Ruske opozicionare nudi na tacni, Marovića i Radoičića ne da
Punih osam godina Crna Gora traži izručenje Marovića, a Srbija ne da odbija, nego ni ne reaguje na te zahtjeve.

Davno smo zaključili da je Srbija zemlja apsurda. Takve situacije su skoro svakodnevne, a šta je njen pravac, politika, strategija, niko to sa sigurnošću ne može da zna. Činjenica je da poteze koje Beograd vuče teško da bilo koga mogu da ostave ravnodušnim.
Prilikom nedavnog gostovanja u Tivtu, ispod radara je ostalo jedno novinarsko pitanje. To pitanje se ticalo situacije u vezi sa Svetozarom Marovićem, nekadašnjim visokim funkcionerom DPS i Crne Gore, kao i predsednikom državne zajednice Srbije i Crne Gore. Marović je 2016. godine osuđen na četiri godine i deset meseci zatvora za prevaru i zloupotrebu službenog položaja podsticanjem na malverzacije u prodaji državnog zemljišta i gradnjom u Budvi. Iste godine, Marović se “preselio” u Srbiju.
Nastavite čitati
list of 3 itemsNa vlasti u Srbiji su dostojni nasljednici propale politike
Počelo suđenje uhapšenima nakon sukoba na Kosovu
Punih osam godina Crna Gora traži izručenje Marovića, a Srbija ne da odbija, nego ni ne reaguje na te zahteve. Kada je Vučiću to pitanje postavljeno u Tivtu, predsednik Srbije odgovorio da bi bilo dobro da Crna Gora ne “izvozi” u Srbiju svoje kriminalne klanove, jer bi tada bilo mnogo manje ubistava u Srbiji. Marovića nije ni pomenuo, niti je novinaru dao odgovor koji bi sigurno mnogo toga predočio o budućim odnosima Beograd i Podgorice.
Pitanje izručenja Marovića opterećuje ionako zategnute odnose između Beograda i Podgorice. Nije se Vučić napravio lud tek tako i “iskulirao” odgovor. Namerno je to uradio, kao da je poručio kompletnoj crnogorskoj javnosti – Marović nije kriv, nije kriminalaca, bavite se Kavačkim i Škaljarskim klanom.
Dok se advokati pravdaju da je Marovićevo zdravstveno stanje poprilično narušeno, ostalo je svega još dve godine do isteka roka za gonjenje nekadašnjeg visokog funkcionera DPS. Kada taj rok istekne, a nema sumnje da će Marović sve to vreme provesti u Beogradu, biće slobodan čovek u osmoj deceniji života.
Stvari stoje na mrtvoj tački
Srbija ni ne pomišlja da Milana Radoičića izruči Kosovu zbog organizovanja paravojne naoružane grupe koja je bila odgovoran za prošlogodišnji oružani sukob u Banjskoj, na severu Kosova Tada su poginuli jedan albanski policajac i trojica Radoičićevih saboraca. U ovoj slučaju, postoje i formalno-pravni detalji koji izručenje Kosovu ne dozvoljavaju. Srbija nije priznala Kosovo kao nezavisnu državu, i dalje je smatra svojom teritorijom, što dovodi do toga da nema ni sporazuma o izručenju građana jedne države drugoj. I dok je u Beogradu u zatvoru preminuo dekica koji je bacio nekoliko petardi tokom novogodišnjih praznika, čovek koji je odgovoran za smrt četvoro ljudi, slobodno šeta ulicama Beograda bez ijedne naznake da će mu se uskoro suditi. Vučić je najavio da će se srpske institucije baviti ovim slučajem, ali prošlo je godinu dana od tog incidenta i stvari nisu pomerene sa mrtve tačke. Ovaj slučaj je jedan od onih koji se nikada neće razrešiti izuzev ako ne dođe do promene vlasti.
I dok za neke slučajeve Srbija neće ni da prstom mrdne, kao što je slučaj i sa članovima Srpske radikalne stranke koje potražuje Haški tribunal, u nekim drugim je veoma aktivna, naročito ako se radi o pomoći ruskoj braći. Malo-malo, pa se u Srbiji desi neki sudski proces koji za epilog može da ima proterivanje ili čak izručenje ruskih i beloruskim izbeglica koji su se skrasili u Srbiji. Da ne pričamo o predstavnicima opozicije u ove dve zemlje. Zahvaljujući uspešno uspostavljenoj saradnji između obaveštajni službi Srbije i Rusije, koju je na apstraktne visine popeo Aleksandar Vulin, zvanični Beograd je redovno “cinkario” Moskvi sve koji su boravili u Beogradu. Jedan od njih, Andrej Pivovarov, ruski opozicionar i nekadašnji izvršni direktor “Otvorene Rusije”, tri godine je proveo u zatvoru u Rusiji pod optužbom da radi u “nepoželjnim organizacijama”. On je, kako je istakao, siguran kako je delovanje Aleksandra Vulina i prisluškivanje u Beogradu doprinelo njegovom hapšenju, te da je uveren da se čitava akcija nije mogla realizovati bez znanja predsednika Srbije Aleksandra Vučića i njegovog ruskog kolege Vladimira Putina.
Još gore je prošao Vladimir Kara-Murza, koji je zbog svog opozicionog delovanja, delom i iz Beograda, osuđen na 25 godina zatvora. Tokom boravka u Beogradu, Kara-Murza je praćen i prisluškivan, a sve informacije su prosleđene kome je trebalo u Moskvu. Tadašnji ministar policije bio je Vulin. Dotični nema problem da za protivnike Vladimira Putina otvoreno kaže da su izdajnici.
Za razliku od tih “izdajnika”, neki drugi “Izdajnici” su dobrodošli u Srbiju. Radi se o ukrajinskom generalu Andriju Naumovu, bivšem pripadniku Službe ukrajinske bezbednosti, kojeg je za izdaju optužio predsednik Ukrajine. General je Ukrajinu napustio neposredno pre agresije Rusije na Ukrajinu. Kijev je Srbiji uputio zamolnicu za njegovo izručenje sredinom oktobra 2022. godine, ali je Viši sud u Nišu u julu odbio zahtev Kijeva za izručenje. U Srbiji je Naumov osuđen na godinu dana zatvora zbog pranja novca, jer je prilikom bekstva kod njega pronađena velika količina novca i dragulja.
Za tu vrstu “izdajnika” Srbija je definitivno sigurna kuća. Pravo i pravda neće moći da budu zadovoljeni u mnogim slučajevima zato što Srbija i dalje ideologiju stavlja iznad prava i zakona. I to je samo još jedan u nizu apsurda u Srbiji koji nema nikakve veze sa državnim interesima, već isključivo sa kriminalom i daljim dodvoravanjem Moskvi. Tako će ostati sigurna kuća svima koji na bilo koji način podržavaju, kako Vučića, tako očigledno i Putina.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.