže Redžepi. “Sada ih je manji broj, i granična policija je mogla ažurnije djelovati, potražiti dijete, javiti se kolegama u Srbiji da ih sačekaju, zadrže i na kraju spoje, a ne da je [majku] vraćaju u treću zemlju iz koje je prethodno došla”, kaže on.

“Tu nema poštivanja prava djeteta, Istanbulske konvencije, Evropske povelje ljudskih prava […] dakle, nema ništa osim samovolje granične policije koja ne gleda na izbjeglice kao na ljude, već kao na brojeve”.

Prema izvještaju humanitarne organizacije Save the Children, objavljen početkom septembra, u proteklih pet godina bježeći od sukoba, progona i nasilja oko 210.000 djece izbjeglica i migranata bez pratnje zatražilo je azil u Evropi, a procjenjuje se da je ukupan broj djece gotovo sigurno mnogo veći, s obzirom na to da mnoga djeca ne budu identifikovana.

Krijumčari kad vlast zakaže

U izvještaju organizacije Save the Children “Zaštita izvan domašaja: Prava djece izbjeglica i migranata u Evropi”, objavljenom povodom petogodišnjice smrti dječaka Alana Kurdija, izbjeglice iz Sirije, koji je izgubio život pored turske obale i postao tragični simbol izbjegličke krize, navodi se da mnoga od djece izbjeglica i migranata koja su došla do evropskih zemalja i dalje bore za dobijanje izbjegličkog statusa.

“U istom periodu [za pet godina] više od 700 djece, među kojima su i bebe, izgubilo je život u pokušajima da se domognu evropskih obala, tokom opasnih putovanja preko mora”, navodi ova organizacija.

Više slučajeva razdvajanja porodica Save the Children zabilježio je i na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Grčki otok Lezbos i Unsko-sanski kanton u Bosni i Hercegovini dvije su tačke u Evropi sa najviše migranata koji pokušavaju preći u neku od zemalja zapadne Evrope.

“U avgustu smo u Unsko-sanskom kantonu svedočili alarmantnom porastu broja porodica koje su se razdvojile, čak šest tokom samo jednog meseca”, kaže Al Jazeeri Dubravka Vranjanac iz Save the Children sa sjedištem u BiH.

Tih šest porodica svjedočilo je da je do razdvajanja došlo na granici sa Hrvatskom, rekla je Vranjanac, a u većini slučajeva nakon razdvajanja dio porodice se nalazio u Bosni i Hercegovini, a dio u Hrvatskoj.

“Uzrast dece koja su bila razdvojena od roditelja je različit, a najmlađe dete imalo je samo tri godine”, dodala je Vranjanac. “Okolnosti koje su roditelji navodili su bile različite. Mnogi su rekli da je do razdvajanja došlo tokom neuspešnog pokušaja da nastave put, u sveopštem metežu ili tokom navodnih prisilnih ‘vraćanja’ s granice”.

Čak ako su i poznate adresa djece i njihovih roditelja, procedura spajanja tih porodica nije jednostavna, i nekad traje i do dvije godine

“Kompleksnost i dužina procedure zavise od slučaja do slučaja. Ukoliko postoje dokumenta koja dokazuju srodstvo, ukoliko neko od članova porodice ima status u zemlji u kojoj se traži spajanje, onda je procedura jednostavnija, ali to ne znači da i u tom slučaju neće trajati jako dugo, nekad i do dve godine. U slučajevima sa kojima smo se susretali najčešće nije dolazilo do instituta spajanja porodice. U nekim slučajevima je moguće da se po ugovoru o readmisiji jedan deo porodice vrati u zemlju u kojoj se drugi deo porodice nalazi. Ipak, porodice se neretko odluče da ne čekaju, već same nastave put iregularno i dođu do mesta gde se nalazi članovi porodice od kojih su razdvojeni. U avgustu smo se susreli sa jednim slučajem razdvajanja dve devojčice od roditelja unutar Unsko-sanskog kantona i u tom slučaju je do spajanje porodice došlo brzo, odmah po utvrđivanju lokacije i porodičnih odnosa”, kaže Vranjanac.

Kada sistem podbaci, onda su izbjeglicama jedina alternativa kriumčari, kritikuje Jasmin Redžepi.

Posljednja informacija koju imaju u nevladinoj organizaciji Legis je da je Digare prije nekoliko dana tražila da se vrati u Grčku. Nastojat će možda ponovo stupiti u kontakt sa krijumčarima i iz drugog puta pokušati ilegalno doći do Srbije, kako bi sama potražila sina.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO