Škrijelj: Aćif efendija je velikan Bošnjaka

Razgovarao: Almir Mehonić

Redžep Škrijelj visoki je funkcioner jednog od dva paralelna Bosnjačka nacionalna vijeća u Srbiji. Ovo, čiji je dr. Škrijelj funkcioner, blisko je Sulejmanu Ugljaninu, drugo, pak, nepriznato od državnih organa, Muameru ef. Zukorliću. Po mnogim pitanjima se ova dva vijeća ne mogu saglasiti. Međutim, po pitanju postavljanja ploče Aćifu efendiji Hadžiahmetoviću su istomišljenici. BNV, blisko muftiji Zukorliću, usprotivilo se najavi iz Vlade Srbije da će doći do skidanja sporne ploče, postavljene u čast Aćifa Hadžiahmetovića, komadanta odbrane Novog Pazara za vrijeme II svjetskog rata.

Al Jazeera je sa profesorom Škrijeljom pokušala razjasniti historijsku ulogu Aćifa efendije, kao i sve implikacije koje prate postavljanje sporne table u centru Novog Pazara.

• Odluka BNV-a da postavi ploču Aćifu Hadžiahmetoviću izazvala je veliku raspravu u srbijanskoj javnosti. Čak je i Vlada Srbije raspravljala o ovoj temi. Jeste li bili svjesni da je ovakva polemika moguća kada ste planirali da jedna od tabli znamenitim Bošnjacima bude postavljena i u čast Aćifa efendije?

“Postavljanje jedne od dvadeset tabli plejadi bošnjačkih velikana u Sandžaku je dio planirane aktivnosti BNV-a. Umjesto polemike uslijedila je prava tirada medijski vrlo neukusnih i zlonamjernih opaski i ocjena. Ovim simboličkim činom Vijeće evocira sjećanje na velikane naše historije i kulture, ne izdvajajući iz spomenute elite nikoga posebno. Međutim, neočekivano je došlo do neosnovane i nepotrebne medijske halabuke, jer naše aktivnosti nisu usmjerene protiv naših komšija, niti za cilj imaju podizanje tenzija u javnosti.”

• Vi ste historičar, profesor historije na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Prema relevantnim historijskim izvorima, ko je, zapravo, bio Aćif efendija Hadžiahmetović?

“Aćif ef. Hadžiahmetović je neprikosnoveni lider Bošnjaka u prvoj polovini  XX vijeka i jedan od vodećih muslimanskih prvaka u političkom životu Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije. Nametnuo se kao ličnost posebnog autoriteta koji je uspio da Bošnjake i ostale muslimane Makedonije, Kosova, Sandžaka i šire, uključi u politički i društveni život. Uz Fehrat-bega Dragu i Ćenana Ziju, ovaj vrsni orator i poliglota, pobornik ideja Kemala Ataturka, nosi sve zasluge za uvođenje muslimana tzv. Južne Srbije u parlamentarni život dviju egzistirajućih Kraljevina (1918-1945). Jedan od inspiratora i osnivača ‘Društva za zaštitu muslimana-Džemijet’ (tur. Isam Muhafaza-i Hukuk Cemiyet-i). Nakon izbijanja II svjetskog rata i sloma Kraljevine Jugoslavije, u periodu između 6-7. novembra i 6. decembra 1941. godine uspijeva da organizuje odbranu Novog Pazara i osujeti tri žestoka napada četničkih formacija Dragoljuba-Draže Mihajlovića i na taj način spriječi pokolj sličan onom u Limsko-uvačkoj dolini (35.000 poklanih i pobijenih), Istočnoj Bosni, gdje je tokom rata (1941-1943) poklano i pobijeno više od 100.000 muslimanskih, bošnjačkih civila. Zaslužan je što nije došlo do novog bošnjačkog gubilišta sličnog sandžačkom gulagu (brdo Hadžet u NP) ili Srebrenici.”

• Srbijanski historičari kažu da je bio saradnik fašista i da je nosilac Ordena gvozdenog križa nacističke Njemačke. Primjetno je da se svaki tekst o ovoj temi u srbijanskoj štampi završava rečenicom da je Aćif efendija odgovoran za ubistvo 7.000 Srba.

“Naravno, sve potonje, kao i ranije priče na ovu temu su neosnovane. Historija govori jezikom argumenata i činjenica, pri čemu su laži i insinuacije veoma vidljive. Takve ocjene i optužbe su lažne i zlonamjerne. One neće doprinijeti uzajamnom dijalogu i konsenzusu oko zajedničkog poimanja historije u državi u kojoj živimo. Prihvatanje francusko-njemačkog modela, onoga što bi bilo prihvatljivo za jednu i drugu stranu bi bilo jedno od rješenja. Možemo civilizovano, putem dijaloga, iznijeti svoje stavove i prihvatiti ono što odgovara objema stranama. U sukobu je za mjesec dana poginulo 756 ljudi, od čega dvije trećine branitelja. Čitav grad je u to vrijeme imao od osam do 10.000 stanovnika. U gradu ni danas nema toliko naših sugrađana i komšija Srba. Priče o gvozdenom križu koji se ne dodjeljuje muslimanima je još jedna besmislica i podvala.”

• Međutim, među javnim ličnostima sandžačkih Bošnjaka su se, također, našli oni koji su podijelili mišljenje srbijanske javnosti po pitanju Aćifa efendije. Predvodnik je, svakako, ministar Rasim Ljajić. Kako komentarišete ovu činjenicu?

“Mnogo je neinformisanih koji se, kada je faktografija u pitanju, najbolje ne snalaze. Treba imati u vidu činjenicu da se u udžbenicima zvanične ‘državne’ historije izjednačavaju partizani i četnici, što je za Bošnjake neprihvatljivo. Opšte je poznato da su u državnim sistemima u XX vijeku muslimani ubijani oružjem iz vojne industrije koju su zajedno sa njima stvarali. Ostala je tužna činjenica: bez obzira kakvu kapu nosiš, znalo se kome si trn u oku i ko te vidi kao neprijatelja. I te četrdeset i prve na goloruke Bošnjake kidiše četnička armada sa oružjem preuzetim iz državnih skladišta. Bošnjaci nikada neće prihvatiti četništvo kao antifašistički pokret. Na to imaju puno pravo, jer govore jezikom činjenica.”

• Ipak, stranka kojoj ste bliski (SDA Sandžaka) i pored ovih oprečnih stavova je i dalje u vlasti sa SDPS-om Rasima Ljajića u većini sandžačkih gradova?

“Nisam član nijedne političke partije, jer mi mjesto profesora na Univezitetu to ne iziskuje. Istina, programska koncepcija SDA mi je veoma prihvatljiva. Predstoji žestoka politička borba za ostvarivanje i implementaciju elementarnih prava nacionalme zajednice Bošnjaka. To neće biti nimalo lako. Sudeći po stanju stvari, nama će biti bolje kada većinskom stanovništvu bude odlično. Postavljamo ovaj razgovor za svjedoka!”

• Vlada Srbije je donijela odluku da tabla posvećena Aćifu Hadžahmetoviću mora biti uklonjena. Da li će do toga zaista doći i da li bi takav postupak mogao izazvati veće tenzije u Sandžaku?

“Bespredmetno je strahovati oko jedne od dvadeset tabli. Sasvim je svejedno da li će ona biti ukonjena ili neće. Vijeće je postiglo svoj cilj: da obilježi dio plejade svojih velikana. Broj nije konačan. Više od 90 procenata stanovništva je na strani naše odluke. Oni znaju ličnost i veličinu Aćifa efendije. Tenzije postoje samo u medijima. Naši susjedi nebošnjaci znaju da im od Bošnjaka nikada nije prijetila opsanost. Bošnjaci su neagresivan narod koji njeguje osnovna civilizacijska načela o potrebnoj ekvidistanci. Ovime naše uzajamno poštovanje nije poljuljano. Ono se njeguje stoljećima. Mi nikada nikoga nismo napadali.”

• BNV je najavio nastavak postavljanja ploča znamenitim Bošnjacima, čak i u crnogorskom dijelu Sandžaka?

“Vijeće će svoju akciju o znamenitim Bošnjacima sprovesti do kraja. Do sada je postavljeno njih nekoliko. Njihovim postavljanjem želimo da podsjetimo na potrebu da se ne zaboravi lik i djelo ovih velikana. Dio akcije će biti realiziran i u crnogorskom dijelu Sandžaka, za šta ćemo iskoristiti saradnju sa bošnjačkim savjetom u Crnoj Gori. Gdje god za to postoje objektivni uslovi mi ćemo akciju realizirati.”

• Uskoro će biti postavljena ploča na kući gdje je održana Sjenička konferencija (1917) koja je poznata po odluci koju su tada donijeli sandžački prvaci, da se teritorija Sandžaka pripoji Bosni ili u drugom slučaju, da mu se obezbijedi puna autonomija. I ovaj događaj je sporan sa stanovišta srpske historiografije?

“Sjenička konferencija, održana 25. avgusta 1917. godine, ima posebno mjesto u novijoj bošnjačkoj historiji. Bošnjački prvaci i gradonačalnici u Sandžaku i šire pokazuju svoju političku i nacionalnu zrelost. Osim historijskog, konferencija ima i simbolički značaj. Učesnici konferencije, predvođeni Mehmed-pašom Bajrovićem, usvajanjem posebne Rezolucije odlučno su stali na međama odbrane Bošnjaštva i zaustavljanju procesa denacionalizacije i deidentifikacije našeg naroda. I dokaz da bosanski jezik, na kome je Rezolucija napisana, neće nikada nestati.”

Izvor: Al Jazeera