Ko su glavni kandidati za sljedećeg papu

Kardinali iz cijelog svijeta sastat će se ove sedmice kako bi nakon sahrane pokojnog pape Franje 26. aprila tajnim glasanjem formalno počeli s izborom novog pape. Samo glasanje održat će se iza zatvorenih vrata Sikstinske kapele nakon 7. maja.

Izbor sljedećeg poglavara Katoličke crkve veliki je zadatak. Crkva broji oko 1,4 milijarde učlanjenih krštenih rimokatolika širom svijeta.

Izbori u Vatikanu nisu imuni na lobiranje i kampanje. Prvo, kardinali moraju održati niz kongregacija – posebnih sastanaka na kojima će raspravljati o tome kakvog vođu traže. Iako će samo 135 kardinala moći glasati, budući da su mlađi od 80 godina, prema pravilima glasanja, svi kardinali mogu prisustvovati tim sastancima bez obzira na starost.

Roberto Regoli, profesor historije Katoličke crkve na Papinskom univerzitetu Gregoriana u Rimu, rekao je da niko od glavnih kandidata u Vatikanu ne agitira otvoreno da bude izabran. Da se pitaju, rekao je, većina bi rekla da ne žele tu poziciju.

„To je mnogo posla“, rekao je Regoli za Al Jazeeru.

„Nemate vremena išta učiniti za sebe.“

Rezultati često mogu biti iznenađujući, a stručnjaci su oprezni s nagađanjima. Naprimjer, 2013. godine papa Franjo nije čak ni bio uvršten među favorite u medijima. Tek nakon govora koji je održao u jednoj od kongregacija, skrenuo je pažnju na sebe.

Evo šta znamo o nekim mogućim kandidatima.

Kakav je postupak i vremenski okvir za izbor sljedećeg pape?

Kardinalski zbor će na kraju izabrati jednog od svojih članova za sljedećeg papu. Trenutno ima 252 kardinala, od kojih je 135 izbornika, jer su mlađi od 80 godina, što je najviše za mogućnost učešća u izboru pape.

Nakon nekoliko dana sastanaka 135 kardinala s pravom glasa bit će izolirano u vatikanskoj Sikstinskoj kapeli 7. maja u onome što je poznato kao “konklava”. Neće imati pristup telefonima, internetu ili vanjskom svijetu. Nijedan kardinal ne može otići dok se ne objavi ime, osim u izuzetnim okolnostima.

Kardinali će glasati u jednom ili više tajnih glasanja kako bi izabrali novog papu. Pobjednik treba dvotrećinsku većinu.

Posmatrači koji stoje u Vatikanu znat će da je papa izabran po boji dima koji izlazi iz dimnjaka kapele – crna znači da nema konsenzusa, a bijela znači da je izabran novi papa.

Konklave obično traju nekoliko dana ili, u nekim slučajevima, sedmica. Papa Franjo izabran je za dva dana.

Ko su kardinali s pravom glasa?

Franjine reforme promijenile su sistem Kardinalskog zbora. Imenovao je 80 posto sadašnjih kardinala, birajući ih iz cijelog svijeta – s posebnim naglaskom na Globalni jug – i birajući ljude s različitim ideološkim sklonostima.

Prvi put bit će zastupljene zemlje poput Mongolije, Irana i Istočnog Timora. Među kardinalima su ljudi koji su konzervativni na teme poput istospolnih brakova i razvoda, kao i drugi koji su manje ortodoksni. Veća mješavina stavova i mnogo veća zastupljenost Globalnog juga čini ovo glasanje posebno nepredvidivim, tvrde stručnjaci.

Šta kardinali traže u novom papi?

Na sastancima prije konklave kardinali će pokušati odlučiti žele li liberalno orijentiranog vođu poput pokojnog pape Franje, tradicionalnijeg papu poput njegovog prethodnika, pape Benedikta XVI ili nekoga s umjerenim tendencijama.

Kardinali će vjerovatno tražiti i nekoga ko je vješt u međunarodnoj diplomatiji, rekao je Regoli, s obzirom na to da se svijet suočava s višestrukim sukobima i promjenjivom geopolitičkom dinamikom. Crkva bi, također, preferirala nekoga ko nije premlad, kako bi se osigurao relativno kratak mandat.

Ideologija i geografija će, također, igrati ulogu, rekao je za Al Jazeeru historičar Miles Pattenden, saradnik Univerziteta u Oxfordu.

„Franjo je bio poznat po svojoj spontanosti, a Crkva bi mogla tražiti nekog opreznijeg u reakcijama“, rekao je.

S obzirom na to da katoličko stanovništvo raste u Aziji i Africi, kardinali bi možda željeli poslati poruku da je azijski ili afrički papa reprezentativniji.

Međutim, lični šarm je tajni sastojak. Budući da su se mnogi kardinali rijetko sastajali, teško je znati ko bi se s kim mogao dobro slagati. Sljedeći papa bit će kardinal koji može uvjeriti ostale da može predstavljati Crkvu globalno i suočiti se s njenim izazovima: prilagođavanjem sekularizaciji i dobrim suočavanjem s nedavnim seksualnim i finansijskim skandalima, kao i padom broja članova na Zapadu.

Prije svega, čini se da birači traže trezvenu i ujedinjujuću figuru koja može donijeti stabilnost centralnoj vladi Crkve nakon Franjinog revolucionarnijeg stila vođenja.

Ko su glavni kandidati?

Evo liste kandidata, bez posebnog redoslijeda, za koje stručnjaci smatraju da su vodeći.

Kardinal Luis ‘Chito’ Antonio Tagle, 67

Neki posmatrači vjeruju da budućnost vodstva crkve leži izvan tradicionalno izabrane klase italijanskih kardinala.

Tagle, s Filipina, mogao bi odgovarati kardinalima koji žele da taj rast bude vidljiviji. Zemlja je „najviše katolička“ na svijetu, s 80 posto od sto miliona stanovnika koji se identificiraju kao katolici. Ako bude izabran, Tagle bi bio prvi azijski papa.

Tagle, kojeg je papa Benedikt 2012. godine postavio za kardinala, trenutno vodi programe evangelizacije crkve iz Vatikana. Bivši nadbiskup Manile, Tagle se popularno naziva “azijskim Franjom”. Pattenden je rekao da je njegov stil vođenja sličan pastoralnom pristupu pokojnog pape Franje.

Iako se protivi pobačaju, posvećen je pitanjima socijalne pravde poput migracija i siromaštva te se zalagao za manje oštar stav prema homoseksualcima, razvedenim osobama i samohranim majkama. Visoke pozicije unutar Svete stolice od 2019. godine također su mu omogućile da stekne iskustvo u Vatikanu.

Kardinal Pietro Parolin, 70

Italijanski je kardinal i sadašnji vatikanski državni sekretar. Parolinovo iskustvo i položaj unutar Crkve znače da ima velike šanse da bude razmatran za papu. Od 2013. obavlja drugu po redu poziciju u Vatikanu.

S diplomatskim mandatima za crkvu u Nigeriji, Meksiku, Španiji i Italiji, smatra se vještim i stabilnim čovjekom na svjetskoj sceni. Zalagao se za poboljšanje odnosa između Kine i Vatikana, koji su bili napeti zbog toga što je Sveta stolica priznala Tajvan.

Parolinove pristalice kažu da se, iako se slaže s nekim Franjinim idealima (podržava prihvatanje razvedenih i protivi se planovima američke administracije za Gazu), on je također pragmatičar koji razumije nijanse diplomatije i možda ima umjereniji pristup od Franje. Kritičari, međutim, kažu da mu nedostaje pastoralnog iskustva i da bi diplomatiju mogao staviti iznad interesa crkve.

„Parolin ili Tagle mogli bi najbolje predstavljati neku vrstu kontinuiteta Franjinog stila ako Crkva odluči da je to pravi put“, rekao je Pattenden.

Kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, 76

Od trojice istaknutih afričkih favorita, Turkson koji potiče iz Gane, smatra se umjerenijim i stoga pogodnijim za diplomatiju. Grupa afričkih kardinala općenito se smatra prilično konzervativnom, posebno kada je riječ o položaju žena u crkvi i istospolnim brakovima.

Stručnjaci su Turksona prethodno označili kao favorita 2013. godine. Iako je više konzervativan nego liberalan, protivi se kriminalizaciji istospolnih odnosa u Gani, gdje je usvojen zakon kojim se nameću stroge kazne za homoseksualnost.

Nikada nije bilo afričkog pape, a takav bi izbor bio “revolucionaran”, rekao je Pattenden.

Kardinal Peter Erdo, 72

Opisan kao oprezan i nesklon riziku, mađarski sveštenik je cijenjeni pravnik i odani konzervativac koji će vjerovatno imati podršku onih koji traže promjenu pristupa u odnosu na stil vođenja pape Franje.

Kritičari smatraju Erdoa, kao nadbiskupa Ostrigona-Budimpešte, prijateljski nastrojenim prema mađarskoj desničarskoj i antiimigrantskoj vladajućoj stranci Fidesz, zbog čega neki posmatrači njegovu kandidaturu opisuju kao onu koje se treba plašiti. Iako se direktno ne protivi pravima ljudi na migraciju, Erdo je postavio pitanja o tome kako bi integracija izbjeglica mogla ugroziti političku stabilnost u Mađarskoj. Kritičari navode ovaj stav kao sklon odobravanju Fideszove kriminalizacije migranata.

Neki također kažu da Erdo nije bio voljan ispravno istražiti navode o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj crkvi.

U članku s mišljenjem u britanskom listu Guardian, mađarski novinar Alex Faludy napisao je da bi Erdoovo ime na listi trebalo “zastrašiti” posmatrače.

“Erdov mogući uspon na prijestolje bio bi loša vijest za LGBTQ+ katolike i one koji su se ponovno vjenčali nakon razvoda”, napisao je Faludy.

“Međutim, to bi trebalo zabrinuti i žrtve zlostavljanja i sve one koji su zabrinuti za integritet kršćanske prisutnosti u javnom životu.”

Godine 2013. godine, kada je imao 60 godina, smatran je favoritom, ali nije dobio snažnu podršku. U to vrijeme, posmatrači su rekli da je smatran premladim.

Kardinal Matteo Zuppi

Još jedan priznati diplomata, Italijan i nadbiskup Bologne, Zuppi je 2023. godine vodio mirovnu misiju u Ukrajini i pomogao posredovati u okončanju građanskog rata u Mozambiku 1992. godine.

Za kardinala ga je 2019. godine imenovao Franjo, s čijim se idealima uglavnom slaže.

Kao član katoličke humanitarne grupe, Zajednice Sant'Egidio, očekivalo bi se da će se fokusirati na poboljšnje po pitanju ugroženih ili krizom pogođenih zajednica.

Kardinal Fridolin Ambongo Besungu

Nadbiskup Kinshase u Demokratskoj Republici Kongo, Besungu predstavlja ključnu demografsku grupu u crkvi. DR Kongo ima više od sedam miliona katolika, što ga čini najvećom katoličkom zemljom u Africi.

Kardinal Besungu je čvrsti tradicionalist. Iako je govorio protiv kršenja ljudskih prava u svojoj domovini, nedvosmisleno je protiv blagoslova istospolnih veza (koje je uveo papa Franjo). Čak je i kritizirao papu Franju zbog njegovih odluka o toj temi.

On je još jedan favorit konzervativnog tabora.

Kardinal Michael Czerny, 78

Porijetlom iz Čehoslovačke, ali odrastao u Kanadi, ovaj kardinal vodi poslove socijalne pravde u Vatikanu.

Imenovao ga je papa Franjo i, poput njega, isusovac je, što je ogranak crkve poznat po fokusu na obrazovanje, misionarski rad i dobrotvorne aktivnosti. Smatralo se da su njih dvojica bliski.

Czerny je radio u Africi i Latinskoj Americi te je osnovao Afričku isusovsku mrežu za AIDS.

Stručnjaci kažu kako je moguće da će se Czerny svidjeti progresivcima u crkvi, ali postoje sumnje hoće li Kolegij odmah glasati za drugog isusovačkog papu.

„Obično nemamo dvojicu uzastopnih papa istog reda“, rekao je Regoli.

Kardinal Pierbattista Pizzaballa, 60

Italijan Pizzaballa latinski je patrijarh Jerusalema, gdje živi otkako je zaređen za sveštenika u dobi od 25 godina.

Papa Franjo imenovao ga je kardinalom 2023. godine.

Dobro razumije složenost palestinsko-izraelskog sukoba, izraelski rat u Pojasu Gaze i bliskoistočne odnose.

Pizzaballa se izjasnio protiv rata u Gazi, kritizirajući obje strane. U ranim danima rata ponudio se u zamjenu za djecu zarobljenu tokom Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra 2023.

Pattenden kaže da je dob među ključnim faktorima koje će Crkva uzeti u obzir. Pizzaballa, sa 60 godina, mnogo je mlađi nego što je bio papa Franjo kada je izabran (76). To znači da, čak i ako je snažan kandidat, Pizzaballine godine možda neće privući neke birače.

Kardinal Robert Sarah, 79

Gvinejski kardinal je možda najtradicionalniji i najortodoksniji od svih favorita i jedan je od najpriznatijih afričkih crkvenih vođa.

Imenovan je nadbiskupom Conakryja u dobi od 34 godine i u to vrijeme bio je najmlađi biskup na svijetu. Njegova otvorena narav dovela ga je na metu bivšeg gvinejskog diktatora Ahmeda Sekoua Tourea. Lista s metama za atentat, na kojoj je bio i Sarah, otkrivena je nakon Toureove smrti.

Godine 2001. papa Ivan Pavao II promovirao je Saraha u voditelja evangelizacije, otvarajući mu boravak u samom Vatikanu.

Papa Benedikt imenovao ga je kardinalom 2010, a povukao se iz aktivne dužnosti 2021. kao prefekt za bogoslužje i sakramente.

Međutim, navodno je imao turbulentne odnose s papom Franjom. Sarahove sklonosti, godine i vatikansko iskustvo stavljaju ga u idealnu poziciju za one koji žele poništiti reforme iz doba pape Franje o pobačaju, istospolnim vezama i bliskosti crkve s drugim religijama.

Kardinal Angelo Scola, 83

Stara vatikanska izreka glasi: „Pape koje uđu u konklavu često izlaze kao kardinali“. Ta se izreka odnosi i na Scolu. Još 2013. godine, italijanski sveštenik bio je favorit medija, ulazeći u konklavu kao onaj za kojeg je većina ljudi vjerovala da će biti papa. Kada se digao bijeli dim, grupa italijanskih biskupa čak je dala izjave da je Scola izabran. Ali on se na kraju pojavio kao kardinal jer je izabran papa Franjo.

Bivši milanski nadbiskup, Scola neće moći glasati jer je iznad granice od 80 godina za glasanje, ali njegovo se ime ponovno pojavilo, kao vjerodostojnog kandidata.

Njegove ideologije više podsjećaju na konzervativniji pristup pape Benedikta XVI koji ga je imenovao kardinalom.

Iako do sada nije govorio o istospolnim zajednicama, Scola se snažno protivi ženskim đakonima i drugim lijevo orijentiranim spolnim raspravama.

Ima pastoralnog iskustva, ali je i poznati profesor i naučnik, s nekoliko knjiga iza sebe. Fokusirao se na teme međuvjerskog i interkulturalnog dijaloga, kao i na evangelizaciju i pomoć novim katoličkim obraćenicima.

Njegovi kritičari ga vide kao intelektualca koji je možda pomalo udaljen od iskustava običnog katolika, ali njegov tradicionalizam i godine mogli bi ga učiniti dobrom opcijom za konzervativce.