Hrvatska uskoro dobiva ‘banku hrane’

Piše: Tomislav Šoštarić

Pred jednom pekarnicom na zagrebačkoj Trešnjevci svaku se večer već godinama pola sata prije zatvaranja okupi grupa ljudi.

Tek rijetki međusobno komuniciraju. Svi uglavnom stoje i čekaju. A onda pred kraj radnog vremena na poziv ulaze u pekarnicu kako bi dobili kruh i peciva – besplatno.

“Dolaze uglavnom pola sata prije. Beskućnici, ali i drugi koji nemaju novaca, umirovljenici, nezaposleni i tako. Ima ih po 25, dolaze već par godina, pristojni su i pričekaju. Već dugo to radimo. Gazda je tako već dugo ima odlučio, da se što ostane ne baca, nego da se da onima koji trebaju”, kaže prodavačica.

Baca se pola miliona tone hrane

To je samo jedna od mnogih pekarnica u Zagrebu i Hrvatskoj koja kruh i peciva besplatno daje onima koji nemaju novca da ga kupe ili kako bi ušteđeni novac mogli potrošiti na nešto što im nitko neće dati besplatno. Režije, primjerice.

Donatori proizvođači, trgovci, restorani

Donatori su proizvođači hrane, pekari, trgovački lanci i restorani. No, s restoranima, kaže Grozdanov, treba biti pažljiv jer je to hrana koja se mora odmah proslijediti krajnjem korisniku, za što je potreban dobar sustav.

“Jednostavno je pitanje – tko će doći po tu hranu u restoran, uzeti je i podijeliti u kratkom roku. Važno je reći da su ove odluke vrlo dobre, no da će trebati vremena da sustav ojača kako bi glatko teklo doniranje hrane i kako bi se to doniranje hrane vrlo snažno kontroliralo, što zbog zdravstvene ispravnosti, ali i zbog malverzacija koje često prate humanitarne aktivnosti.”

Ipak, uskoro bi brojni potrebiti građani konačno mogli računati na institucionalizirano doniranje hrane, koje se u Hrvatskoj, prema procjenama, godišnje baci gotovo pola milijuna tona.

Nakon što je na snagu stupio novi Zakon o poljoprivredi, Ministarstvo je načinilo i pravilnik o doniranju hrane u kojem će biti definirani svi uvjeti, načini i kriteriji za doniranje hrane. Na snagu bi, kažu u Ministarstvu, trebao stupiti u idućim tjednima.

“Zakonom o poljoprivredi se po prvi se puta u Republici Hrvatskoj daje osnova za uspostavu sustava za doniranje hrane i to sa ciljem sprječavanja uništavanja velikih količina hrane, zaštite okoliša i pomoći socijalno ugroženima i osobama pogođenim elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama. Ujedno je i postavljen temelj za donošenje propisa kojim bi se regulirao način doniranja hrane i hrane za životinje”, kažu u Ministarstvu.

Loša ekonomska situacija dovela je u Hrvatskoj do znatnog povećanja broja socijalno ugroženih osoba, kojima država ovime nastoji pomoći. Dobrovoljne organizacije i udruge nastoje pomoći prikupljanjem raznih potrepština, pa tako i hrane.

No, hrana je, za razliku od, primjerice odjeće, osjetljiva kategorija, pa u Ministarstvu smatraju da tu treba uvesti i reda.

Koordinacija i kontrola

“U tome, kao donatori, veliku ulogu mogu odigrati sve karike u lancu proizvodnje i prodaje hrane, a osobito razni trgovački lanci, proizvođači i drugi. Budući je hrana vrlo osjetljiva kategorija, u smislu potencijalnih problema vezanih uz zdravstvenu ispravnost, potrebno je na odgovarajući način organizirati način njezina prikupljanja, čuvanja, raspodjele i, naravno, uspostave sljedivosti – naime, onaj tko preuzima hranu, tzv. posrednik, postaje istodobno za nju i odgovoran”.

U različitim zemljama Europske unije na razne su načine organizirani sustavi doniranja hrane, pa su tako u dijelu zemalja uspostavljene tzv. banke hrane.

No, budući da takav način organizacije doniranja iziskuje više vremena i troškova, plan je iskoristiti raspoložive objekte u kojima se već prikuplja i raspodjeljuje takva vrsta pomoći.

Za to će, navode u Ministarstvu, biti potrebna suradnja različitih tijela državne uprave, poduzetnika, dobrotvornih organizacija i udruga te jedinica lokalne samouprave.

“Mišljenja smo da privatni sektor mora preuzeti vodeću ulogu u smanjenju gubitaka i rasipanja hrane, dok javni sektor mora dati zakonodavni okvir, smjernice i svrsishodna istraživanja. Međutim, bacanje hrane u industriji, trgovinama, restoranima i kućanstvima samo je dio cijele priče. Veliki dio hrane se baca u fazi od žetve pa do samog trenutka prerade, gdje do gubitaka hrane dolazi tijekom proizvodnje, skladištenja i transporta”.

U sustavu je posebno važna uloga ‘banke hrane’, što je kolokvijalni naziv za posredničko tijelo koje u različitim državama različito funkcionira. U Hrvatskoj će ona, u prvoj fazi, biti središnje administrativno tijelo pri Ministarstvu poljoprivrede.

“U drugoj fazi očekujemo da će se to tijelo ‘spustiti’ na razinu civilnoga društva, gdje će određena organizacija civilnog društva preuzeti i taj administrativni i skladišni dio. Drugim riječima, prava ‘banka hrane’ je mjesto koje prati potrebe donatora i posrednika, mjesto koje zaprima sve te donacije i preumjerava ih u humanitarne organizacije. U Hrvatskoj ne postoji još uvijek organizacija koja je sposobna za tako veliki posao”, kaže Zoran Grozdanov iz Inicijative ‘”Oslobodimo doniranje hrane PDV-a”, koja je također sudjelovala u izradi Pravilnika.

Proces bi trebao funkcionirati jednostavno – središnje tijelo zaprima želje donatora za doniranjem, zaprima i potrebe humanitarnih organizacija za donacijama i usmjerava donacije gdje je potrebno. Zatim bi se donacije, kao i do sada, predavale onima kojima treba. 

Pritom uloga posredničkog tijela, napominju u Ministarstvu, podrazumijeva ne samo koordinaciju nego i kontrolu kvalitete, osiguranje  transparentnosti sustava i praćenje troškova.

Hrana mora biti zdravstveno ispravna i označena obveznim informacijama, koje uključuju i podatak o roku trajanja.

Jednaki uvjeti za sve

Hrana označena s ‘najbolje upotrijebiti do’ je ona koja ima duži rok trajanja, poput  šećera, ulja, soli, brašna i brojnih drugih proizvoda. Zdravstvena je ispravnost te hrane, pojašnjavaju u Inicijativi, i nakon isteka tog roka dobra te je upotrebljiva, iako ima manju kvalitetu.

Prepreke doniranju hrane

Na razini Europske unije osnovana je radna skupina sa ciljem utvrđivanja prioritetnih akcija u prevenciji nastajanja otpada hrane i uklanjanja prepreka koje rezultiraju bacanjem.

Pokazalo se da pitanja poput odgovornosti za doniranu hranu, udovoljavanje higijenskim zahtjevima i važećim propisima, plaćanje poreza na donacije i druga, ne idu u prilog doniranju hrane.

“S obzirom da za sada na razini EU-a tek raspravlja o eventualnim izmjenama zakonodavstva kao i o izradi EU smjernica za doniranje hrane, pojedine države članice poduzimaju ili su već poduzele mjere na nacionalnoj razini. Francuski primjer je jedan od primjera dobre prakse, koji potiče smanjenje otpada hrane kroz sustav doniranja. Na tom je tragu i Republika Hrvatska krenula u uspostavu sustava doniranja hrane”, kažu u Ministarstvu.

Oznaka ‘upotrijebiti do’ odnosi se na hranu kraćeg trajanja, poput svježeg mlijeka, kruha, jaja, mesa itd. Ta hrana se nakon isteka roka mora uništiti. 

“U Pravilniku jasno stoji da se sva hrana mora isporučiti krajnjem primatelju prije isteka toga roka. Zato u Pravilniku piše da će donatori koji isporuče hranu od 90. do 7. dana pred istekom roka ‘najbolje upotrijebiti do’ biti porezno rasterećeni u vidu neobračunavanja PDV-a, dok je za hranu ‘upotrijebiti do’ taj rok do jednog dana pred istekom roka trajanja, zbog kruha”.

Važno je, kaže Grozdanov, inzistirati na tim rokovima jer oni koji su u potrebi moraju imati jednake uvjete upotrebe hrane kao i oni koji mogu birati hoće li kupiti hranu unutar roka trajanja ili će je koristiti i nakon njegovog isteka.

Mijo Prgomet, direktor Hrvatske udruge proizvođača pekarskih i slastičarskih proizvoda, kaže kako je dobro da se pristupilo rješavanju ovog problema. 

Humanitarni i poslovni aspekt

Ipak, napominje ovdje uz humanitarni postoji i poslovni aspekt te smatra da je trebalo dozvoliti doniranje i nakon isteka roka ‘najbolje upotrijebiti do’, a pravilnikom se, kaže, regulira doniranje tako da je ono moguće jedino unutar razdoblja označenog kao ‘najbolje upotrijebiti do’.

U nekim zemljama EU-a, primjerice Njemačkoj, kaže Prgomet, moguće je kupiti i robu kojoj je istekao rok ‘najbolje upotrijebiti do’.

“Mislim da postoji mogućnost da se dogodi da trgovine idu s akcijom na takvu robu do krajnjeg datuma i da onda takvu robu daju na uništavanje, a ne u donaciju jer tu robu neće moći donirati, iako je roba kojoj je istekao rok ‘najbolje upotrijebiti do’ i dalje pogodna za konzumaciju”.

Specifičnost pekara je u kratkom roku trajanja proizvoda te je, kaže, trebalo pribjeći rješenju koje dopušta doniranje kruha i sutradan.

“U slučaju kruha u praksi znamo da svježi kruh, koji je najčešće konzumirani kruh, konzumiramo sutradan iako je dan ranije istekao rok. Kad pogledamo u praksi situaciju da se kruh preuzme kao donacija npr. u 22:00, vrijeme do koje mnoge trgovine danas rade, teško da bi netko konzumirao do 24:00 tog dana i zasigurno će biti konzumiran slijedećeg dana”, kaže Prgomet. Zaključuje da nije važno hoće li sustav profunkcionirati za mjesec ili dva, već kakve će rezultate dati.

Izvor: Al Jazeera