Poljoprivrednici: Nakon Evrope, ne trebamo ni Rusiji

Piše: Mladen Obrenović

Jedna je loša vijest za poljoprivrednike u regiji zamijenjena drugom, još lošijom. Prvo je iz Rusije u Srbiju vraćeno 16 pošiljki voća i povrća koji su sadržavali štetočine, konkretno u voću su našli moljce. Potom je u Bosnu i Hercegovinu stigla vijest da je privremeno zabranjen izvoz svih poljoprivrednih proizvoda iz te države u Rusiju. Kao razlog naveden je „visok fitosanitarni rizik“.

Iza obje akcije stoji Služba za veterinarsku i fitosanitarnu kontrolu Ruske Federacije (Rosselkhoznadzor), koja je poljoprivrednim proizvođačima u Srbiji, a pogotovo u Bosni i Hercegovini, stavila do znanja da se „pravila igre“ moraju poštovati.

Dok su odgovorni čekali službenu poštu i nisu imali što konkretno reći javnosti, pa dan kasnije pozvali ruske inspektore u kontrolu voća i povrća i zatražili ukidanje zabrane izvoza, oni na koje se odnosi ruska zabrana već su bili upoznati s mjerama koje je uvela Služba za veterinarsku i fitosanitarnu kontrolu Rusije.

A proizvođači šljiva sa sjeveroistoka Bosne, koji posluju s ruskim kompanijama, čim su čuli loše vijesti samo su mogli konstatirati – nakon Europske unije, sad nas neće ni Rusija.

Pad razmjene BiH s Rusijom

Vanjskotrgovinska komora BiH upozorava da je u prvih pola godine zabilježen pad izvoza prema Rusiji za 53 posto, uz istovremeni pad uvoza za 62 posto što ukazuje da je smanjena ukupna robna razmjena između BiH i Ruske Federacije.

U prvih pola godine ostvaren je 11,8 milijuna vrijedan izvoz proizvoda iz sektora agroindustrije. Iako to nije zanemariva brojka, ipak strahuju da bi u novonastalim okolnostima „gubitak po bh. izvoznike prema Ruskoj Federaciji do kraja godine iznosio do 28,5 milijuna dolara, što predstavlja veliku štetu poljoprivrednim proizvođačima“.

Kad je voće u pitanju, Bosna i Hercegovina u Rusiju najviše izvozi jabuke, kruške i grožđe, a od poljoprivrednih kultura – paradajz, kupus i karfiol.

Već im je nastup na europskom, ali i ruskom tržištu otežan jer svoje šljive prodaju po 10 eurocenti skuplje nego konkurencija (bh. šljiva ima zaštitnu cijenu od 0,69 eura, a poljska, mađarska, njemačka, pa i srpska prodaje se i po 0,55 eura, ukazuju proizvođači), a sad je stigla vijest i o zabrani izvoza.

„Iako imamo kvalitetnije šljive nego Srbija, pa uz bolje klimatske uslove krećemo sa berbom sedam do 10 dana ranije nego oni, ne možemo da budemo konkurentni srbijanskoj šljivi, jer imamo problem i prema Uniji, ali i prema Rusiji. Nemamo ni specijalni sporazum sa Rusijom, kao što ima Srbija“, žali se Nedžad Uzeirović iz Koraja, sela na obroncima Majevice.

Korajska šljiva je poznata i prepoznata svugdje, pa i na tržištu Rusije. Tamošnji trgovci dolaze izravno proizvođačima i otkupljuju urod. Imaju i posebne prohtjeve.

„Oni su specifični, a od nas traže ranu šljivu koja dolazi ranije. Zanimljivo im je sve krupno od uroda. Dođu nam kamionima na vrata, sve to uredno plate i voze za Rusiju. Drugačije i ne možemo raditi s njima nego da dođu ovdje i isplate na licu mjesta. Ako odveze robu, a ne kešira je ovdje, to je gotovo“, priča Uzeirović.

Srbija bolje prošla

Srbija je u svemu možda i malo bolje prošla, jer je od 4.833 pošiljke voća i povrća vraćeno njih 16. Bosni i Hercegovini uveden je potpuni embargo, uz obrazloženje da nedostaju potvrde o sigurnosti, odnosno „nema informacija o fitosanitarnom statusu BiH“.

Posebno im je zasmetalo što je Uprava za zaštitu zdravlja bilja, koja djeluje pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, navodno odbila primiti ruske inspektore. Oni su se namjeravali upoznati sa sustavom fitosanitarne kontrole, te posjetiti mjesta uzgoja i održavanja poljoprivrednih proizvoda namijenjenih za izvoz u Rusiju.

Raste izvoz voća u Rusiju

Da srpski proizvođači imaju razloga za ozbiljan pristup poslu, potvrđuje i Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine Srbije kroz podatke koje je dostavilo Al Jazeeri.

Od prošle godine izvezenih 445.764 tone voća, vrijednog 581,6 milijuna dolara, na tržište Rusije otišlo su 222.232 tone, gotovo polovica, čija je vrijednost bila 167,2 milijuna dolara.

Za prvih sedam mjeseci 2016. godine, na rusko tržište plasirano je 146.326 tona voća u vrijednosti 131,7 milijuna dolara, što je za 57,5 posto više u odnosu na isti period prošle godine, navode u ministarstvu. Napominju i kako se na rusko tržište najviše izvoze jabuke, jagode, breskve, nektarine, trešnje, te svježa i sušena šljiva.

No, Uprava za zaštitu zdravlja bilja tvrdi da su još prošlog mjeseca obavijestili rusku stranu da su spremni prihvatiti njihove inspektore. Požalili su se da Rusi „nisu predložili bilo kakve termine dolaska“, no i jasno demantirali „informaciju koja je izašla u javnost da bh. strana nije prihvatila inspekciju ruske strane“.

„Uprava je uputila pozivno pismo za dolazak delegacije ruske službe i predložila rok oktobar tekuće godine iz razloga što ruska strana niti u zvaničnim aktima, niti u usmenoj komunikaciji nije imala zahtjeve za hitnim dolaskom, niti je precizirala bilo koje termine za dolazak“, dodaju.

Zanimljivo je u svemu, a to se može iščitati iz očitovanja nadležnih u BiH, kako je „ruska strana posebno zabrinuta zbog povećanja obima izvoza voća i povrća u Rusku Federaciju u ovoj godini, pa su iz tih razloga zainteresirani za fitosanitarni sustav u BiH, kao i za cjelokupnu proizvodnju bh. voća i povrća“. Dakle, sve im je postalo sumnjivo kad su im počele pristizati velike količine voća i povrća.

‘Za sve je kriva politika’

Proizvođač Nedžad Uzeirović smatra da su probleme bh. poljoprivrednicima upravo „stvorili administracija i politika“. „Ne možemo ništa učiniti, a kriterijumi su sve stroži. Ne možemo prema Uniji, a sad ni prema Rusiji, tako da ćemo ove godine imati veliki problem sa šljivama“, upozorava.

Uvjerava i kako bh. proizvođači poštuju sva pravila i koriste zaštitna sredstva koja zadovoljavaju i rusko, i europsko tržište, pa nemaju problema „za razliku od Srbije, koja ima problema sa pesticidima“.

„Mislim da su u Srbiji i neki drugi problemi, jer pokušavaju svašta da se muljaju. Znate kakvi smo mi Balkanci… Nabavi iz BiH i prepakuj, pa pošalji u Rusiju, onda iz Makedonije i tako redom“, primjećuje Uzeirović.

O rigoroznosti ruskih inspektora, u tom smislu, najbolje govori i podatak da su uništili više od 7.500 tona hrane otkako je Kremlj uveo zabranu uvoza sa Zapada prije godinu dana.

Gotovo sva uništena hrana je biljnog podrijetla (7.282 tone), dok su preostalo proizvodi životinjskog podrijetla. Uništavanje zabranjenih prehrambenih proizvoda sa Zapada odluka je predsjednika Vladimira Putina.

Problem porijekla robe

Da u Srbiji postoje marifetluci, kako ih naziva, kao i pokušaji šverca voća i povrća koje se prodaje Rusiji upozorava i agroekonomski analitičar Milan Prostran. Interes kupca je velik, primjećuje, pa kad proizvođači i otkupljivači ne mogu postići količine koje su obećali plasirati, posežu za stranim tržištima, kupuju voće i povrće i stavljaju na njih deklaracije kao da su proizvedene u domaćem dvorištu. Takvu praksu imale su i neke europske države, podsjeća, a sve kako bi zaobišle sankcije Rusiji.

Obećavajuće brojke

U odnosu na voće, znatno su manje količine izvezenog povrća iz Srbije, pa je prošle godine sa srbijanskih njiva u svijet plasirano 130.908 tona povrća u vrijednosti 90,6 milijuna dolara. Od toga je na rusko tržište otišlo 19.873 tone povrća vrijednog 16,9 milijuna dolara, odnosno 15,2 posto ukupnog izvoza.

No, prvih sedam mjeseci najavljuju da će prošlogodišnje brojke biti premašene, jer je u Rusiju plasirano 14.609 tona povrća što je za 13,9 posto više u odnosu na isti vremenski period prošle godine. Rusima se uglavnom prodaje mješavina smrznutog povrća, grah, paradajz, kupus, kukuruz šećerac.

„Treba voditi računa o svemu tome i sačuvati obraz jer imamo značajan izvoz u Rusiju koji se treba još bolje pozicionirati, a onda i da se proširi tržište. Zato se treba čuvati svih nedozvoljenih radnji, da ne šaljemo zaraženu robu ili onu sa problemom porekla. Ruska strana ima potpuno pravo, iako u svemu nisu to ni velike količine, niti štete“, ukazuje Prostran.

Napominje i kako su „odnosi sa Rusijom specifični i ne treba ih stavljati u isti koš kao i sa nekim uslovima koji važe za EU ili SAD, jer je sa Rusijom sve posebno dogovarano i oni kao uvoznica utvrđuju kriterijume koji se odnose na robu iz Srbije“.

„Svako ko izvozi mora znati pravila ponašanja, a uvoznik diktira i neke druge kriterijume i može imati dodatne zahteve od dobavljača. Svaki ruski kupac može od prodavca da traži i nešto posebno kao uslov, a to se dogovara kupoprodajnim ugovorom“, objašnjava Prostran.

Za vraćene pošiljke kaže kako je takvih slučajeva bilo i prije, te primjećuje da „to nije nešto što se ne dešava i zato ne treba od toga praviti tragediju“. „To je samo dodatno upozorenje i kupcu i prodavcu da vode računa i o tim elementima zdravstvene ispravnosti proizvoda. Svakako trebamo da budemo obazrivi“, zaključno poručuje.

Izvor: Al Jazeera