Minasi za AJB: Najbolje bh. škole obrazuju migrante

“Kad putujem po Bosni i Hercegovini i susrećem se s italijanskim preduzetnicima, oni mi kažu uvijek istu stvar: ovdašnji radnici najbolji su na svijetu, ali je sve manje škola koje ih obučavaju”, kaže za Al Jazeeru Nicola Minasi, italijanski ambasador u Bosni i Hercegovini. Dodaje da trenutno najbolje bh. škole danas proizvode migrante, jer obrazuju ljude koji poslije edukacije posao traže van Bosne i Hercegovine.

• Gotovo ste tri godine u Bosni i Hercegovini. Primjećujete li napredak ove države, odnosno postoji li on uopće?

– Odgovor na to pitanje uvijek počnem onim što me zaista impresionira u ovoj zemlji, a to su njeni ljudi. Impresioniran sam njihovom energijom i, naprimjer, brojem umjetnika, od kojih su mnogi veoma poznati u cijelom svijetu. Također, od marta 2017, otkad sam u Bosni i Hercegovini, sreo sam mnogo Bosanaca i Hercegovaca, poslovnih ljudi koji su u inozemstvu vrlo uspješni i priznati.

Pitanje je kako iskoristiti sve te vještine za poboljšanje napretka zemlje. Možda je najbolji način da se taj veliki potencijal oslobodi to da se govori o pomirenju, posebno među mladima. No, pomirenje kao tema ne spada u političku sferu. Smatram da je to jedno od glavnih polazišta, a i mišljenje Evropske unije u vezi s tim sasvimje jasno.

Jedini narodi koji se plaše propuha

• Italija i Bosna i Hercegovina imaju duge veze, naročito kroz ekonomiju. Kako se povezanost zvaničnog Sarajeva i Rima može dodatno ojačati?

Da, krajem novembra obilježavamo 155 godina od otvaranja prvog Generalnog konzulata Italije u Bosni i Hercegovini. Naravno, veze između naše dvije zemlje nisu samo diplomatske.

Italijanski narod oduvijek je gajio simpatije i osjećao bliskost s ljudima iz bivše Jugoslavije, a to se posebno vidjelo u periodu posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, a nastavlja se i u poratnom periodu.

Naši mentaliteti vrlo su slični. Naprimjer, mi i vi možda smo jedini narodi u Evropi koji se plašimo propuha. Kod nas se to zove “colpo d’aria” (udar zraka).

Odnosi između Sarajeva i Rima su odlični, što ne znači da se ne mogu i dodatno poboljšati. Uvođenje direktne aviolinije Sarajevo – Rim sigurno će doprinijeti tome.

Od političara zavisi hoće li ispoštovati te zahtjeve za poboljšanje i uvjeriti javnost da se kvalitet političkog i društvenog života može poboljšati. Važno je zaista osloboditi potencijale ove divne zemlje.

• Italija i Bosna i Hrecegovina “dijele” nekoliko problema. Prvi je od njih odlazak mladih; nedavno je objavljeno da jedna regija u Vašoj državi daje novčani poticaj ljudima da se u nju dosele. Kako da Bosna i Hercegovina riješi problem odlaska mladih, postoji li neki recept koji i Bosna i Hercegovina i Italija mogu podijeliti?

– Da, nažalost, to nije problem samo Italije i Bosne i Hercegovine. U konkretnom slučaju, riječ je o italijanskoj regiji Molise i taj poticaj odnosi se na mjesta s manje od 2.000 stanovnika. Ko se obaveže na otvaranje poslovne djelatnosti na period od pet godina dobija poticaj od 700 eura. Maksimalan iznos poticaja može biti 24.000 eura u tri godine. Projekt je iz septembra ove godine i vidjet ćemo kakvi će biti rezultati.

Ali, postoje i druga iskustva koja treba podijeliti. Kad putujem po Bosni i Hercegovini i susrećem se s italijanskim preduzetnicima, oni mi kažu uvijek istu stvar: ovdašnji radnici najbolji su na svijetu, ali je sve manje škola koje ih obučavaju. Najbolje škole danas proizvode migrante, jer obrazuju da se posao nađe negdje drugo, a ne u Bosni i Hercegovini. Umjesto toga mislim da treba učiti kako odgovoriti na ponudu i potražnju rada unutar zemlje i poboljšati obrazovanje uzimajući u obzir potrebe preduzeća. Italija želi u tome pomoći i proučavamo kako ovdje prenijeti italijanska iskustva s industrijskim distriktima, u kojima škole i preduzeća rade zajedno i na obostranu korist.

• Drugi je problem ilegalna migracija iz Afrike, Azije i s Bliskog istoka. Mogu li se Italija i Bosna i Hercegovina nositi s tim problemom?

– Same ne. To je globalni problem i nijedna zemlja na svijetu ne može se sama s njim izboriti. Neophodna je tijesna saradnja svih aktera, od EU-a, zemalja članica i onih koji to žele postati, državnih organa, međunarodnih organizacija do nevladinog sektora. Istovremeno, iskustvo nam govori da svaka država mora na najbolji mogući način organizirati svoje unutrašnje resurse i koordinaciju različitih nivoa vlasti. Mislim da je to neophodno u Bosni i Hercegovini.

No, moramo se sjetiti da svaka kriza predstavlja i mogućnost za napredak: migrantska kriza može postati prilika za mlade Bosance i Hercegovce da osnuju preduzeća koja će moći odgovoriti na neophodnosti ovog trenutka učestvujući na međunarodnim konkursima . Tu mislim na proizvodnju obroka, usluga hemijskog čišćenja, sanitarnih i obrazovnih usluga. U drugim državama to je funkcioniralo. Nema razloga da ne funkcionira i u Bosni i Hercegovini.

• Koliko EU i druge jače ekonomije pomažu kad je riječ o pitanju ilegalne migracije?

– Zbog svog geografskog položaja, Italija je na velikom udaru migranata. EU, ali i druge razvijene zemlje koje nisu članice, učestvuju u finansiranju i realizaciji projekata iz tog područja. Unija svojim članicama omogućava pristup fondovima za podršku aktivnostima iz oblasti migracije i ilegalne migracije, povratka u zemlju, azila, upravljanja granicama i integracijama.

Dva glavna fonda za period 2014–2020. jesu Fond za azil, migracije i integracije i Fond za unutrašnju sigurnost, posredstvom kojih se direktno stavlja na raspolaganje 3,5 milijardi eura zemljama članicama. Tim novcem finansiraju se i projekti iz tog područja i u zemljama koje nisu članice EU-a.

• Kako komentirate ekonomsku saradnju Italije i Bosne i Hercegovine?

– Italija je ili prvi ili drugi trgovinski partner svih zemalja zapadnog Balkana i Hrvatske, a drugi u Bosni i Hercegovini. Postoji spontani, prirodni interes da čitav zapadni Balkan bude u EU-u i da, zapravo, potakne ujedinjenje ekonomskog prostora. To može samo donijeti prednosti svim zemljama. a to će, također, donijeti bolje investicije iz EU-a, ali i izvan EU-a.

Poslovno okruženje u Italiji i Bosni i Hercegovini prilično je slično, posebno za mala preduzeća, u koja je lakše ulagati. Iznenađujuća je stvar što toliko malih kompanija iz Italije ulaže ovdje i postoji veza s većim kompanijama u Italiji, što je, također, poboljšalo bilateralnu trgovinu i to stvara mnogo radnih mjesta. Prema našim procjenama, otprilike 12.000 ljudi iz Bosne i Hercegovine radi za italijanske kompanije ili zahvaljujući njima. A mi zapravo želimo to povezati sa školama kako bismo omogućili studentima da se obučavaju u zemlji, da pronađu posao u tim kompanijama ovdje, da ne moraju ići u inozemstvo.

• Koliko Italija može pomoći Bosni i Hercegovini na putu ka EU-u? Je li pretjerano pitati može li iko pomoći Bosni i Hercegovini ako ona sama sebi ne pomogne?

– Italija je oduvijek čvrstog stava da Bosna i Hercegovina i cijeli zapadni Balkan trebaju postati dio EU-a. Sigurno je da članstvo u EU-u samo po sebi nije čarobno rješenje. To je, ustvari, kulminacija jednog procesa. Tokom njega zemlja se mora boriti protiv korupcije, usvojiti bolje javne standarde, bolju upravu i otvoreniju ekonomiju. Proces je sam po sebi najbitnija stvar jer već sada možete početi uživati u prednostima EU standarda i primjeni odgovarajućeg zakonodavstva, naprimjer, prilagođavanje propisa zajedničkom tržištu EU-a, što bi olakšalo izvoz proizvoda, poštivanje ekoloških propisa, borba protiv zagađenja i korupcije. U EU-u postoji čvrsta baza propisa, koji će se svakako zadržati, bez obzira na transformacije unutar EU prostora.

Dakle, Bosna i Hercegovina može imati samo koristi od učestvovanja u tom procesu. Ali, za to je, prije svega, potrebno formiranje vlasti. Osim toga, Italija je spremna podijeliti svoje iskustvo i dati podršku u svim osjetljivim sektorima. Već danas imamo bilateralne programe za poboljšanje fitosanitarnih normi (radi povećanja izvoza u EU), za zaštitu životne sredine, promociju turizma, razvoj preduzetništva i mnoge druge.

Najvažnija poruka koju želimo poslati jest poruka povjerenja: situacija se može poboljšati, samo to treba htjeti. Mi smo spremni raditi zajedno.

Izvor: Al Jazeera