Demokrate su na međuizborima u Sjedinjenim Američkim Državama ostvarile veliku pobjedu i preuzele kontrolu nad oba doma Kongresa. Sada se postavlja pitanje mogu li ispuniti obećanja koja su dali biračima.

Stranka je u kampanji obećavala smanjenje troškova života, okončanje rata protiv Irana i pozivanje predsjednika Donalda Trumpa na odgovornost, kao i suprotstavljanje njegovom oštrom obračunu s imigracijom.

Međutim, demokrate kontrolu nad Kongresom neće preuzeti prije januara. Čak i tada, bez saradnje republikanaca moći će učiniti samo ograničen broj stvari.

Za većinu zakona potrebno je 60 glasova kako bi se u Senatu prevladala procedura opstrukcije, poznata kao ‘filibuster’. Čak i ako demokrate uspiju osigurati takvu podršku, Trump i dalje može staviti veto na njihove zakone. Već je zaprijetio da će to učiniti, rekavši u ponedjeljak u jednom podcastu: “Stavit ću veto na sve.”

Ipak, demokrate sada raspolažu i drugim instrumentima, među kojima su ovlasti Senata pri potvrđivanju imenovanja i kontrola nad odborima koji mogu pokretati istrage.

Šta demokrate realno mogu postići tokom naredne dvije godine i u kojim će područjima najteže ispuniti data obećanja?

Mogu li demokrate smanjiti troškove života?

Pristupačnost i troškovi života bili su među najvažnijim temama biračima uoči izbora održanih u utorak. Demokrate su to pitanje stavile u središte kampanje, obećavajući da će smanjiti troškove energije, stanovanja, zdravstvene zaštite i hrane.

Dean Baker, ekonomista i suosnivač Centra za ekonomska i politička istraživanja, američkog istraživačkog instituta, smatra da je jedan od najefikasnijih načina na koji bi demokrate mogle smanjiti troškove jeste zalaganje da se okonča rat protiv Irana.

Sukob je od februara podigao cijene energenata, jer je Iran ograničio komercijalni saobraćaj kroz Hormuški moreuz, ključni plovni put za trgovinu naftom i plinom.

Baker smatra da bi demokrate putem kongresnih istraga i nadzora mogle izvršiti pritisak na Trumpovu administraciju da okonča rat, što bi potrošačima potencijalno donijelo olakšanje.

Vanjska politika je među područjima u kojima bi pojedini republikanci mogli pronaći zajednički interes s demokratama, kaže Baker.

Drugo bi moglo biti zdravstvo, pitanje koje također direktno pogađa kućne budžete birača.

Istekom pojačanih subvencija iz Zakona o pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti, poznatog kao Obamacare, 2025. godine mnogi Amerikanci su se suočili s višim premijama zdravstvenog osiguranja.

S novim većinama u Kongresu, demokrate bi se mogle zalagati za vraćanje tih subvencija i ukidanje rezova u Medicaidu, državnom programu zdravstvene zaštite za Amerikance s niskim primanjima.

Prema Bakeru, jedan od mogućih načina bio bi da se te mjere uvrste u zakone o finansiranju vlade koje Kongres mora usvojiti. Time bi Trumpu bilo teže da ih odbije.

“Republikanci koji žive u posttrampovskom svijetu, mislim da ne žele biti na strani koja ljudima uskraćuje zdravstvenu zaštitu ili ih u suštini prisiljava da plaćaju više za nju”, kaže Baker. “Mogu stvoriti takvu političku situaciju da on neće željeti da stavi veto.”

Trumpova politika carina također doprinosi rastu troškova za potrošače. Baker, međutim, upozorava da bi njihovo ukidanje moglo biti teže bez značajne republikanske podrške potrebne da se nadjača predsjednički veto. Čak i ako bi u tome uspjeli, trebalo bi vremena da cijene zaista počnu padati.

“Cijene su poput raketa i perja. Polete kao rakete, a spuštaju se kao perje”, kaže Alex Jacquez, direktor za politiku i zagovaranje u progresivnom ekonomskom institutu Groundwork Collaborative.

Jacquez, međutim, ukazuje na drugi put koji demokrate mogu izabrati, a za koji im ne bi trebalo Trumpovo odobrenje.

S većinom u Kongresu, demokrate bi putem kongresnih odbora mogle istraživati kompanije koje su povećavale cijene svega – od hrane do računa za električnu energiju.

“Postoji mnogo presedana koji pokazuju da se mogu ostvariti stvarni, konkretni rezultati samo time što držite čekić predsjedavajućeg i možete pozvati izvršne direktore sudskim nalogom i izvesti ih pred Kongres”, rekao je Jacquez za Al Jazeeru.

Iako nema garancije da bi takve istrage snizile cijene, one bi mogle izvršiti pritisak na kompanije da objasne ili promijene svoje odluke.

Može li demokratski Kongres pozvati Trumpa na odgovornost?

Laura Blessing, saradnica Instituta za vladine poslove Univerziteta Georgetown, očekuje da će demokrate intenzivno koristiti nove istražne ovlasti.

“Kada je riječ o vremenu koje će biti utrošeno i količini medijskog prostora, upravo ćete ovdje uvjerljivo vidjeti najviše aktivnosti demokrata”, napisala je u e-mailu Al Jazeeri.

Za kongresne istrage nije potrebno odobrenje Bijele kuće. No, one bi Trumpu mogle otežati djelovanje tako što bi ispitivale njegove postupke u vlasti i izvan nje.

Brojne demokrate nagovijestile su da namjeravaju istražiti porijeklo bogatstva porodice Trump u novom sazivu Kongresa, koji počinje raditi u januaru.

Trumpovo lično bogatstvo od početka mandata poraslo je za blizu 2,2 milijarde dolara, pokazuju obrasci o finansijskim podacima objavljeni ranije ove godine.

Poslovno carstvo njegove porodice tokom posljednje dvije godine proširilo se na područja od kriptovaluta i dronova do vještačke inteligencije i tržišta predviđanja – industrija kojima je njegova administracija naklonjena kroz svoju politiku.

Demokratski senatori već pripremaju teren za moguće istrage, šaljući kompanijama i vladinim institucijama pisma sa zahtjevom da sačuvaju dokumentaciju.

Među pitanjima koja bi mogli istraživati je i to jesu li donatori za Trumpovu balsku dvoranu u Bijeloj kući dobili povlašteni tretman vlade te je li Ministarstvo pravosuđa ciljano djelovalo protiv njegovih političkih protivnika.

Ipak, nema garancije da će svi sarađivati.

Zvaničnici Trumpove administracije mogli bi osporiti sudske naloge pred sudovima i tako usporediti istrage. Blessing ne očekuje da će se “Trumpova uža porodica pojaviti na osnovu sudskog naloga”, ali smatra da bi demokrate, ipak, mogle saslušati zaposlene u vladi i druge osobe povezane s Trumpovim krugom.

Čak i ako otkriju nezakonitosti, nema garancije da će one imati pravne posljedice, jer bi upravo Trumpovo Ministarstvo pravosuđa moralo odlučiti hoće li pokrenuti postupke.

Opoziv je druga mogućnost. Zastupnici su već podnijeli prijedloge za opoziv ministra odbrane Petea Hegsetha iz više razloga, uključujući optužbe da je poveo rat protiv Irana bez prethodnog odobrenja Kongresa.

Republikanski zastupnik Thomas Massie izjavio je da će pokušati iznuditi glasanje u Zastupničkom domu o Hegsethovom opozivu kada se odlazeći sastav Kongresa sljedeće sedmice vrati na zasjedanje.

Trump, koji je tokom prvog mandata dva puta opozvan u Zastupničkom domu, odbacio je mogućnost da se i sam treći put suoči s tim postupkom. U srijedu je novinarima kazao da nije “ni najmanje” zabrinut.

“Mislim da bi to uništilo Demokratsku stranku ako bi to učinili, jer bi to bio opoziv bez razloga”, rekao je.

Trump je također branio Hegsetha, navodeći da ministar odbrane “obavlja veoma dobar posao”.

Čak i ako Zastupnički dom izglasa opoziv nekog zvaničnika, slučaj zatim mora biti razmotren na suđenju u Senatu.

Za smjenu izabranog zvaničnika potrebna je dvotrećinska većina u Senatu, što znači da bi veliki broj republikanaca morao podržati smjenu osoba poput Trumpa ili Hegsetha. Nijedan američki predsjednik u historiji nije smijenjen s dužnosti nakon postupka opoziva.

Mogu li demokrate okončati rat protiv Irana?

S manje od dva mjeseca do konstituiranja 120. saziva Kongresa, stručnjaci očekuju da će Trump posljednje sedmice republikanske većine iskoristiti za ostvarenje preostalih zakonodavnih prioriteta.

Prema Triti Parsiju, izvršnom potpredsjedniku Instituta Quincy za odgovornu državnu politiku, to Trumpu ostavlja i ključan period u kojem bi mogao eskalirati rat protiv Irana.

“Pokazao je obrazac ponašanja prema kojem, suočen s poniženjem i porazom, postaje nepromišljeniji”, rekao je Parsi za Al Jazeeru.

Demokrate bi mogle predložiti obavezujuću rezoluciju za postepeno okončanje rata. Američki ustav Kongresu daje isključivu ovlast da objavi rat, a propisi poput Zakona o ratnim ovlastima iz 1973. godine zakonodavcima nude put da okončaju neodobrene sukobe koji traju duže od 60 dana.

Ipak, nema garancije da bi takva nastojanja uspjela, s obzirom na mogućnost da Trump stavi veto na predložene mjere.

Stručnjaci, međutim, navode da postoji još jedan način na koji bi demokrate mogle ograničiti Trumpove ratne ovlasti. Jedno od njihovih najmoćnijih sredstava bit će kontrola nad državnom potrošnjom.

Trumpova administracija može nastaviti koristiti novac već odobren za vojne operacije, ali demokrate bi mogle pokušati blokirati dodatno finansiranje rata.

“To ograničava koliko dugo može voditi rat”, kazao je Parsi. “Ako mu bude trebalo više novca, ne govorimo o malim iznosima koje može jednostavno preusmjeriti s drugih stavki.”

Kontrolom nad kongresnim odborima demokrate bi također mogle istraživati postupanje administracije tokom rata, uključujući pitanje jesu li vojne operacije bile u skladu s američkim zakonima.

“Strog nadzor sam po sebi ne bi ograničio vojne operacije, ali bi mogao povećati političku cijenu rata preko granice koju su predsjednik ili drugi ključni zvaničnici spremni prihvatiti”, kaže David Janovsky, analitičar politika u Projektu za nadzor vlasti.

Ipak, ostaje otvoreno pitanje kolika je politička volja demokrata da okončaju sukob.

Blessing podsjeća da je stranka historijski nerado uskraćivala finansiranje vojske, zbog straha da će biti optužena da potkopava američke vojnike.

Parsi, međutim, upozorava da bi odluka da ne djeluju po tom pitanju bila politički neodrživa i da bi stranačka baza to mogla da shvati kao prešutno odobravanje američkog vojnog angažmana na Bliskom istoku.

“To više neće biti samo Trumpov rat”, rekao je Parsi. “I oni će biti njegovi suvlasnici, jer će biti saučesnici, budući da imaju mogućnost da ga zaustave.”

Mogu li demokrate ograničiti Trumpov obračun s imigracijom?

Još jedna meta novog Kongresa pod vodstvom demokrata mogao bi biti Trumpov strogi obračun s imigracijom.

Njegovo obećanje da će nadgledati najveću masovnu deportaciju u američkoj historiji izazvalo je snažnu reakciju javnosti. Istraživanje javnog mnijenja ranije ove godine pokazalo je da 65 posto Amerikanaca smatra da je Služba za imigraciju i carine (ICE) “otišla predaleko” u svojim aktivnostima.

Kontrolom nad oba doma Kongresa demokrate bi mogle pokrenuti istrage o ICE-u i drugim agencijama uključenim u obračun.

Njihove istrage mogle bi tražiti podatke o uvjetima u pritvorskim centrima, navodima o zlostavljanju i načinu na koji se novac poreskih obveznika koristi za provođenje imigracijske politike, rekla je Heidi Altman, potpredsjednica za politiku u Nacionalnom centru za imigracijsko pravo.

Altman smatra da bi Kongres mogao povući i približno 240 milijardi dolara koje je Trumpovoj administraciji u protekle dvije godine već dodijelio za provođenje imigracijske politike.

Taj iznos, objašnjava ona, omogućio je ICE-u da djeluje uz malo ograničenja, bez potrebe da određuje prioritete – u koje će zajednice ulaziti i koga će pritvarati.

“Jedini način da se uspori djelovanje i nametne stvarno odlučivanje, određivanje prioriteta i provođenje zakona jeste da se drastično smanji njihov budžet povlačenjem sredstava odobrenih u prethodnom sazivu”, kazala je.

Za to bi bilo potrebno usvojiti zakon na koji bi Trump na kraju mogao staviti veto. Altman, međutim, smatra da demokrate ipak trebaju krenuti tim putem.

“Najgore što možemo učiniti jeste dići ruke i reći da imamo ograničenu moć”, rekla je.

“Usvojite zakone, vidite šta će se dogoditi, stavite ih na predsjednikov stol i izazovite ga da američkom narodu kaže kako neće da potpiše nešto što su oni velikom većinom tražili.”