Je li okončano ‘zatišje’ između Turske i SAD-a?

Bidenova administracija je nastavila slijediti isti pristup koji je imao i njegov prethodnik Trump, osuđujući dogovor o kupovini ruskog sistema S-400 koji je sklopila Ankara.

Erdogan je ponovio svoje kritike zbog, kako je to nazvao, "američke podrške terorističkim organizacijama" i opskrbljivanje tih organizacija oružjem (Reuters)

Nakon više mjeseci manje napetih i dosta toplijih odnosa između Ankare i Washingtona, izjave turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, na marginama sastanaka Generalne skupštine Ujedinjenih naroda (UN), dovele su u pitanje budućnost odnosa između njegove zemlje i Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Izjave turskog predsjednika su sadržavale oštre i direktne kritike na račun SAD-a, kao i tursku ozlojađenost zbog nekih američkih stavova prema ovoj državi.

Napetost i oscilacije

Od kraja hladnog rata, odnosi između dvije države saveznice i dvije članice Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) znatno su oscilirali, kao dio opsežnog procesa preispitivanja vizije i funkcije Saveza u cjelini, ali i zbog značaja Turske i njene pretpostavljene uloge u budućnosti, nakon raspada bivšeg Sovjetskog Saveza i slabljenja njenog značaja za Zapad u tom kontekstu.

Padovi i usponi u odnosima nastavili su se čak i sa dolaskom Stranke pravde i razvoja (AKP). Potom je slijedila invazija na Irak 2003. godine i odbijanje turskog parlamenta da američkim snagama dozvoli da koriste tursko tlo na samim počecima AKP-a. Zatim se Obama obratio islamskom svijetu pod kupolom istog tog parlamenta 2009. godine, hvaleći, kako ga je nazvao, ”turski model” sa AKP.

Sa sirijskom revolucijom i njenim posljedicama, jaz između dvije strane povećao se još više, na marginama stalne i sve veće američke podrške kurdskim Jedinicama za zaštitu naroda (YPG), koje su se kasnije pretvorile u Sirijske demokratske snage (SDF), kao pouzdanog lokalnog saveznika Sjedinjenih Američkih Država u borbi protiv organizacije Islamska država Irak i Levant (ISIL). Ankara, s druge strane, smatra YPG separatističkom organizacijom i sirijskom verzijom Kurdistanske radničke stranke (PKK).

Nakon mandata bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i oscilacija između ličnih odnosa s Erdoganom, koji su bili garant za prevladavanje teških prepreka u pojedinim fazama, i odnosa koji su dosegli tačku direktnih sankcija Washingtona Ankari, došlo je doba demokrata s Joeom Bidenom na čelu. Turska zabrinutost se pojačala, budući da su njegovom mandatu prethodile izjave protiv Erdogana i Turske.

Utjecaj Afganistana

Bidenova administracija je nastavila slijediti isti pristup koji je imao i njegov prethodnik Trump, osuđujući dogovor o kupovini ruskog sistema S-400 koji je sklopila Ankara. Američka administracija je isključila Ankaru iz projekta borbenih aviona F-35 i zaprijetila dodatnim sankcijama, no čini se da je kriza u Afganistanu obuzdala ove tendencije.

Povlačenje SAD-a iz Afganistana, u skladu sa sporazumom koji su talibani postigli s Trumpovom administracijom, a odobrila ga je Bidenova administracija, dovelo je do toga da Washington treba Ankaru. To je bila najprikladnija i najprimjerenija strana za ostanak u Kabulu kako bi upravljala i osiguravala tamošnji međunarodni aerodrom. Time bi se na indirektan način nastavila uloga i utjecaj NATO-a, na što je Ankara odgovorila pozitivno uz načelnu spremnost za taj zadatak ako se ispune potrebni uvjeti.

Zaista, sastanak između Erdogana i Bidena, na marginama samita NATO-a u junu, protekao je glatko i bez dodatnih trzavica. Zatim su sljedeća tri mjeseca prošla na isti način, sa znakovima promjene američkog tona prema Ankari. Pohvaljena je uloga koju je Ankara imala u Afganistanu i drugdje, a čak je bila prisutna i sudržanost po pitanju osude turskih operacija protiv SDF-a na sjeveroistoku Sirije, što je imalo jasne indikacije. Međutim, u odnosima između dvije strana ništa se krucijalno nije promijenilo.

SAD nije iznio drugačiji stav o sporazumu S-400, niti je pozitivno reagirao na turske prijedloge u vezi s tim, između ostalog, da se formira zajednička komisija za procjenu njegovih potencijalnih efekata na američko oružje. SAD, također, nije poništio svoju odluku o isključivanju Turske iz projekta F-35, a nije se promijenio ni američki stav o krizi u istočnom Mediteranu.

Čini se da je ubrzani razvoj događaja u afganistanskom pitanju – gdje je Turska bila prisiljena povući svoje snage iz Kabula i privremeno odustati od ideje da ostane upravljati aerodromom, čekajući na dogovor s talibanima, što znači ulogu Turske u koordinaciji s talibanskim pokretom, a ne s Washingtonom – vratio stvari u vrijeme koje je prethodilo Erdoganovom sastanku s Bidenom i dogovoru oko aerodroma.

Povratak napetosti

Sve se to odrazilo na izjave turskog predsjednika tokom njegovog učešća na sastancima Generalne skupštine UN-a, pa čak i na njegove intervjue za američke medije.

Erdogan je ponovio svoje kritike zbog, kako je to nazvao, “američke podrške terorističkim organizacijama” i opskrbljivanje tih organizacija oružjem. U intervjuu za američki televizijski kanal CBS, Erdogan je potvrdno odgovorio na pitanje namjerava li Turska kupiti još ruskih sistema S-400. ”Mi odlučujemo šta ćemo kupovati, iz koje zemlje i na kojem nivou, i niko se nema pravo u to miješati”, dodao je.

Turski predsjednik je potvrdio isto to na sastanku s novinarima nakon povratka iz SAD-a, rekavši da “trenutni tok odnosa između Turske i Sjedinjenih Američkih Država kao država članica NATO-a ne sluti na dobro”. “Ne mogu reći da smo dobro započeli s Bidenom”, za razliku od ranijih predsjednika, među kojima su George W. Bush i Barack Obama.

Vezano za zahtjeve upućene njegovoj zemlji da primi afganistanske izbjeglice čime bi se spriječio njihov odlazak u Evropu, Erdogan je rekao, na sastanku s novinarima u “Turskoj kući”, koju je otvorio nasuprot zgrade UN-a u New Yorku tokom posjete, da je “Amerika ta koja ovdje mora platiti cijenu”, i da je nezamislivo da Turska otvori svoja vrata i primi ih.

Erdogan se nije sastao sa svojim američkim kolegom tokom ove posjete, što su posmatrači različito protumačili. Pojedini su smatrali kako je ovo pokazatelj zaoštravanja odnosa, dok su drugi protumačili to kao Bidenovu nespremnost da se sastane s bilo kojim od predsjednika i zvaničnika (možda s izuzetkom Borisa Johnsona). Međutim, učestale turske izjave i negativna atmosfera učinili su da takav potez ima vrlo jasne konotacije.

Negativne izjave Erdogana upućene SAD-u mogu se povezati s dva glavna razloga. Prvi je izražavanje nezadovoljstva zbog američkog insistiranja na ranijim stavovima i nepokazivanja fleksibilnosti u bilo kojem pitanju, bez obzira na sve što je Ankara pružila u prethodnom periodu, u smislu izjava, usmjerenja i stavova. Shodno tome, Turska je izgubila nadu u mogućnost proboja u odnosima s Washingtonom.

Samit Erdogan – Putin

Drugi razlog je samit, koji je održan u srijedu, između Erdogana i Putina u Sočiju. Erdoganovo kritiziranje Bidenove administracije, njegov govor o mogućem sklapanju dodatnih dogovora o kupovini S-400 te razmišljanje, implicitno, o lovcima Sukhoi kao alternativi za lovce F-35, mogla bi biti forma turskog ulaganja u uspjeh samita i jačanje odnosa s Moskvom, pogotovo što je nedavno došlo do slabljenja tih odnosa, o čemu se nije toliko govorilo u javnosti.

Intenzitet susreta, pa čak i komunikacija između dva predsjednika smanjio se u prethodnom razdoblju. Umjesto toga, mogle su se čuti učestale vijesti o ruskom bombardiranju područja pod turskom kontrolom u sjevernoj Siriji, Idlibu, Afrinu i oblastima na kojima se vodila operacija Štit Eufrata, zatim o naporima Rusije da pridobije SDF, kao i drugim negativnim pokazateljima.

Prema tome, čini se da su turski napori da relaksiraju atmosferu s Washingtonom u proteklim mjesecima zapeli u slijepu ulicu. Ankara ne želi nastaviti dalje tim putem uzalud, već će pokušati ”zagrijati” odnose s Rusijom koji su postali mlaki u posljednje vrijeme, kako bi izbjegla neželjene scenarije na sjeveru Sirije i povećala pritisak na SAD. Time želi istaći da će američko ustrajavanje na ignoriranju Turske potaknuti tu državu na dalje približavanje Rusiji, zbog čega bi Amerika trebala učiniti sve kako bi uvjerila Tursku da odustane od toga.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO