Trump, strah od imigranata i povratak nacionalne krize

U oktobru 2018. „migrantska karavana“ krenula je za Sjedinjene Američke Države pješice iz Hondurasa. Grupa se sastojala od tražitelja utočišta svih uzrasta, koji su bježali od akutnog nasilja i siromaštva, regionalne stvarnosti oblikovane decenijama vanjskopolitičkih mahinacija, koga drugog do SAD-a.

Tadašnji predsjednik Donald Trump, koji ne propušta priliku za pretjerano gorljivi ksenofobični spektakl, na Twitteru je proglasio „nacionalnu krizu“, upozoravajući da su u grupi „izmiješani i kriminalci i nepoznati ljudi s Bliskog istoka“. U pripremi za napad pješaka na državu, Trump je naredio da 5.200 američkih vojnika bude raspoređeno na južnu granicu zajedno s helikopterima, bodljikavom žicom i drugom opremom za vanredne situacije.

SAD je, očigledno, preživio da ispriča priču, iako se isto ne može reći za hiljade tražitelja utočišta koji su umrli tokom godina, pokušavajući doći do percipirane sigurnosti u toj državi. Sada, kada se Trump priprema za drugu rundu kao glavni zapovjednik nacije, čeka nas i novi krug antiimigrantske „krize“ koju je novoizabrani predsjednik preventivno proglasio.

Vojskom na milione imigranata

Nakon što je u kampanji obećao da će provesti „najveću operaciju deportacije“ u historiji SAD-a, Trump je u novembru potvrdio da je „spreman“ proglasiti vanredno stanje u državi i upotrijebiti američku vojsku za protjerivanje miliona imigranata bez dokumenata iz zemlje. Raspoređivanje oružanih snaga u ovoj konkretnoj zadaći, naravno, ne ostavlja mjesta sumnji da je to rat – bez obzira na Trumpov marketinški imidž kao čelnika koji je na neki način protiv rata.

Američki rat protiv tražitelja azila nije ništa novo. To, naravno, nije rat koji vode isključivo pristalice Trumpa i članovi Republikanske stranke. Odlazeći američki predsjednik Joseph Biden je, također, obavio dobar posao na bojnom polju, nadzirući više od 142.000 deportacija samo u fiskalnoj 2023. godini. Zatim je tu bila odluka Bidenove administracije da se odrekne cijele grupe federalnih zakona i propisa kako bi se proširio Trumpov voljeni granični zid, što je u suprotnosti s Bidenovim obećanjima.

Umjesto da sam obavlja sav prljavi posao, Biden je sve više tražio pomoć Meksičke vlade koja je već bila etablirani saradnik u pretvaranju života u pakao za siromašne svijeta koji su bili vezani za SAD. Što je SAD više tjerao Meksiko da suzbija migraciju, to je postajalo egzistencijalno opasnije za ljude u pokretu i unosnije za meksičke vlasti ovisne o iznuđivanju kao i za organizovane kriminalne grupe.

Uostalom, „sigurnost granice“ je veliki posao na obje strane. Na američkoj je to sasvim dvostranačko pitanje koje samo postaje transparentno luđe kada je Trump na čelu. Prisjetite se, naprimjer, njegove vizije američko-meksičke granice koja je uključivala „vodom ispunjen rov, napunjen zmijama ili aligatorima“ i zid sa „šiljcima na vrhu koji mogu probiti ljudsko meso“. Dok još nemamo aligatora, čini se da je umiranje u požaru u meksičkom centru za pritvor migranata ili podlijeganje usljed dehidracije i toplotnog udara u pustinji vjerovatno dovoljno užasavajuće bolno.

Rat protiv samog SAD-a

U međuvremenu, trampovska fantazija prema kojoj je Biden bezobzirno predsjedavao politikom slobodne otvorene granice za sve sada će samo pružiti dodatno gorivo za Trumpove obnovljene ratne napore na južnoj granici. Kao i Trump, Biden je nametnuo vlastite de facto zabrane azila koje su prekršile i američko i međunarodno pravo. No, dok Trump pokreće drugi nastavak svoje misije da „Ameriku ponovno učini velikom“, možete se kladiti da će se ljudsko pravo na azil naći na meti progresivno poremećenog napada.

Ipak, vanredno stanje u državi 2.0 nije samo rat protiv tražitelja utočišta. To je, paradoksalno, i rat protiv samog SAD-a koji ne može postojati u svom trenutnom obliku bez pomoći velikog broja radnika bez dokumenata, upravo onih ljudi kojima Trump prijeti „najvećom operacijom deportacije“ u američkoj historiji.

Prema izvještaju Američke trgovinske komore, SAD se suočava sa izraženim nedostatkom radne snage. „Kad bi svaka nezaposlena osoba u državi našla posao, još bismo imali milione otvorenih radnih mjesta“, navodi se u tom izvještaju. Ovogodišnja analiza CNBC-a je pokazala da „radnici imigranti pomažu u jačanju američkog tržišta rada“, čineći rekordnih 18,6 posto radne snage u 2023. godini.

„Dok Amerikanci stare i prestaju biti radna snaga, a stope nataliteta ostaju niske, ekonomisti i Federalne rezerve hvale značaj radnika imigranata za ukupni budući ekonomski rast”, navodi Trgovinska komora.

Paranoični apsurdi protiv stvarnih problema

No, zašto bi Trump trebao razmišljati o budućim „krizama“ kada se može fokusirati na širenje takvih apsurdnih laži poput onih da imigranti s Haitija u Ohiju jedu kućne ljubimce?

Bez sumnje, ima mnogo stvari u SAD-u koje se objektivno mogu smatrati nacionalnom krizom, među kojima su i redovne pucnjave u školi i drugo smrtonosno oružano nasilje. Institucionalizirani rasizam je, također, jedna od njih, kao i epidemija beskućništva i predatorska zdravstvena industrija koja je smrtonosna sama po sebi.

Ipak, poenta „nacionalne krize“ je da odvrati pažnju sa stvarnih problema tako što će zamijeniti razum paranoičnim apsurdom. Dok Trump okuplja čete za predstojeću bitku u svom omiljenom ratu, logično je i to da će i sama logika biti žrtva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.