Plenković je zadovoljan, ali šta drugo i da kaže

Iako Andrej Plenković kaže da je njegova Vlada ostvarila zacrtane ciljeve, sagovornici Al Jazeere smatraju da nema razloga za pretjerano zadovoljstvo (EPA)
Iako Andrej Plenković kaže da je njegova Vlada ostvarila zacrtane ciljeve, sagovornici Al Jazeere smatraju da nema razloga za pretjerano zadovoljstvo (EPA)

Na kraju mandata koji su uzdrmala, uz korona virus – za borbu s kojim se, barem prvim, većim dijelom, praktički svi slažu da je bila za pohvalu – i potres u Zagrebu, brojna politička i gospodarska pitanja, od afere Agrokor, pa onih vezanih uz brojne ministre, ideološki sukobi koje je hrvatski premijer Andrej Plenković na početku obećao izbjegavati, ali i brojni vanjskopolitički izazovi, premijer je odlučio već u rano ljeto izaći na izbore ocijenivši da je njegova Vlada ispunila sve zacrtane ciljeve.

Izbori su u Hrvatskoj, tako, raspisani za 5. srpnja i polako se podvlači crta pod rad Vlade i premijera.

Berto Šalaj sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti kaže da u borbi za novi mandat Plenković mora reći da je zadovoljan rezultatima, a ono što na unutarpolitičkom planu obilježava mandat je preokret kada je došlo do koalicije Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) s Hrvatskom narodnom strankom (HNS) pa se može govoriti o dvije vlade – onoj s Mostom ranije i potom s HNS-om.

Obrati, privredni pomaci i izostanak reformi

To je, navodi, bitno utjecalo na daljnja događanja, iako smatra da je Vlada ostvarila neke pomake.

“Ako gledate isključivo gospodarsku dimenziju i taj socio-ekonomski aspekt, ne može se reći da ova Vlada nije neke proboje na tom planu ostvarila i da nije bilo virusa vjerojatno bi neki ekonomski indikatori bili dobri. To je jednim dijelom bilo i posljedica povoljne gospodarske situacije u okruženju”, kaže Šalaj.

Savez s Bandićem i sumnje na korupciju

Zadnji dio mandata obilježio je i savez sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, a Šalaj smatra da se Plenković u tome našao silom prilika jer Bandić u Zagrebu treba HDZ, a HDZ, iako manje, u Saboru treba Bandića i njegove zastupnike. Smatra da se radi o koaliciji koja Plenkoviću šteti te da mu Bandić u nacionalnom parlamentu nije bio do te mjere potreban.

“On se mogao njega riješiti na gradskoj razini, mogao je otići u oporbu, ali tu se opet pokazala HDZ-ova potreba da bude na vlasti u Gradu Zagrebu i da time u koaliciji s Bandićem dobiva određene resurse – to su zaposlenja za određene članove HDZ-a, članstvo u nadzornim i upravnim odborima gradskih poduzeća i tako dalje. I tu je Plenković opet popustio”.

Kada se govori o ministrima, moglo bi se, kaže, govoriti i o puno više od dvije vlade, a najveći problem je što najveći dio nije otišao zbog neslaganja i ideoloških razloga, nego zbog sumnji na korupciju.

“On je zaista imao u Vladi neke ljude, poput ministra Kuščevića, koji vode do toga da se zapitate pa je li on baš tako dobar kadrovik, kao što sam za sebe misli. Ako imate u vladi ljude o kojima nemate osnovne informacije i za koje se vrlo brzo pokaže da su pod sumnjom za političku korupciju, onda ni premijer ne može ostati neokrznut”.

S druge strane, neke najavljivane reforme u potpunosti su izostale – od reforme teritorijalne uprave i samouprave, izbornog i referendumskog zakonodavstva, borbe protiv političke korupcije i klijentelizma.

“Osim toga, nije napravljeno nešto od stvari koje je sam Plenković najavljivao, recimo povratak INA-e u hrvatsko vlasništvo i tako dalje, pa do ove zadnje situacije gdje je i sam premijer vjerojatno svjestan da su napravili veliki propust prema građanima Zagreba, da nije usvojen Zakon o sanaciji Grada Zagreba i Krapinsko-zagorske županije. Tako da ja ne mislim da građani trebaju biti zadovoljni na način na koji je zadovoljan premijer”.

Kada su u pitanju ideološki prijepori, poput pozdrava ‘Za dom – spremni’, kaže da, doduše samo dijelom, razumije da se Plenković kao čelnik HDZ-a nalazi u nezavidnoj situaciji s dvije frakcije, od koje je jedna čisto narodnjačka, dekokršćanska i europska, kojoj pripada i Plenković.

Ideološki prijepori

“Međutim, HDZ uvijek ima u sebi i ovu nacionalističku struju, malo tvrđi nacionalizam i Plenković pokušava pomiriti te dvije struje. To nije uvijek jednostavno, naročito kad vam se pojave izazivači s desnice, kao što je Miroslav Škoro ili neke druge opcije, i tu ja razumijem da on zbog političkih razloga mora pokušati balansirati”.

Te dvije struje, navodi, treba objediniti i povezati, a da to nije lako ukazuje i aktualan izlazak vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave i suradnika iz stranke.

“Vidite da se on [Plenković] i oko HOS-ovih oznaka i pozdrava ne izjašnjava dovoljno jasno i precizno, dakle on se na neki način nije usudio biti onaj koji će HDZ jasno profilirati kao čistu narodnjačku, demokršćansku stranku. Čini se da polako iz HDZ-a otpadaju oni koji nisu na Plenkovićevom… Ali taj proces je spor i Plenković zbog toga ‘tolerira’ do određene mjere ono što vjerojatno ne bi trebao tolerirati”.

Slučaj Agrokor je, navodi, apsolutno obilježio mandat i smatra da se tu radi o najvećoj mrlji u dosadašnjoj karijeri Andreja Plenkovića – ne tvrdi, pritom, da je premijer bio osobno umiješan.

“Sjetite se situacije kada je premijer bio toliko izgubljen da je tvrdio: Sve je po zakonu, Martina Dalić nije ništa kriva, sve je to legitimno. A onda je u jednom trenutku rekao: Ali ako su ti savjetnici zaradili neki velik novac, bilo bi dobro da oni to vrate. Ako je sve po zakonu, zašto bi ti savjetnici vraćali novac koji su zaradili? Naravno, Plenković će reći: Pa pogledajte, spasili smo Agrokor, spasili smo radna mjesta, spasili smo hrvatsku poljoprivredu. Ali ostaje jedan gorak okus da je on u tom postupku na neki način politički zaštitio jedne aktivnosti koje su u najmanju ruku vrlo sumnjive”, kaže Šalaj.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Problematični ministri, Bandić i politička trgovina

“Bilo je tu određenih pomaka, ali generalno mislim da njegova ocjena o tome kako je Vlada jako dobro radila zapravo pretjerana i po mom sudu neuvjerljiva”, zaključuje.

Darijo Čerepinko sa Sveučilišta Sjever smatra kako je Plenković pokazao da voli vlast te da je spreman “pogaziti” svaki  princip kojeg proklamira da bi se na njoj održao.

“Zbog tog razloga u svoju Vladu uveo je niz problematičnih ministara, dio njih kao pokušaj dodvoravanja stranačkoj opoziciji, dio njih zbog njegovih osobnih odnosa i veza, što je rezultiralo smjenom najvećeg broja ministara od nezavisnosti, a bez pada Vlade. Kadroviranje mu, barem u ovom mandatu nije bila jača strana. Nevjerojatan je broj ministara umočenih u kojekakve mutne poslove i poslovne odnose, od kojih je samo dio smijenio ili njihove ostavke prihvatio. Pojedine, s kojima je i osobno blizak, nije želio smijeniti ili čak pozvati na odgovornost bez obzira na sumnju u njihovo poštenje ili probleme u resorima”, kaže Čerepinko.

Osim toga, tu je, navodi, i politička trgovina – od, kako kaže, prevare birača suradnjom s HNS-om, do održavanja na političkom životu Milana Bandića i njegovih parlamentarnih zastupnika.

“Političara koji su se u Saboru ponijeli još besramnije od HNS-ovaca, iako je bilo teško zamisliti da se može niže pasti. I ovdje je, naravno, riječ o gaženju svih političkih i moralnih principa čime je i gospodin Plenković pripomogao da 9. saziv Sabora bude vjerojatno i najgori i najsramotniji do sada”.

‘Katastrofalna reakcija na potres’

Ta politička trgovina ogolila se, navodi, do kraja na kraju mandata dvjema situacijama.

“Prva je svakako katastrofalna reakcija Vlade na posljedice potresa u Zagrebu. Niti je donesen zakon o obnovi Zagreba, niti je Grad zagreb, u kojem HDZ čuva leđa aktualnom gradonačelniku, napravio išta značajno za većinu u potresu stradalih građana”.

Druga je, navodi, istupanje Penave i vukovarskog HDZ-a iz stranke kao posljedica gubitka stranačkih izbora desnog krila stranke, što je jedan od većih Plenkovićevih uspjeha u vođenju stranke, ali se, kaže, nije dogodio iz principijelnih razloga.

“Nije se gospodin Plenković rastao s onima koji koketiraju s fašizmom zato jer ima viziju pristojne, moderne i europske budućnosti, kako HDZ-a, tako i Hrvatske – uostalom, njegova komisija djelomično je pokušala normalizirati korištenje ustaškog pozdrava – već se rastao s njima zato što mu od početka rade o glavi, odnosno o njegovoj političkoj sudbini. Kada mu je to oportuno, gospodin Plenković bez problema zatvara oči i na ustašovanje i na prekrajanje povijesti i na bilo koji drugi oblik desnog ekstremizma”, zaključuje Čerepinko.

‘Viša sila’, predsjedanje EU-om i Z. Balkan

Hrvatsko predsjedanje EU-om Kovačević smatra promašenim, dobrim dijelom zbog ‘viših sila’ koje su dominirale politikom europskih država i EU-a, a ne teme koje je Zagreb istaknuo u svom programu, a ključna je bilo pitanje daljnjih europskih integracija.

“Dio onoga što je bilo u tom programu predsjedanja moglo je biti realizirano, a tu ponajprije mislim na Zagrebački summit i na očekivanje zemalja Zapadnog Balkana da im se otvori europska perspektiva, tu ponajprije mislim na Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Hrvatska je uspjela isposlovati da se donese odluka o započinjanju pregovora s tim državama, ali nije rečeno kad će ti pregovori otpočeti, a Zagrebački summit je trebao jasno definirati kriterije i vremensku perspektivu”.

Hrvatska se, smatra, nije pozicionirala na ključnim vanjskopolitičkim poljima – problemi sa susjedima nisu riješeni, a  što se tiče europskog pozicioniranja viša sila je onemogućila da se taj položaj uspostavi.

“Činjenica da je EU ignorirala ključnu točku hrvatskog predsjedanja EU-om, jasno pokazuje koliki je politički utjecaj i politička težina Hrvatske u EU – dakle, ta je težina daleko ispod onog o čemu je govorio premijer Plenković tvrdeći da mi boksamo u kategoriji puno višoj nego je ona u koju po veličini i ekonomskoj snazi spadamo”.

Kada je u pitanju vanjska politika, bivši hrvatski diplomat Božo Kovačević kaže da konačna ocjena ne može biti pozitivna, unatoč ‘višim silama’ u obliku korona virusa i migrantske krize. Kao prvo ističe da višestruki problemi s Mađarskom nisu riješeni.

Bez napredaka na polju vanjske politike

“Status INA-e je i dalje neriješen, žica na granici s Mađarskom je ostala, a pritom Hrvatska nije na odgovarajući način reagirala na više puta iskazane mađarske ekspanzionističke težnje, odnosno želje za aneksijom teritorija susjednih država, uključujući Hrvatsku. Isto tako, u odnosima s Mađarskom, Hrvatska se nije iskazala u europskom kontekstu jer kao predsjedateljica EU-a nije ništa poduzela da se politički ocijeni uvođenje izvanrednog stanja u Mađarskoj”, navodi Kovačević.

Također, ističe, nije bilo napretka u odnosima sa Slovenijom i Srbijom, a značajnijih ni sa SAD-om i Rusijom – u vezi Rusije slijedila se politika sankcija, sa SAD-om nastavljena je intenzivna vojna, ali i gospodarska suradnja, poput odluke o izgradnja skladiša za ukapljeni plin na otoku Krku, što je i američki interes, ali vize za hrvatske građane pri ulasku u SAD ostaju. 

“Nema eskalacije u odnosima sa Slovenijom, ali ključni problem, a to je pitanje granice i sudbine arbitražnog sporazuma, nije riješen. Odnosi sa Srbijom nipošto nisu dobri, pritom se srpska manjina u Hrvatskoj i hrvatska manjina u Srbiji koriste kao sredstvo da bi se ostvarili ciljevi u odnosima između tih dviju država”.

Greške u odnosima prema BiH 

No, najteže su greške, smatra, učinjene i najdulje će se popravljati u odnosima prema BiH, gdje je po rezultatima izbora Željko Komšić postao jedan od članova Predsjedništva.

“Hrvatska je trebala priznati legalne rezultate tih izbora i sa svim članovima Predsjedništva uspostaviti normalne odnose. Hrvatska to nije učinila, nego je u potpunosti državnu politiku RH stavila u službu interesa stranačke oligarhije HDZ-a BiH, koji postavlja uvjete kakve ne prihvaćaju ni EU niti UN, a to su vanjski igrači koji mogu presudno utjecati na rasplitanje političkih odnosa u BiH. Dakle, uskostranački interes RH je pretpostavila interesu dobrosusjedskih odnosa”, zaključuje Kovačević.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO