Ne, Demokratska stranka ne mijenja stav prema Izraelu

Nedavne pobjede otvorenih kritičara Izraela na demokratskim predizborima izazvale su mnogo optimizma. Abdul el-Sayed osvojio je demokratsku nominaciju za mjesto u Senatu u Michiganu, iako su AIPAC (Američko-izraelski komitet za javne poslove) i njegovi saveznici potrošili više od 54 miliona dolara za borbu protiv njega, u najskupljim demokratskim predizborima za Senat u historiji SAD-a.

U New Jerseyju, hirurg Adam Hamawy, koji je kao medicinski volonter odbio napustiti Gazu dok se ne evakuira i posljednji član njegovog tima, pobijedio je na predizborima za Zastupnički dom Kongresa.

Prije mnogo godina, takvi bi se pomaci činili nemogućim. Za mnoge u ljevici, sada se čini da se njihov naporan rad na lokalnom nivou isplati.

Pad podrške Izraelu u javnosti

Ipak, svi razgovori o “promjeni prema Izraelu” unutar Demokratske stranke su preuranjeni. Demokratski establišment čvrsto ostaje u izraelskom taboru, čak i ako koriste kritičniji ton uoči međuizbora. Ne bismo smjeli zamijeniti iskazivanje saosjećanja u predizbornoj sezoni s povratkom ljudskih prava u Palestini.

Sada smo došli do tačke u kojoj se promjena stava prema Izraelu više ne može ignorirati. Anketa New York Timesa/Siene u maju pokazala je da gotovo tri četvrtine demokratskih birača ne odobrava pomoć Izraelu. Druga anketa Univerziteta Quinnipiac pokazala je da 66 posto demokrata smatra da SAD previše podržava Izrael. Anketa Pew Research Centera objavljena u aprilu pokazala je da 80 posto demokrata nepovoljno gleda na Izrael – u odnosu na 53 posto u 2022.

Ove su brojke natjerale demokratsko vodstvo da shvati da otvorena podrška počiniteljima genocida postaje politički preskupa. Demokratski birači, koji su gledali genocid uživo, očito više ne vide Palestinu kao sporednu temu u svojim političkim i moralnim izborima.

Ta se svijest konačno probudila, nakon što su ranije demokratski čelnici 2024. godinu proveli napadajući studente koji su na kampusima širom zemlje protestirali protiv genocida. Istaknuti demokratski članovi Kongresa nazvali su protestni logor na Univerzitetu Columbia okupljanjem „antiizraelskih i antijevrejskih aktivista“ i „leglom“ za antisemitske napade, te su zahtijevali da se raspusti. Mnogi su i pohvalili nasilne obračune sa studentskim demonstrantima.

Danas neki od tih istih čelnika zauzimaju pomirljiviji ton. Bivša predsjednička kandidatkinja Kamala Harris, koja je dijelom izgubila zbog podrške i financiranja genocida Bidenove administracije u Palestini, sada žali što nije izvršila pritisak na predsjednika da bude čvršći prema izraelskoj vladi. Bivši glasnogovornik State Departmenta Matthew Miller sada priznaje da je Izrael „bez sumnje“ počinio ratne zločine.

Samo retorika i izborna strategija

Pa, ipak, ne vidimo puno više od retorike i izborne strategije.

Neki ističu julsko glasanje u Zastupničkom domu o ukidanju 3,3 milijarde dolara vojne pomoći godišnje Izraelu kao jasan prekid dvostranačkog konsenzusa o Izraelu. Gotovo polovica demokrata u Zastupničkom domu podržala je tu mjeru, uključujući bivšu čelnicu većine u Zastupničkom domu Nancy Pelosi.

No, glasalo je dovoljno demokratskih predstavnika, dok je republikanska većina bila protiv. Glasanje je bilo politički korisno upravo zato što je bilo nemoćno. Tačno 103 demokratska glasa u korist smanjenja pomoći Izraelu dalo je stranci određeni materijal za kampanju, a istovremeno je osiguralo da Izrael i dalje ima oružje koje mu je potrebno za nastavak brutalnosti.

To je strategija koju će stranka vjerovatno ponoviti u budućem Kongresu kako bi osigurala izraelske interese, a istovremeno ostavila dojam da priznaje zahtjeve birača.

Dalje, demokratski establišment pokazao je malo interesa za prekid ovisnosti o AIPAC-u. U aprilu je Demokratski nacionalni odbor odbacio čak i simboličnu rezoluciju kojom se osuđuje uplitanje lobija u demokratske predizbore.

AIPAC je, u međuvremenu, odgovorio na rastući pad raspoloženja u SAD-u, učeći kako „nestati“. Njegov super PAC usmjerio je milione putem drugih organizacija čije se finansiranje otkriva tek nakon što birači daju svoje glasove. Također je usmjerio donatore na portale kandidata, pa su u javnim evidencijama kampanje ostavljali samo pojedinačna imena, a ne AIPAC-ovo.

Nakon što je potrošio više od 100 miliona dolara na ovu utrku za međuizbor, AIPAC će nastaviti utjecati na demokratsku kongresnu politiku kako bi osigurao da je u korist izraelske vlade.

Djelomična solidarnost

Izraelski poraz na brojnim demokratskim predizborima je značajan, ali trebali bismo imati na umu ograničenja toga. Moramo priznati da izabrani progresivci, iako kritiziraju Izrael, nisu spremni ići do kraja u priznavanju palestinskih prava.

Zastupnik Ro Khanna, naprimjer, pozivao je na smanjenje pomoći Izraelu i prekid finansiranja Željezne kupole. Čak je posjetio okupiranu Zapadnu obalu, gdje je iz prve ruke svjedočio nasilju doseljenika.

Čak i tada, stojeći pred Demokratskim nacionalnim odborom i pozivajući na nultu pomoć Izraelu, počeo je s izjavom da se napad Hamasa mora nedvosmisleno osuditi. I dalje odbija reći da Palestinci imaju pravo na samoodbranu.

Brad Lander, koji je u junu pobijedio na predizborima u New Yorku za mjesto u Zastupničkom domu, a kojeg je podržao gradonačelnik New Yorka Zohran Mamdani, opisao je ono što se događa u Gazi kao genocid. Ipak, njegova kritika ide samo do te mjere. Identificira se kao “liberalni cionist” i jasno je dao do znanja da ne podržava pokret BDS, koji poziva na bojkot i sankcije Izraelu.

Istaknuti progresivci poput Bernieja Sandersa i Alexandrije Ocasio-Cortez, koji su već u Kongresu, također su pokazali da mogu ponuditi samo djelomičnu solidarnost s palestinskim narodom – onu koja ne priznaje njihov status i prava kao okupiranog naroda.

S palestinske strane, mnogi bi rekli da smo već pokopali previše ljudi da bismo bili zahvalni na mrvicama solidarnosti koje nam bacaju političari koji koriste naš cilj za pobjedu u svojim izbornim utrkama. To je istina, ali, ipak, istinski pomak u Demokratskoj stranci može uveliko pomoći u našoj potrazi za slobodom.

Zato bismo trebali podržati svakog progresivnog kandidata koji je spreman u novembru se suočiti s AIPAC-om i Izraelom, jer svako osvojeno mjesto daje još jedan potencijalni glas za palestinska ljudska prava unutar Kongresa koji ih je decenijama uskraćivao.

Pokreti grade moć, pretvarajući svake izbore u polugu za sljedeću borbu i nastavljajući pritisak na izabrane dužnosnike, čak i nakon što preuzmu dužnost. Moramo odbaciti svaki pokušaj Demokratske stranke da se pretvara da podržava naš cilj; moramo nastaviti insistirati na stvarnoj akciji protiv Izraela.

Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.