Presuda ICJ-a je pravna pobjeda po cijenu palestinskih života

Odluka suda od 26. januara možda jeste historijska, ali ne štiti narod Gaze od izraelske genocidne ratne mašine.

Propalestinski demonstranti prisustvuju demonstracijama ispred Međunarodnog suda pravde dok suci donose odluku o hitnim mjerama protiv Izraela nakon optužbi Južne Afrike da je izraelska vojna operacija u Gazi državno vođeni genocid, u Hagu, u Nizozemskoj, 26. januara 2024. [Reuters/Piroschka van de Wouw]

Moram napomenuti sljedeće: s obzirom na razmjere stravičnih okolnosti, moje tumačenje iščekivane preliminarne presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) u odgovoru na izlaganje Južne Afrike u kojem se Izrael optužuje za genocid je od malog, ako i od ikakvog, značaja.

Nakon što je sud iznio svoju odluku, odlučio sam umjesto toga obratiti pažnju na reakcije palestinske dijaspore i njihovih preživjelih braće i sestara u onome što je ostalo od Gaze, okupirane Zapadne obale i šire.

Njihovi glasovi su važni. Ne moj.

Naravno, više od 26.000 Palestinaca – a taj broj se povećava – više nema glas. Mrtvi su. Uništila ih je fanatična izraelska vlada koja je ubila još više stotina Palestinaca dok je niz bijelih, zapadnjačkih kolumnista poput mene analiziralo značaj i zasluge „privremenih“ mjera koje je sud tek objavio.

Moramo zapamtiti tu očitu i poučnu činjenicu.

Izdvojila su se dva tabora.

Prvi je pozdravio odluku suda kao prekretnicu. Izrael je konačno pozvan na odgovornost nakon decenija izbjegavanja odgovornosti za niz zločina koje je počinio protiv generacije za generacijom Palestinaca.

Drugo trajno i sveobuhvatno značenje odluka suda je da je dozvola Izraelu da raseljava, sakati i ubija Palestince bez posljedica, koju je podržao i tolerisao Zapad, ukinuta.

Gotovo jednoglasno, sud je bio uvjeren da je Južna Afrika iznijela uvjerljiv slučaj pokazavši da je Izrael pokazao namjeru da izvrši genocid.

Kao rezultat toga, sud je dužan, prema međunarodnom pravu, nastaviti s punim saslušanjem i, u konačnici, donijeti presudu o ključnom pitanju: Je li Izrael kriv za zločin genocida u Gazi?

Gotovo jednoglasno, sud je odbacio ideju režimskih medija da je katastrofa koja se odvija u Gazi „rat“ između protivnika i ustanovio da je to, prima facie dokaz o namjernoj kampanji Izraela da potpuno izbriše jedan narod i naciju.

Kao takav, Izrael je prema međunarodnom pravu bio obavezan preduzeti „neposredne“ korake da zaustavi užase koje je sa toliko neprekidne brutalnosti izazvao tokom posljednja četiri mjeseca.

S tim ciljem, sud je naredio Izraelu, gotovo jednoglasno, da isporuči izvještaj Južnoj Africi u roku od mjesec dana.

Izrael je dužan detaljno navesti kako, kada i gdje je poduzeo obavezne mjere ne samo da bi spriječio genocid, nego i poticanje na genocid i dopustio humanitarnoj pomoći da stigne do izgladnjelih i očajnih duša koje zovu razorenu enklavu domom.

Implicitno značenje sudske naredbe bilo je da Izrael mora usvojiti prekid vatre.

Kako je ministrica vanjskih poslova Južne Afrike Naledi Pandor, objasnila novinarima ispred Haga: „Smatram da bi u izvršavanju naredbe, morao biti uključen prekid vatre. Bez njega, naredba zapravo ne funkcioniše.“

Historijska preseda

Ironija je neizbježna koliko je i slasna.

Aparthejdnom režimu je sud naredio da odgovara državi koja se, svojevremeno i strpljivo, i sama oslobodila drugog aparthejdnog režima.

Sudska presuda posebno je zadovoljavajuća jer predstavlja čvrst i osuđujući odgovor na sada diskreditovanu tvrdnju koju su u poznatim glavnim gradovima iznijeli poznati diplomati da je uvjerljivi zahtjev Južne Afrike „bez osnove“ i „kontraproduktivan“.

Sebi na čast, sud je zadao snažan, smrtonosan udarac toj praznoj retoričkoj prevari.

U opipljivom i historijskom presedanu, Izrael i njegovi saučesnici, evangelički sponzori, dobili su upozorenje od ICJ-a.

Bilo je i vrijeme.

„Danas se piše historija, sa velikim H“, palestinski pisac i urednik Mouin Rabbani napisao je na platformi X. „Izrael je od danas povezan sa zločinom genocida prvenstveno kao počinitelj, a ne žrtva. Politike Izraela prema palestinskom narodu od sada će biti procijenjene na osnovu njihovih zasluga, a ne u usporedbi s dugom sjenom evropske historije.“

U ovom širem kontekstu, Rabbani tvrdi da je razumljivo razočarenje što suci nisu eksplicitno pozvali na „prekid vatre“ diskutabilno jer je Izrael signalizirao – javno i više puta – da će nastaviti sa svojim „ubilačkim bijesom“ bez obzira na odluke suda.

Bez obzira na to, postoji legija razočaranih Palestinaca koje je intervjuisala Al Jazeera i nekoliko drugih medijskih organizacija sa stalnim prisustvom u Gazi.

Opisali su odbijanje suda da zahtijeva prekid vatre i zaustavljanje najnovijeg napada Izraela kao očekivani „neuspjeh“ koji je samo pojačao njihovo stalno nepovjerenje prema „međunarodnoj zajednici“ i takozvanom „globalnom pravosudnom sistemu“.

„Iako nemam povjerenja u međunarodnu zajednicu, imao sam tračak nade da će sud narediti prekid vatre u Gazi“, u petak je kazao 54-godišnji Ahmed al-Naffar ispred bolnice Al-Aqsa u Deir el-Balahu u centralnoj Gazi.

Nije jedini.

„Sud je dao Izraelu još mjesec dana da nas nastavi ubijati, raseljavati i izgladnjivati“, novinarka Aseel Mousa iz Gaze kazala je za Middle East Eyeu. „Izrael [ima] priliku da nas nastavi istrebljivati dok nam dostavlja mrvice hrane, lijekova i osnovnih životnih potrepština.“

Opće razočaranje je pojačano očitim i uznemirujućim licemjerstvom ICJ-a.

Javljajući se iz okupiranog Istočnog Jerusalema, palestinski pjesnik Mohammed El-Kurd, napisao je ovaj direktni komentar na platformi X: „Mnogi ljudi smišljaju izgovore. ICJ može, i ranije je pozivao na prekid vatre. U 2022. je zahtijevao da ‘Rusija smjesta obustavi sve vojne operacije koje je započela [u Ukrajini]'“.

Ja se kolebam između ove dvije, različite perspektive.

Zaslužena i zakašnjela kazna

Kazna koju Izrael možda hoće, a možda neće dobiti u Hagu nekoliko mjeseci ili godina kasnije, bit će zaslužena i zakašnjela.

Ali imperativ sadašnjeg trenutka; imperativ da se zaustavi patnja i ubijanje Palestinaca hitnija je nužnost.

Optimista u meni se nada da će presuda ICJ-a ubrzati, nekako, kraj – zauvijek – ubilačkog ludila i povratak Izraelaca koje drži Hamas njihovim očajnim porodicama.

Pesimista u meni sumnja da će se bilo šta promijeniti uskoro u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali. Ubijanje nedužnih će se nastaviti. Palestinska djeca, stari i nemoćni će umirati od gladi i bolesti dok njihove porodice borave u moru trošnih, kišom natopljenih šatora, a Izrael pretvara Gazu u prah i sjećanje.

I, uprkos zabranama ICJ-a, veći dio svijeta će omogućiti neobuzdanu izraelsku opsadu i pokolj u Gazi danas i sutra, baš kao što je to radio jučer.

Međutim, oni malobrojni koji olako odbacuju oštru osudu Izraela od strane Međunarodnog suda pravde kao simboličnu ili nevažnu trebali bi pažljivo obratiti pažnju na to kako su Tel Aviv i Washington dočekali odluku suda.

Izrael je, predvidivo, iznio izlizanu floskulu da je Međunarodni sud pravde leglo „antisemitske pristrasnosti“.

Kako neozbiljan odgovor na ozbiljnu optužnicu.

U međuvremenu, u proračunatom i ciničnom pokušaju da skrene pažnju sa nevjerovatnog sudskog postupka u Hagu, Bijela kuća je najavila obustavu svoje relativno skromne pomoći Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) u svjetlu izraelskih navoda da su neki članovi osoblja ove organizacije umiješani u napade 7. oktobra.

Pogodan trenutak za nešto takvo, zar ne?

Hrabri gambit Južne Afrike na ICJ-u možda već donosi dobrodošle dividende s viješću da je okvirni sporazum blizu da dogovori oslobađanje izraelskih zarobljenika u zamjenu za privremeni prekid vatre.

Stoga, duboki, zasluženi naklon Južnoj Africi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada