Smrtne presude u Egiptu i borba za drugačiji svjetski poredak

Samo naivni su vjerovali u riječi Joea Bidena kada je tokom predizborne kampanje rekao ‘da više neće biti blanko čekova za Trampovog omiljenog diktatora”.

Sud u Kairu donio je 14. juna smrtne presude za 12 osoba protiv kojih ne postoji mogućnost žalbe već jedino vođa vojne hunte Abdel Fatah el Sisi u roku od 14 dana može da ih suspenduje ili da ih ublaži (EPA)

Od početka puča vojna hunta kontroliše društvo u Egiptu putem straha o čemu svedoče mnogobrojni izveštaji međunarodnih organizacija. Glavni obračun vojne klike sa narodom Egipta počeo je avgusta 2013. godine sa Raba masakrom tokom kojeg je ubijeno više od hiljadu nedužnih civila, među kojima je bilo žene i dece. Hjuman Rajts Voč definisao je Raba masakar kao „jedno od najvećih masovnih ubistava mirnih demonstranata u jednom danu u istoriji modernog sveta”. O tome da je vojna hunta detaljno planirala brutalno smaknuće civila na Trgu Raba govori to da su mirni protestanti ubijani hicima iz snajpera s leđa i da su na lice događaja izvedeni tenkovi i brojna borna kola. Nakon počinjenog masakra državni vrh se nije zaustavio već je nastavio dalje sa proganjanjem, otmicama i mučenjem političkih neistomišljenika što je vremenom rezultiralo time da se u zatvorima širom Egipta nalazi preko 60.000 (!) političkih zatvorenika. Veliki broj zatočenih u egipatskim kazamatima umro je usled medicinskog nemara nakon izloženosti monstruoznim vidovima torture, među kojima i određen broj bivših parlamentaraca, ali i sam Mohamed Morsi, do sada jedini demokratski izabrani predsednik Egipta.

Po dostupnim izveštajima Egipat se u 2020. godini nalazio među prve tri zemlje u svetu po izvršenim smrtnim kaznama. Samo tokom deset dana u oktobru 2020. godini ubijeno je 49 ljudi od 51 koliko ih je ukupno pogubljeno prošle godine. Inače, režim je do sada pogubio preko 100 političkih zatvorenika, među kojima ubijeni nisu isključivo pripadnici Muslimanskog bratstva kako mnogi to netačno predstavljaju, već i mnogobrojni predstavnici drugih, istinski slobodarskih, organizacija.

Nove smrtne presude

Uprkos dokumentovanim činjenicama o brutalnim kršenjima ljudskih prava, represiji i egzekucijama vojna hunta i dalje ne preza da iskoristi svaku priliku da u svojim zločinima ode korak dalje kako bi uspostavila još snažniju strahovladu. Tako je 14. juna sud u Kairu doneo smrtne presude za 12 osoba protiv kojih ne postoji mogućnost žalbe već jedino vođa vojne hunte Abdel Fatah el Sisi u roku od 14 dana može da ih suspenduje ili da ih ublaži.

Za izrečene smrtne presude, osim održavanja strahovlade, postoji još jedan konkretan razlog. Ako pogledamo imena osuđenih na smrt – poput Osame Jasina, Mohameda Baltagija i imama Safvata Heđazija – videćemo da osuđeni nisu samo visoki funkcioneri i viđeniji predstavnici Muslimanskog bratstva već ujedno i vokalni zagovornici korenitih promena u Egiptu, što predstavlja refleksiju stavova većine Egipćana zbog čega je i došlo do revolucije 2011. godine. Drugim rečima, vojna hunta ovim smrtnim presudama ne targetira isključivo predstavnike političke sfere ili Muslimanskog bratstva već na simboličkom i vrednosnom nivou revoluciju iz 2011. godine kao takvu. Na taj način zločinci na vlasti žele da poruče svim građanima Egipta da oni ni po koju cenu nemaju nameru da stanu sa svojim zlodelima, i da će svi oni koji potencijalno nameravaju da se pobune protiv njihove krvave diktature biti sledeći na redu za odstrel.

Inače, sam razlog zašto su smrtne presude donešene baš sada treba prvenstveno tražiti u skorašnjim Sisijevim aktivnostima na međunarodnoj sceni. Nakon što je Sisi odigrao određenu ulogu u posredovanju između cionističkog režima i Hamasa i dao do znanja da potencijalno može da slično učini i u slučaju Libije Sisi je poslao poruku međunarodnoj zajednici da on ako želi može da bude veoma konstruktivan i uslužan igrač, to jest, upravo onakva osoba kakvu zapadne plutokratije traže za svoje eksplatatorske interese. No, zauzvrat za svoje usluge lokalnog kolonijalnog guvernera, Sisi očekuje da niko ne dovodi u pitanje stanje ljudskih prava u Egiptu zbog činjenice da jedino grubom suspenzijom istih on može da se održi na vlasti.

Odgovornost međunarodne zajednice

Sem časnih izuzetaka niko od svetskih lidera ne dovodi u pitanje smrtne presude i egzekucije koje egiptaski režim sprovodi. Samo naivni su verovali u reči Džozefa Bajdena kada je tokom predizborne kampanje za predsednika Sjedinjenih Američkih Država rekao “da više neće biti blanko čekova za Trampovog omiljenog diktatora”. Čim se kampanja završila, a Bajden postao predsednik, on je oberučke prihvatio Sisija i njegovu krvavu kamarilu u topli zagrljaj, odobravajući im novi “blanko ček” u iznosu od 1,38 milijardi dolara. Tako je preko noći “Trampov omiljeni diktator” postao i Bajdenov voljeni diktator. Inače, novac koji Sjedinjene Američke Države šalju svake godine Egiptu trebalo bi da bude “ekonomska pomoć” toj državi, međutim tu pomoć narod Egipta nikada ne dočeka da vidi što najbolje ilustruje to da ogroman broj Egipćana živi u strahovitoj bedi i siromaštvu. Uprkos Bajdenovom gaženju predizbornih reči američka administracija je nastavila sa beskrupuloznom licemernošću. Tako je Entoni Blinken 26. juna na Međunarodni dan podrške žrtvama mučenja izjavio da “Sjedinjene Američke Države prepoznaju hraborst i ljudskost žrtava mučenja širom sveta. Zbog toga, Sjedinjene Američke Države neće oklevati da osude i eliminišu mučenja, i da se založe za ustanovljavanje odgovornosti počinioca.” Ova “pravična slatkorečivost” koja predstavlja najprizemniju hipokriziju dolazi od osobe koja govori u ime države koja već više od decenije i po drži otvoren Gvantanamo, “sabirni centar” u kome se sprovode najdrastičniji vidovi mučenja suprotna svim međunarodnim odredbama, i koja (indirektno) sponzoriše najozloglašenije Sisijeve zatvore (čitaj gubilišta) poput Tore, Škorpiona, i mnogih drugih u kojima se na očigled čitavog sveta svirepo muče i pogubljuju mušarci i žene samo zbog njihovih političkih ubeđenja. Naravno, u podršci krvavom Sisijevom režimu Sjedinjene Države nisu usamljene. I sve ostale države “pravičnog” Zapada na najsrdačniji način sarađuju sa egipatskim “generalom smrti”. U toj srdačnoj saradnji posebno se ističu Emanuel Makron i Angela Merkel.

Zbog svega navedenog lideri zapadnih država su svesno nastavili da putem novih oblika kolonijalnih politika budu direktni saučesnici u brutalnim zločinima koji se u Egiptu (u manjoj ili većoj meri) sprovode već više od jednog veka.

Borba za drugačiji svetski poredak

Usled činjenice da u obračunu sa egipatskim narodom Sisijev autokolonijalni totalitarni zločinački režim uživa materijalnu, logističku i oružanu pomoć zapadnih država anti-hegemonistički, slobodarski, sentimenti neprekidno tinjaju među muslimanskim masama širom islamskog umeta. Zato, kao što je nedavno markantni islamski mislilac Salman Sajid tačno konstatovao, jasan znak da živimo u pravičnijem svetskom poretku biće onda kada bude srušena i raspuštena cionistička rasistička država Izrael, ali i svi ostali sateliti zapadne imperijalističke hegemonije koji ne mareći za strah, patnju, krv i suze nedužnih civila svoju moć zasnivaju na podržavanju brutalnih, anti-narodnih diktatorskih režima širom sveta, od kojih je vojna hunta u Egiptu samo jedan od njih.

Bune koje su diljem muslimanskog sveta otpočele sa onom u Tunisu 2010. godine predstavljale su prvi korak u pravcu uspostvaljanja drugačijeg odnosa moći u (islamskom) svetu. Toga su svesni i zapadni moćnici i njihovi lokalni diktatatori, ali osim toga ono čega su oni takođe svesni jeste da je tim činom duh slobode napustio bocu i da poslednje što može da ga obuzda jesu smrtne kazne provincijalnih poslušnika, zbog čega možemo da u budućnosti očekujemo nova sučeljavanja revolucionarnih i kontra-revolucionarnih snaga, posebno ako u obzir uzmemo nepopustljivo držanje Hamasa u poslednjim sukobima sa cionističkim okupatorom i principijelne rakcije vodećih ličnosti Muslimanskog bratstva u egzilu uprkos izrečenim smrtnim presudama u Egiptu 14. juna.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera