Kako se sliježe prašina nakon američkih izbora na polovini mandata 2026. godine, jasne su dvije činjenice: prvo, demokrate su ostvarile historijsku pobjedu – i drugo, Donald Trump ostaje predsjednik naredne dvije godine.

To znači da će demokrate u Kongresu imati tri zakonodavna pravca djelovanja. Prvi je ograničavanje Trumpa. To uključuje sve što mogu učiniti kroz Kongres kako bi priveli kraju rat s Iranom, blokirali mnoge njegove nominacije, posebno za pravosuđe, okončali agresivno pritvaranje imigranata koje provodi ICE te pokrenuli nadzor nad finansijskim mrežama Trumpa i njegovih saveznika, kao i navodnom korupcijom.

Drugi pravac odnosit će se na predstavljanje pozitivne političke agende za izbornu kampanju 2028. godine, kada Trump više neće biti na glasačkom listiću. Tu je više riječ o „porukama kroz zakone“, usmjerenim na društvena pitanja, ali bi mogle obuhvatiti i ekonomske mjere, poput prijedloga porezne reforme, kao i značajne reforme američkih ovlasti za globalnu odbrambenu saradnju i promjene u glavnim vanjskopolitičkim pitanjima, poput pomoći Izraelu.

Završni pravac bit će onaj – možda uski – skup pitanja o kojima su mogući dvostranačka saradnja i dogovor s Bijelom kućom. Uspostavljanje ograničenja za sve snažniji sektor umjetne inteligencije (AI) u SAD-u možda pripada toj kategoriji, iako će neki od najvećih Trumpovih finansijera vjerovatno učiniti sve što mogu da spriječe napredak. Mnogi zakoni koji će biti predloženi u prvom i drugom pravcu mogli bi biti predmet predsjedničkog veta.

Drugi će biti ublaženi jer demokratski establišment nastoji odoljeti ambicioznoj agendi progresivne ljevice. Ta dinamika vjerovatno će naredni Kongres učiniti manje produktivnim.

Tri instrumenta dostupna zakonodavcima

Posebno u vanjskoj politici, Kongres može usvojiti samo ograničen broj akata bez predsjedničke podrške, poput zakona o ratnim ovlastima, kojima se ograničava mogućnost predsjednika da vodi rat bez odobrenja Kongresa; ili mjera poput nedavne rezolucije Senata, koju je predložio demokrata iz Marylanda Chris Van Hollen, a kojom se traži izvještavanje o stanju ljudskih prava u Izraelu; ili sudskih naloga odbora, koji se mogu koristiti za istrage mogućih zloupotreba članova Trumpove administracije.

No, Bijela kuća će ih vjerovatno ignorirati ili opstruirati, što bi vodilo mjesecima, ako ne i godinama, besplodnih sudskih sporova.To ne znači da predstavljanje „samostalnih“ zakona o pitanjima kao što je transfer oružja Izraelu ne bi bilo važno čak i kada ih predsjednik blokira. Oni su i dalje korisni za oblikovanje javne rasprave, evidentiranje stavova članova Kongresa i uspostavljanje zajedničkih pozicija.

U Senatu, gdje će nekoliko aktuelnih senatora vjerovatno ući u predstojeću utrku za predsjedničku nominaciju, takvi zakoni mogli bi se koristiti da istaknu progresivne stavove pojedinih kandidata – ili da konzervativnije članove dovedu u neugodan položaj. To bi na kraju moglo utjecati na okvir i debatu izbora 2028. godine – te na potencijalnu demokratsku administraciju nakon toga. Ali neće odmah ništa promijeniti.

Postoje najmanje tri instrumenta dostupna zakonodavcima o kojima će vjerovatno biti vođene žestoke – i možda utjecajne – rasprave. Prvi je onaj koji omogućava ustavna „moć nad budžetom“ Kongresa. Ako sadašnje republikanske većine ne uspiju usvojiti godišnji zakon o finansiranju do kraja ove kalendarske godine, demokrate će imati kontrolu nad finansiranjem američke vlade za tekuću i naredne dvije godine.

To uključuje, naravno, godišnju pomoć Izraelu od 3,3 milijarde dolara, koju je i sam Trump doveo u pitanje iznenađujućom i još nerazjašnjenom izjavom na dan izbora. Ako ništa drugo, predsjednikov poziv da se prekine sigurnosna pomoć Izraelu mogao bi ubrzati ono što bi, pod demokratskim vodstvom, vjerovatno bilo postepeno smanjenje.

Novi Kongres također će moći preispitati niz ograničenja i uvjeta vezanih za finansiranje, poput zabrane finansiranja Agencije Ujedinjenih naroda za palestinske izbjeglice (UNRWA) ili ograničenja finansiranja Palestinske uprave.

Usvajanje takvih zakona neće biti samo pitanje stranačkih sukoba – možemo očekivati i prilično teške bitke unutar samog demokratskog zastupničkog kluba o nekim od tih tema. Potom ostaje pitanje hoće li Trumpova administracija poštivati zakon u načinu na koji koristi sredstva koja na kraju dobije. Drugo područje koje treba pratiti jeste nadzor. S većinom u rukama, demokrate u Zastupničkom domu i Senatu mogu određivati dnevni red – odlučivati koje su radnje Trumpove administracije predmet istrage, birati svjedoke i koristiti ovlasti odbora da usmjeravaju javnu raspravu.

Stranačko vodstvo nastojat će se usredotočiti na pitanja koja najviše štete sadašnjoj administraciji i njenim vjerovatnim nasljednicima, poput potpredsjednika JD Vancea ili državnog sekretara Marca Rubija, a koja najmanje ugrožavaju jedinstvo stranke. A budući da se sistem zasniva na senioritetu, kontrola nad dnevnim redom kongresnih odbora koji mogu istraživati rad vlade bila bi u rukama članova demokratskog establišmenta, koji bi vjerovatno bili manje kritični prema odnosu SAD-a i Izraela od svojih novijih ili mlađih kolega.

Veličina većine je bitna

Ipak, teško je zamisliti demokratski Kongres koji barem ne bi provodio nadzor nad Trumpovim Odborom za mir i njegovim netransparentnim izvorima finansiranja i utjecaja. Druga vjerovatna tema jeste pitanje uloge SAD-a u sadašnjem ratu s Iranom.Važno će biti i ono što demokrate odluče ne istraživati. Instrumentalizacija antisemitizma, koju su sadašnji i prethodni saziv Kongresa koristili za napade na američki obrazovni sektor i civilno društvo, trebala bi biti okončana u narednom Kongresu.

Iako će demokratsko vodstvo sigurno nastojati pokazati da i dalje vodi računa o stvarnim brigama jevrejske zajednice, nadati se da će se to činiti uz konkretnije utemeljenje u stvarnosti i zajedničkoj sigurnosti, a ne kao sredstvo gušenja propalestinskog govora.

Ali mnogi u demokratskoj bazi željeli bi da stranka učini mnogo više – uključujući održavanje saslušanja o ulozi SAD-a u omogućavanju izraelskog genocida u Gazi. Takva bi tema javno otvorila pitanje odgovornosti visokih zvaničnika Bidenove administracije, što establišment želi izbjeći.

Tu će detalji rezultata međuizbora biti zaista važni. Iako nema sumnje da se središte demokratskog kongresnog kluba u predstojećem 120. sazivu Kongresa pomjerilo ulijevo, posebno u Zastupničkom domu, veličina većine je bitna. Kao što su pokazali nedavni republikanski sazivi Zastupničkog doma, mala većina predstavlja izazov za predsjedavajućeg jer maloj grupi zastupnika daje znatan utjecaj putem prijetnje povlačenjem podrške za osnovne proceduralne korake, o kojima se obično odlučuje stranačkim glasanjem.

Međutim, kao rezultat „plavog cunamija“ na međuizborima, demokratska većina dovoljno je sigurna da vodstvo neće morati praviti mnogo stvarnih ustupaka lijevom krilu svoje stranke. To će vjerovatno pripremiti teren za napeta, a gotovo neizbježno i javna, previranja tokom naredne dvije godine, naročito kada bude riječ o zakonima o izdvajanjima.

Odgovornost za odluke zakonodavne vlasti

Ukratko, demokratska kampanja za zakonodavnu vlast bila je uspješna ali je, posebno suočena s autoritarnom Bijelom kućom koja je pokazala malo interesa čak i za dugogodišnje pravne presedane o poštovanju Kongresa, i dalje nepotpuna.

Istovremeno, status stranke isključene iz vlasti omogućavao je demokratama da do sada izbjegnu dio unutrašnjih sukoba koji su već odavno potrebni o ključnim pitanjima, poput vanjske politike prema Izraelu.

Većina u Kongresu možda im neće dati potpunu kontrolu – ali znači da će sada snositi odgovornost za odluke zakonodavne vlasti. Hoće li pokazati smislen i proaktivan zaokret ili će dopustiti da ih ograniči konzervativizam establišmenta, moglo bi odrediti održivost njihovog puta ka daljnjem izbornom uspjehu 2028. godine.

U svakom slučaju, Amerikanci će pratiti šta demokrate rade, ali i šta ne rade – kao i republikanci, koji će, dok Trump ulazi u godine „šepavog mandata“, vjerovatno i sami proći kroz evoluciju stavova o ovim ključnim pitanjima.

Zbog toga je napredak u narednom Kongresu za demokrate još hitnije pitanje. Izazov je za njih jednostavan: pokazati vjerodostojno vodstvo u pokretanju promjena ili se suočiti s vrlo realnom mogućnošću da ih nadigra desnica okupljena oko slogana „Amerika na prvom mjestu“.