Kriminalci, radikalni fašisti i ruski špijuni kao najdraži gosti

Nećemo tako skoro saznati koliko će novca od Vlade bh. entiteta Republika Srpska dobiti Milorad Rod R. Blagojevich, nekadašnji guverner američke savezne države Ilinois, senator i kvalitetan kriminalac, koji je odležao osam od presuđenih 14 godina zatvora zbog “prevare, iznude i traženja mita“ u vrijeme mandata američkog predsjednika Baracka Obame.

Da ga 2020. godine, na kraju svog prvog mandata, nije pomilovao (skratio mu kaznu za šest godina) aktuelni predsjednik Donald Trump, uznik „jugoslavenskog“ porijekla (roditelji su mu emigrirali u Chicago iz Srbije i Bosne i Hercegovine), polako bi pakovao zatvorske krpice i ovih dana se spremao da izađe na slobodu. No, budući da je u Americi sve moguće, nije ni veliko iznenađenje da je republikanac (Trump) sa šest godina slobode častio demokratu (Blagojevicha); nije isključeno da ga je „pogledao“ jer je još 2010. godine sudjelovao u njegovom reality showu „Celebrity Apprentice“, ali to američki predsjednik prije pet godina nije posebno obrazložio, jer nije ni morao.

Ako pomilovanje neće komentirati predsjednik, hoće Blagojevich, koji zna da su i on i Trump bili „žrtve političkog progona“. I onda se odjednom „sjetio“ još jedne „žrtve političkog progona“, tamo daleko, preko Atlantika, odakle su mu u Ameriku stigli roditelji. Da se ništa ne događa slučajno, ta „žrtva“ mu je imenjak – istina, u Americi ga malo ko osim porodice zna kao Milorada – pa se Rod Blagojevich prošle sedmice pojavio u zavičaju. I čvrsto riješio da imenjaka Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske i bjegunca od zakona, podrži, osokoli, posavjetuje – ukratko da lobira za njega, uključujući i kod sabrata i „žrtve političkog progona“ koji trenutno stoluje u Bijeloj kući.

‘Tamo daleko’, a novčaniku tako blizu

E sad, teško da je američki Milorad „sam od sebe“ čuo za nevolje bosanskog (mada tvrdi da to nije) Milorada; prije će biti da su „proradile“ lobističke veze i specijalizirani uredi za ovu vrstu biznisa. Svejedno, Rod Blagojevich nije žalio ni truda, ni vremena da nekoliko dana provede u Bosni i Hercegovini; istina, samo u Republici Srpskoj, jer u drugom entitetu [Federaciji BiH] njegovom imenjaku „rade o glavi“, te Srbiji, gdje ga nije ni primio, ni pomenuo (a ni platio, dakako) predsjednik Aleksandar Vučić. I da, kad smo već kod plaćanja, ne nasjedajte na kritike opozicije u Republici Srpskoj, koja tvrdi da bi lobistička avantura bivšeg guvernera mogla koštati 30 miliona dolara; kad je sloboda u pitanju nema tih para koje treba dati, pogotovo ako idu „osvjedočenom prijatelju“ (i presuđenom kriminalcu, ali to se može i „preskočiti“).

Lijepo je bilo tih nekoliko junskih dana Rodu Blagojevichu u Republici Srpskoj i sve bi bilo idealno da neki neizabrani stranac Christian Schmidt, Bošnjaci i neki američki kongresmeni ne rade protiv srpskog naroda i njegovog izbranog predsjednika. „Dodik je kažnjen jer se odlučio suprotstaviti velikim međunarodnim silama, pa ću informirati američki narod kakvo zlo je učinjeno srpskom narodu i njegovom predsjedniku“, čvrsto je obećao dragi gost. I ne samo to, o svemu će obavijestiti i Trumpa, koji je na svojoj koži iskusio šta je to politički progon, a što će „pomoći da se u SAD-u bolje razumiju stavovi srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“.

Dok je američki Milorad „špartao“ po Republici Srpskoj (obišao je i selo kod Gacka, odakle su preci njegove majke), obećavao, nasmijan pjevao „Tamo daleko“, davao opširne intervjue režimskim medijima, stigao je hladan tuš iz Washingtona, i to upravo od onog sabrata „žrtve političkog progona“. Trump je 26. juna potpisao odluku o Zapadnom Balkanu, kojom se za godinu produžavaju vanredne mjere koje je još 2001. donio bivši predsjednik George W. Bush, a koja obuhvata i objavu crne liste osoba i organizacija koje su pod američkim sankcijama zbog kršenja Dejtonskog sporazuma i prijetnje nacionalnoj sigurnosti i interesima SAD-a. Sličan potpis i produženje drastičnih mjera Trump je parafirao i 2017. godine.

Utjecajni prijatelji i dobro skriveni honorari

Možete (samo) zamisliti ovaj scenarij: Rod Blagojevich se vratio u Ameriku i sad treba ispuniti odredbe ugovora s Vladom Republike Srpske, odnosno „informirati američki narod kakvo zlo je učinjeno srpskom narodu i njegovom predsjedniku“. Pokušava aktuelnoj administraciji u Washingtonu (teško da može „dobaciti“ Trumpu iako ga je ovaj dobro „pripazio“) pojasniti da bi bilo dobro pomoći Dodiku i napaćenom srpskom narodu, a oni ga blijedo gledaju i pokazuju mu svježe potpisanu odluku o Zapadnom Balkanu i crnoj listi na kojoj su, osim predsjednika Republika Srpske, svi koji „nešto znače“ u ovom bh. entitetu.

„Dođite, gospodine Blagojevichu, dogodine, i to ako ova odluka ne bude ponovo potvrđena, a vjerovatno hoće“, brižno na vratima nekadašnjeg guvernera i senatora savjetuje zamjenik asistentovog pomoćnika u nekom odjelu State Departmenta.

„I šta da onda kažem ugovornoj strani, kako da Dodiku i braći Srbima saopštim da sankcije ostaju, da je crna lista i dalje na snazi“, snebiva se pred sjedištem Američke vlade u 2201 Street NW u Washingtonu D. C. dobro (pretpostavljamo, jer pojma nemamo koliko je novca dobio) plaćeni lobista.

„Ma, ja im nisam ni obećao da će sankcije biti ukinute, nego sam kazao da ću informirati američki narod i predsjednika Trumpa kakvo zlo je učinjeno srpskom narodu i njegovom predsjedniku Dodiku. A to sam upravo i uradio, sve što je bilo do mene učinio sam. Shvatit će to oni; kad mi nisu zamjerili što sam 1999. zagovarao NATO udare na ciljeve u Saveznoj Republici Jugoslaviji, neće se ljuti ni sada“, zaključi Rod Blagojevich i obeća samom sebi da će nastaviti lobirati za braću iz roditeljske otadžbine. Zaslužili su to, a i (dobro) platili.

Bloger, ‘čovjek koji se počeo baviti nama’

Ne zna se, također – a teško da će se ikada i saznati – koliko je koštalo dvodnevno gostovanje Banjoj Luci američkog ultradesničara Curtisa Yarvina, predstavljenog kao „utjecajnog pisca, softverskog inženjera i blogera“, ali nesumnjivo je da njegove „usluge“ nisu ni blizu koštale kao lobistički performans američkog Milorada. „Predavanjem o demokratiji“ na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci ovog ideologa, onoga što promoviraju Donald Trump i Elon Musk, bila je oduševljena i predsjedavajuća Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović koja je „visokom gostu“ poručila kako „imaju čovjeka koji je u posljednje vrijeme počeo da se bavi njima, a toliko mnogo zna“. O Yarvisu je mnogo toga rečeno i napisano, ali dovoljno je da povjerujemo Guardianu i CNN-u, koji su ga ocijenili „antidemokratom“, te Der Spiegelu, koji je bio mnogo oštriji i američko-jevrejskog multipraktika proglasio „reakcionarnim fašistom“.

Posljednju sedmicu juna „zaokružio“ je posjetom Banjoj Luci ruski akademik Igor Nikolajevič Panarin, koji je održao tribinu „Hibridni rat protiv srpskog naroda“ (a posebno bosanskog Milorada). Ovaj višedecenijski profesor, dekan, funkcioner KGB-a, prognozer koji je malo toga pogodio („SAD će se raspasti do 2010“, „Rusi će pobijediti u Siriji“), nije obilato nagrađen za gostovanje, samo je radio svoj posao („Borba za Siriju je borba i za Balkan“), ali je „imao [obostranu] čast“ da se sastane s predsjednikom entitetske Narodne skupštine i (još jednim) bjeguncem pred zakonom. Radovi ovog autora (napisao je 15 knjiga) uglavnom se bave „mrskim“ Zapadom i „dragom“ Rusijom, a centralna teza je kako „osovina London – Washington vodi globalni rat protiv pravoslavlja“, pa nije iznenađenje da su ga režimski mediji u Republici Srpskoj proglasili „vrhunskim intelektualcem“ i „velikim prijateljem srpstva“.

Posjeta trojice „dragih gostiju“ i „poruke ohrabrenja“ su samo jedan od sve bljeđih pokušaja vlasti u Republici Srpskoj da demantiraju sve snažniju izolaciju u koju su uveli taj bh. entitet i lažni narativ kako u svijetu imaju još „utjecajnih prijatelja“. Iako će vanjski rezultati ove vrste lobiranja, koje iziskuje značajna sredstva, biti minimalni, beznačajni, pa čak i kontraproduktivni u nekim slučajevima, ne treba ih minimizirati i ismijavati. Bez obzira što se za angažman i predstavljanje ovog entiteta u ljepšem svjetlu izdvaja veliki novac, i dalje veliki broj stanovnika Republike Srpske, pogotovo članova i simpatizera vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata, s radošću i nemalim očekivanjima dočekuju Milorada Roda R. Blagojevicha, Curtisa Yarvina i Igora Nikolajeviča Panarina – pa šta košta da se plati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.