Vučićeva reciklaža: Kontramiting i ‘narodni’ pokret protiv pobune građana
Pritisnut, mnogi bi rekli nezaustavljivim narastajućim nezadovoljstvom građana, Vučić se sve češće ponaša i govori kao da je pred njim istinski Armagedon, a ne odlazak sa vlasti.

Suočen sa neumoljivom istrajnošću studenata koji ne odustaju od pobune, i uz realnu pretnju da bi ona mogla da preraste u masovnu građansku neposlušnost ili čak u generalni štrajk, režim Aleksandra Vučića pribegao je scenariju za rešavanje kriznih situacija, koji je koristio već nekoliko puta, i za 24. februar najavio novo masovno okupljanje svojih pristalica u Jagodini.
Iako Vučić to okupljanje ne naziva kontramitingom iz očiglednih, marketinških razloga, jer taj pojam sa sobom nosi negativne konotacije, taj skup će imati sve odlike kontramitinga – i zbog trenutka u kome će biti održan i zbog načina na koji će biti održan.
Nastavite čitati
list of 4 itemsStudenti iz Niša, Novog Sada i Beograda pješice krenuli prema Kragujevcu
Novosadski studenti trče do Beograda
U Srbiji počinje petodnevni bojkot pet trgovačkih lanaca
Pošto su studenti svojim odvažnim istupanjem protiv zataškavanja odgovornosti za tragediju u Novom Sadu u potpunosti rastočili sve barijere straha kojima je režim samouvereno vladao, građani Srbije počeli su da im se pridružuju u sve većem broju, zbog čega je Vučić bio primoran i na drugi, takođe već viđeni politički trik, pa je uz kontramiting reciklirao i ideju o osnivanju takozvanog “narodnog” pokreta, koji bi trebalo da bude “rođen” upravo u Jagodini.
Kontramitingom i osnivanjem “narodnog” pokreta Vučić bi trebalo svima da pokaže da ga višemesečni građanski protesti nisu nimalo uzdrmali i da ima podršku ubedljive većine u Srbiji, iako to nikada nije bilo dalje od istine. On je zapravo ostao bez resursa kojima bi zastrašio ili ucenio sve veći broj nezadovoljnih, ali i besnih građana. Zastrašivanje i ucena su do sada bile proverene metode njegovog vladanja, ali je sve očiglednije da više ne daju rezultate.
Zato se bez neke stvarne ideje, koju po svemu sudeći nikada nije ni imao, vratio već isprobanom metodu prebrojavanja “patriota” i “izdajnika” i polarizaciji društva u Srbiji do granice pucanja.
Ideja koja nije nova
Najava osnivanja “narodnog” pokreta nije nova ideja, a Vučić ju je prvi put lansirao pre više od dve godine, u jesen 2022. godine. Inicijalno je izgledalo da tim pokretom Vučić želi da povrati poljuljanu popularnost među građanima, jer je na izborima te 2022. godine njegova Srpska napredna stranka dobila manji broj glasova nego na izborima pre tih, 2020. godine.
Zbog toga se tada smatralo, a to mišljenje vlada i danas, da Vučić tim pokretom želi da “rebrendira” Srpsku naprednu stranku, ali i osnaži svoju ličnu vlast i popularnost, a sve po uzoru na Sveruski narodni front koji je igrao odlučnu ulogu u uspostavljanju apsolutističke, gotovo carske vladavine Vladimira Putina u Rusiji.
Potreba za “rebrendiranjem” Srpske napredne stranke je od prve najave osnivanja pokreta do danas samo rasla, najpre zbog toga što je Vučić samostalno postao neuporedivo upečatljiviji, snažniji, pa čak i omiljeniji brend od brenda Srpske napredne stranke. Na pomen Vučićevog imena, i pored svega lošeg što je učinio, i dalje veliki broj građana ima potrebu da stane mirno, spreman da čuje novu dozu mudrosti Vođe.
Istovremeno njegova partija toliko je postala omražena među građanima Srbije da se termin “naprednjak”, koji označava člana ili simpatizera Srpske napredne stranke, izgovara s jednakim gnušanjem, pa čak i mržnjom s kojom Vučić govori o svojim arhineprijateljima iz Hrvatske, sve redom ih nazivajući “ustašama”. Zato Vučić smatra da će novo ime, posebno ako pokret u nazivu bude sadržao odrednicu “narodni”, pomoći da građani Srbije vremenom zaborave “naprednjake”.
Jeftina populistička šarena laža
Međutim, kao i sve njegove, uglavnom isprazne ideje, i ideja o imenu pokreta potpuno je zamagljena. Do sada su se pojavile bar četiri verzije naziva pokreta: Pokret za Srbiju, Srpski blok, Moja Srbija i “najsvežija” – Narodni pokret za državu, što je zavodljiv, ali prilično stupidan naziv. Ne može se, naime, ni pomisliti da bi građanima bilo primamljivo da glasaju za neki “nenarodni” pokret ili pokret “protiv države”, pa je isticanje naroda i države u imenu pokreta očigledno samo jeftina populistička šarena laža.
Vučić je na kraju, verovatno i sam svestan te koještarije, ali i u želji da se pokaže kao tobožnji demokrata u duši, pozvao “sve” u Srbiji da šalju svoje predloge za ime pokreta. Na taj način će, osim simulacije demokratije, skinuti sa sebe odgovornost ukoliko pokret zaista bude imao neko zaista nemaštovito, uopšteno, pa čak i glupo ime.
Ipak, ime pokreta je samo početak proizvoljnosti i amorfnosti kojom će on biti obeležen ukoliko zaista bude osnovan, što bi delovalo apsurdno da Vučićeva samovoljna vladavina i sama nije bezoblična i bez ideologije. Ovako, kao što Vučić može sa svima, samo ako će od toga imati koristi, tako će i pokret, prema najavama, u svoje okrilje primiti sve za koje bude procenjeno da deluju “patriotski”, a zapravo ukoliko mogu da pomognu režimu da se ne raspadne u paramparčad.
Vučić je to odsustvo bilo kakve selekcije obrazložio tako što je rekao da će pokret biti “nadpartijski”, pa se neko dovoljno ironičan može zapitati da li će onda biti i nadpolitički, odnosno da li Vučić u stvari kreira nekakvu religijsku organizaciju. Ako je tako, i dalje je velika nepoznanica ko će biti poglavar te organizacije, jer je Vučić jednom prilikom naveo da on neće biti na čelu pokreta, što je zapravo logično pošto u takvoj konstelaciji njemu može da pripadne isključivo mesto vrhovnog božanstva.
Vulgarni odgovor
I tu dolazimo do možda i najvažnijeg Vučićevog poriva da stvori novi pokret – da “očisti žito od kukolja” u redovima svoje partije dok se sprema za “odsudnu” bitku sa svojim političkim neistomišljenicima. Pritisnut, mnogi bi rekli nezaustavljivim narastajućim nezadovoljstvom građana, Vučić se sve češće ponaša i govori kao da je pred njim istinski Armagedon, a ne odlazak sa vlasti.
Ne samo što je svojom zapaljivom retorikom inspirisao fizičke napade na građane koji protestuju, pa na njih neki navodno “nezadovoljni, slučajni prolaznici” nasrću palicama i noževima i u njih se zaleću automobilima, nego je lansirao i vulgarni simbol kojim je pokazao potpunu nemoć u komunikaciji, ali se i otvoreno narugao žrtvama tragedije u Novom Sadu.
Kao odgovor na crvenu, krvavu šaku raširenih prstiju koja je postala simbol građanske pobune kojom se traži krivična i politička odgovornost za tu tragediju, Vučić je svojim neistomišljenicima doslovno pokazao crvenu, krvavu pesnicu s ispruženim srednjim prstom.
Za samo jednu noć – uz prethodno onlajn huškanje visokih oficira Vučićeve partije – zidove, trotoare i školska dvorišta u Srbiji preplavili su simboli crvenih falusa kojima je predsednik Srbije jasno stavio do znanja šta misli o onim građanima koji u njemu ne vide Svedržitelja. Kampanja je bila toliko intenzivna da mnogi s pravom postavljaju pitanje hoće li ta falusna šaka biti i amblem novog Vučićevog pokreta.
Naelektrisano raspoloženje
U takvom naelektrisanom raspoloženju Srbija dočekuje Vučićev kontramiting u Jagodini. Pošto to nije prvi takav skup Vučićevih pristalica, sa velikom sigurnošću se može predvideti kako će izgledati.
Osnovna karakteristika dosadašnjih kontramitinga bio je enormno veliki broj autobusa kojima se Vučićeve pristalice dovoze na mesto skupa, mnogi od njih i pod prisilom. Veliki deo njih su ljudi zaposleni u državnim institucijama prinuđeni da dođu na skup pod pretnjom otkazom. Ispred autobusa čekaju ih podoficiri partije koji vode pedantne spiskove prisutnih, a sve koji uđu u autobus očekuje i “osveženje” u vidu flašica sa vodom i sendviča, zbog kojih su ti ljudi u kolokvijalnom govoru poznati i kao “sendvičari”.
Oni će se iz svakog većeg mesta u Srbiji uputiti u Jagodinu gde će, neki i satima, čekati najpre da počne skup, pa da uvodni govornici kažu šta imaju ne bi li se umilili Vučiću. Tek kada oceni da je o njemu i njegovim istorijskih dostignućima izrečeno dovoljno reči hvale, pred već iznurenim “sendvičarima” pojaviće se lično on – Vučić.
Kako reagovati na njegove reči, unapred se zna. Niži oficiri i podoficiri partije jasno su unapred instruisali “sendvičare”: zna se ko maše partijskom, a ko državnom zastavom, kada se kliče Srbiji, a kada “Aci Srbinu”, odnosno Vučiću. I tako dok se Vučić ne umori od samohvalisanja, najava planova za svetlu budućnost i pretnji neistomišljenicima. U Jagodini bi, ako je dosledan, mogao neistomišljenicima da pokaže i srednji prst.
Najupečatljivija slika podijeljene Srbije
Nakon skupa “sendvičari” će se mrtvosani vratiti u autobuse i vratiti kućama, a veliki broj njih biće srećan što je uspeo da zadrži ne preterano plaćene, ali ni toliko zahtevne državne poslove.
Kontramiting u Jagodini, osim što će na njemu biti promovisan novi pokret, biće drugačiji od prethodnih i po tome što će tog dana veliki deo građana Srbije, na poziv studenta, biti u nekoj vrsti građanske neposlušnosti, odnosno generalnog štrajka. Biće to možda najupečatljivija slika podeljene Srbije do sada – neki će s neskrivenim prezirom, ali i s očajanjem, u tišini tražiti odgovornost vlasti za veoma loše stanje u zemlji, a drugi će toj istoj vlasti, mnogi od njih pod prinudom, klicati i slaviti je.
U takvoj situaciji svaki nepromišljeni potez mogao bi da pokrene događaje zbog kojih bi se Srbija teško oporavila, možda i nikad. Odgovornost je na svima, ali bi predsednik Srbije pre svih svojim ponašanjem trebalo da pokaže da voli malo i Srbiju, a ne samo sebe.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.