I zaposleni Amerikanci na bonovima za hranu

Piše: Ivica Puljić

U Sjedinjenim Državama trenutačno ima preko 49 milijuna ljudi koji primaju državnu pomoć u bonovima za hranu – Food Stamps – što je skoro 16 posto od ukupnog stanovništva.

Njihov broj je drastično uvećan od kada su otpočeli financijska kriza i duboka recesija zbog čega su ljudi masovno ostajali bez posla.

Koliko će netko dobiti bonova za hranu zavisi od slučaja do slučaja, a sve to košta američke porezne obveznike 68 milijardi dolara godišnje.

Četvoročlana američka obitelj može maksimalno dobiti 668 dolara mjesečno u bonovima za hranu, a tri četvrtine onih koji ih koriste su zaposleni, ali ne i dovoljno plaćeni.

Majka radi u školi

Među njima je Heather Turner koja radi u školi, ali zarađuje samo 14 dolara na sat. Nedovoljno da prehrani svoje dvoje djece – Naomi i Isaaca.

“Imali smo samo jednu bananu u kući. Svatko od njih mogao je dobiti po pola. Ja sam odrasla osoba, meni ne trebaju vitamini. Nisam mogla od njih uzeti komad banane”, kaže Turner.

Mississippi, Novi Meksiko, Oregon, Tennessee, kao i glavni američki grad Washington daju petini svojih stanovnika državnu pomoć. 

Heather, koja je samohrana majka, pomoć je dobila u bonovima za hranu te je mogla računati  na smanjenje poreza:

“Imamo hranu na stolu i zbog toga sam zahvalna. Ali, moram platiti račune, za što mi treba gotov novac. Ne mogu poslati ček s nedovoljno novca i platiti telefonski račun, ne mogu kupiti benzin s bonovima za hranu”.

U pojedinim dijelovima Amerike kupovina hrane na bonove postala je gotovo pravilo. U prošloj godini trećina svih stanovnika u saveznoj državi Alabama bila je na bonovima za hranu.

Mississippi, Novi Meksiko, Oregon, Tennessee, kao i glavni američki grad Washington daju petini svojih stanovnika državnu pomoć. Washingtonska humanitarna organizacija “Kruh za grad” osigurava mnogima besplatnu hranu.

“Ne možemo predvidjeti kada će i koliko ljudi doći, a oni dolaze…vjerojatno 100 do 150 ljudi dnevno u prva dva tjedna u mjesecu. No, kasnije se to poveća na oko 200 ljudi, odnosno obitelji”, kaže Jeanette Chance, koordinatorica za hranu.

Mala mirovina

Donna Hendricks živi sama, ima malu mirovinu, prima bonove za hranu i kaže da jedva preživljava:

“Živim od malih prihoda i primam bonove za hranu u visini od 70 dolara mjesečno. To mi nije dovoljno, pa dolazim ovdje jednom u mjesec dana po hranu. To mi jako pomaže”.

Oko šest posto, od 73 milijuna Amerikanaca koji su plaćeni na sat, zarađuju ili minimum od sedam dolara i 25 centi ili su ispod minimuma. 

Brian Duss, koji radi za organizaciju “Kruh za svijet” odlučio je, da bi bolje razumio ljude koji koriste bonove za hranu, živjeti od njih sedam dana:

“Kruh za svijet je fokusiran na glad i siromaštvo i najbolji način da čovjek razumije što znači biti gladan jeste pokušati živjeti od tri dolara na dan, 21 dolar tjedno za hranu…to je što dobijete ako ste na bonovima za hranu. To je vrlo teško. Pokušajte živjeti tako da tjedno imate samo jedan dolar za jedno jelo…ono što se ne razumije kod osoba koji se bore s glađu je to da ljudi rade, a ipak ne mogu osigurati dovoljno hrane. Oni ne sjede okolo ništa ne radeći”.

Oko šest posto, od 73 milijuna Amerikanaca koji su plaćeni na sat, zarađuju ili minimum od sedam dolara i 25 centi ili su ispod minimuma.

Upravo su oni najugroženija skupina ljudi koji rade, ali nemaju dovoljno novaca za sve troškove te ih je sve više među korisnicima državnog programa za pomoć u hrani.

Izvor: Al Jazeera