Pitanje nestalih: Saradnja postoji samo na papiru

Od početka Domovinskog rata u Hrvatskoj prošla su gotovo tri desetljeća tijekom kojih je najveći broj ratnih rana saniran. Obnovljene su stradale ceste, kuće, zgrade tako da su ratne rane u gradovima i selima daleka prošlost. I dok su te materijalne stvari sanirane pitanje nestalih i danas je neriješeno i donosi veliki broj problema. Danas, 28 godina od početka ratnih događanja, na popisu nestalih u Republici Hrvatskoj nalazi se 1872 imena građana s područja cijele Hrvatske. 

Govoreći o nestalima njihove obitelji ističu kako se radi o pitanju svih pitanja koje se mora što prije riješiti. Pitanje je to koje je izdignuto na najvišu razinu pa se često mogu čuti i zahtjevi da se Srbiji blokira put prema Europskoj uniji sve dok ovo goruće pitanje konačno ne bude riješeno. Pri tome se najčešće ukazuje na arhivu bivše JNA za koju obitelji nestalih kao i čelnici stradalničkih udruga smatraju da krije brojne tajne koje bi pomogle u rješavanju barem dijela nestalih.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Jedna od onih koja već gotovo tri desetljeća neuspješno traga za nestalim članom obitelji je i Milka Pančić iz Vukovara. Njena kćerka Jelena imala je svega 19 godina kada je odvedena i od kada joj se gubi svaki trag.

„Umorna sam od svega toga ali ne odustajem. Toliko dugujem kćerki koja je 19. studenoga 1991. godine odvedena iz skloništa Borovo commerca. Od tada joj se gubi svaki trag i od tada traje moja borba. Sve te godine živim, a ne živim jer sve nekako prolazi pored mene. Bojim se da ću umrijeti a da neću pronaći tijelo moje kćerke. To je ono čega se najviše plašim ali tu ne mogu ništa učiniti. Osobno sam išla na stotine adresa kako bih pitala, tražila, molila ali bez rezultata. Svi smo svjesni kako se dio nestalih nikada neće pronaći ali i sama vjerujem kako arhive JNA i Beograd imamo određena saznanja koja bi nam pomogla“, kaže Pančić.

Takve i slične priče imaju svi oni koji već toliko godina neuspješno tragaju za svojim nestalim članovima obitelji. Svi oni učinili su sve što su mogli kao pojedinci te su im svi pogledi i nade uperene prema nadležnim uredima Vlade RH. Predsjednica Saveza udruga zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila Ljiljana Alvir bila je među izaslanstvom predstavnika udruga koji su u Beogradu razgovarali s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem od kojega su zatražili otvaranje arhiva. I ona je mišljenja kako arhivi JNA kriju brojne tajne.

Bez pune istine

„Svi mi svjesni smo kako se dio nestalih sigurno neće pronaći ali ne smijemo odustati nego moramo svi zajedno učiniti maksimalne napore da taj broj bude što manji. Nama je najveći neprijatelj vrijeme kojega je sve manje. Članovi obitelji su sve stariji, neki su i preminuli a da nisu saznali za sudbinu svojih najmilijih“, rekla je Alvir.

Govoreći o svemu što se radi kao bi se riješilo pitanje nestalih Avir kaže kako nije zadovoljna rezultatima, jer se na popisu još uvijek nalazi veliki broj imena, ali da je zadovoljna svim što Vlada i državne institucije čine u zadnje tri godine kako bi se riješio ovaj problem.

„Vladin Ured za zatočene i nestale reagira na svaki naš poziv. Provjerava se svaka informacija do kojih dođemo, a koja bi mogla pomoći u potrazi za nestalih. Nabavljena je i moderna tehnologija. Zato kažemo da se ulažu maksimalni napori u potrazi za nestalima“, ističe Alvir.

Kada je riječ o razgovorima s Vučićem i suradnji sa Srbijom po ovome pitanje napominje kako tu nema posebnoga napretka i da sve stoji. Mišljenja je kako bi se suradnja Hrvatske i Srbije po pitanju nestalih mogla poboljšati diplomatskim putovima kao i kroz pristupne pregovore Srbije prema EU. O nestalima je biki riječi tijekom sastanka u Zagrebu kao i u vrijeme posjete Vučiča Zagrebu. Prema njenim riječima Srbija i dalje vodi politiku koju je vodila i prije toga

„Vučićev dolazak ovamo i naš odlazak tamo je budio neku nadu, iako mi nismo ni tada vjerovali da će se zaista to dogoditi, ali smo pustili šansu Srbiji. Dopustili smo Srbiji da pokaže nešto drugo možda od svega onog što je pokazivala prije toga i da krene nekim drugim putem, međutim nije se ništa dogodilo. Postoji neka suradnja između institucija Republike Hrvatske i Republike Srbije, međutim ta suradnja je više zadovoljavanje onih okvira koji se moraju ispuniti zbog sporazuma koji su potpisani, zbog okvirnog plana za rješavanje pitanja nestalih osoba koje je Republika Hrvatska potpisala 2018. godine“, rekla je Alvir.

Nestali Srbi

U Hrvatskoj je popis nestalih objedinjen tako da među 1872 nestalih se nalaze i nestali Srbi u vremenu od 1991. do 1995. godine. Na pitanje nestalih građana Hrvatske srpske nacionalnosti ukazuje udruženje Protiv zaborava koje je aktivno već godinama i koji također čine sve kako bi saznali istinu o svojim nestalima i pronašli posmrtne ostatke svojih najmilijih kako bi ih barem dostojno pokopali i imali gdje otići zapaliti svijeću i pomoliti se.

„Svaka majka isto plače za svojim djetetom i svaka majka isto tuguje. Tu nema razlike. Ali zato ima razlike u tome što se naši zahtjevi i prijedlozi drugačije gledaju i tretiraju nego oni koji imaju čelnici udruga koji tragaju za nestalim građanima hrvatske nacionalnosti. Nas se sasluša i tu sve staje“, kaže Marica Šeatović.

U sklopu svojih aktivnosti imali su do sada sastanke s predsjednicima Kolindom Grabar Kitarović kao i njenim prethodnikom Ivom Josipovićem. Isto tako bili su i na razgovorima kod ministra branitelja Tome Medveda kao i pomoćnika ministra Stjepana Sučića koji je i voditelj Uprave za zatočene i nestale Stjepanom Sučićem.

„I tu sve staje. Oni nas lijepo saslušaju i dalje ništa. Imam osjećaj čisto radi forme poslije čega, čim mi odemo, na sve to zaborave“, ističe Šeatović.

Dodaje kako se, kada je riječ o nestalim Srbima, puno onih nestalih tijekom Oluje 1995. godine ali i da se na popisu nestalih nalazi i niz imena nestalih 1991. godine. Prema riječima Šeatović upravo je najteže pronaći nestale iz 1991. godine jer su odvođenja bila pojedinačna, odnosno, ljude se odvodilo iz stanova, kuća i radnih mjesta. Zbog svega što se radi i kako se radi Šeatović kaže kako nije zadovoljna. Pri tome imaju kakvu takvu suradnju s gradonačelnikom Knina dok sa svima ostalima, gdje su također nestajali Srbi, suradnja ne postoji niti oni, kako kaže, uopće ne žele niti čuti za njih i njihove prijedloge i zahtjeve. I ona je mišljenja kako bi otvaranje arhiva JNA moglo pomoći u rješavanju dobrog dijela problema.

„Kada bi vlasti u Srbiji dale podatke da se nađu nestali Hrvati vjerujem da bi se i u Hrvatskoj otvorili arhivi i olakšalo nalaženje nestalih Srba. Ljudi su te 1991. godine odvođeni na ispitivanje i više se ne bi pojavili. Policijske postaje imaju uvide tko je te ljude ispitivao jer su nakon toga nestajali u Savi, Dravi, Dunavu i tko zna gdje“, rekla je Šeatović.

Informacije su ključne

Govoreći na temu nestalih pomoćnik ministra branitelja Stjepan Sučić kaže kako se ulažu maksimalni napori s ciljem pronalaska nestalih te da se svaka pristigla informacija provjerava i na terenu pri čemu se koristi najmodernija tehnologija. Najveći problem im je nedostatak informacija.

„Informacije su ključne ali njih je malo ili ih uopće nema. To je veliki problem koji pokušavamo riješiti i pomoću stalne telefonske linije gdje se bilo koja informacija može anonimno prenijeti“, kaže Sučić.

Ukazuje i na suradnju koja je sklopljena s predstavnicima sličnih institucija na području bivše Jugoslavije. Kada je riječ o suradnji sa Srbijom rekao je kako se zahtjevi Uprave za zatočene i nestale prema Komisiji za nestala lica Srbije nisu mijenjala od 1995. godine. Navodi kako se zahtjevi u prvom redu odnose na dostavu informacija i dokumentacije o primarnim i sekundarnim masovnim i pojedinačnim grobnicama na ranije okupiranim područjima Hrvatske ali i na povrat dokumentacije iz vukovarske bolnice i Borovo commerca,

„Razvidno je kako Republika Srbija raspolaže takvom dokumentacijom koja zasigurno nosi ključne odgovore za pronalazak 1.129 neriješenih slučajeva hrvatskih branitelja i civila nestalih 1991./1992. godine. Uprava za zatočene i nestale hrvatskih branitelja i Povjerenstvo Vlade RH za nestale osobe kroz sve dostupne mehanizme nastojati će utjecati na Republiku Srbiju da u cijelosti ispuni poduzete obveze i odgovornosti“, stoji u odgovoru Uprave za zatočene i nestale.

Inače, zadnji radni sastanak nadležnih tijela Hrvatske i Srbije za traženje nestalih osoba održan je u Vukovaru krajem svibnja 2019. godine. Nakon sastanka Komisiji Vlade Srbije upućen je veliki broj pisanih zahtjeva za dostavom informacija i dokumentacije na koje Uprava za zatočene i nestale očekuje odgovore.

„Potrebno je naglasiti kako od 2014. godine nadležna tijela Republike Srbije za traženje nestalih osoba nisu dostavila niti jedan odgovor od značaja za rješavanje tih slučajeva te, sijedom toga, niti jedan slučaj nestale osobe koju traži RH nije riješen putem te suradnje“, zaključuju iz Uprave za zatočene i nestale.

Izvor: Al Jazeera