AJB DOC: Uništeno šest, ali je ostala jugoslovenska ‘Sedma republika’

Sedma republika uvijek je svoje postojanje temeljila na kontrapunktu sa vladajućom društvenom ideologijom ili političkom praksom trenutka.

Film 'Sedma republika' bit će prikazan kao specijalna projekcija na AJB DOC festivalu u nedjelju, 10. septembra u Cineplexxu (Al Jazeera)

Eksteritorijalna i imaginarna, a opet stvarna i veoma konkretna, to je Sedma republika, ona koja je postojala kao posebna duhovna instanca i koja, na radost mnogih i čuđenje drugih, postoji i dalje. Lišena političkih podjela i razmirica, osuđena da bude izmišljaj, smještena u centrima jugoslovenske urbanosti, a istovremno uvijek rubna i marginalna Sedma republika je ideal, možda važniji danas kada se socijalistička Jugoslavija raspala, nego u vrijeme kada je nastajala.

Dokumentarni film Nebojše Grabeža naslovljen Sedma republika, koji će biti prikazan na šestom AJB DOC festivalu u Sarajevu, evocira ne samo jednu progresivnu ideju, ne samo da podsjeća na vrijeme kada je estetika bila važnija od politike već uspijeva oslikati epohu koja je smjelo stremila prema modernosti, u svakom svom ispoljivom pogledu. Sedma republika je prostor, toponim, trop koji se neprekidno naslanja na realno i konkretno, jer svoje utemeljenje ima u osjećaju da se modernost mora realizirati u stvarnosti svakodnevnog. Ta modernost najjasnije se ispoljavala u jednoj specifičnoj umjetnosti, onoj koja nije bila zatovrena u svoje formalne i poetičke okvire, umjetnosti koja je bila istovremeno društveni fenomen i estetski pokret.

Šta je rock ‘n’ roll kultura značila za definiranje modernog jugoslovenskog identiteta nikada neće biti do kraja opisano, uvijek će se pronalaziti novi detalji koji će tom mozaiku davati drugačiji oblik i provocirati nova tumačenja i smjelije interpretacije. Rock ‘n’ roll je jugoslovensko društvo potresao do korijena, a umjetnici tzv. novog vala djelovali su kao duhovni pokret, kao neka vrsta ostvarenja socijalističkog mita o bratstvu i jedinstvu njenih naroda. Samo izdvojeni iz ideologije, pomjereni od politike i društvenog centra i okupljeni oko mitologije koju su sami proizveli, mitologije koja je spajala, ujedinjavala i veoma uspješno prelazila sve vrste granica, dakle ne samo one administrativne, republičke, nego i nacionalne, etničke, klasne, što se danas uopće ne spominje, ekonomske, obrazovne i mnoge druge.

Tradicija srpskog filozofskog mišljenja

Grabežov film izrastao je iz jedne duge, moćne ali često osporavane, prokazivane i potiskivane tradicije „srpskog filozofskog mišljenja“, jer riječ je o filmu koji jezikom vizuelnog dokumentarizma govori o najvažnijem rascjepu u svim jugoslovenskim društvima, onom između palanačke tradicije konzervativizma i modernosti kao odjeka progresivnog shvaćanja društvene zbilje. Jezik Radomira Konstantinovića više je nego umjesan za upotrebu prilikom interpretacije Grabežovog nastojanja da iznova urbanu modernost jugoslovenskog rock ‘n’ rolla postamentira kao ideju koja ima snagu da prevazilazi nazadne odjeke partikularnih nacionalizama.

Iako ne govori s toliko političko-historijske neposrednosti, Sedma republika je film podrazumijevanog značenja, a njegova dvostruka tematska struktura jasno sugerira kako je agonalna borba između konzervativizma i modernosti onaj sveprožimajući princip društvenog i umjetničkog djelovanja, kao što je i, na stanovit način, centralna tema Grabežovog filmskog dokumentarizma.

Jer, kako drugačije razumijevati kontinuitet Sedme republike koji Grabež tako ubjedljivo prikazuje u svom filmu. Nit, ideja, o tome da rock ‘n’ roll kultura ujedinjuje brišući etničke, nacionalne, vjerske, jezičke i religijske identitete, briše u smislu da ih vulgarno ne ističe u prvi plan, manifestovala se u nastojanje grupe zaljubljenika u muziku koji na ostrvu Hvar organizuju festival rock ‘n’ rolla Tam-Tam, koji funkcionira kao svojevrsna duhovna oaza, ili još i više kao utočište za sve one koji žele biti povezani zajedničkom ljubavi prema pop kulturi, a ne nekim drugim oblikom kolektivnog zbližavanja.

Uspostavljen na način da oponaša forme zajedništva iz prošlosti, poput kultnih okupljanja tokom ‘70-ih godina prošlog stoljeća, festival je mjesto gdje se dokidaju sve moguće razlike, a promovisanjem svoje ideje ujedinjenosti u muzici polazi mu za rukom da bude otjelovljenje vizije Sedme republike.

Sedma republika uvijek je svoje postojanje temeljila na kontrapunktu sa vladajućom društvenom ideologijom ili političkom praksom trenutka. Početkom ‘80-ih, kako u filmu svjedoče Darko Rundek i Srđan Gojković Gile, Sedma republika je podrazumijevala razlaz sa umjetničkom prošlošću i prihvatanje avangardne proklamacije da umjetnost i estetska stvarnost počinju sa trenutkom samoobjavljivanja, što je podrazumijevalo insistiranje na novim modelima muziciranja, novim umjetničkim poetikama i novom načinu društvenog ponašanja.

Film o historijskoj dvojnosti

Sedma republika se očuvala i sa izbijanjem ratova tokom krvavog raspada Jugoslavije i njeni stanovnici su bili prepoznatljivi ne po fizičkom biljegu, ideološkoj zaljepljenosti ili nacionalnoj isključivosti nego po političkom stavu koji su iskazivali jednom vrstom pasivnog otpora. Naime, kako se u filmu kaže pripadnici Sedme republike su bili oni koji su masovno bježali od mobilizacija odbijajući uključiti se u brutalne ratove koji su razorili socijalističku Jugoslaviju. Dakle, svijest o političkom djelovanju je postojala, sugerira se u filmu, samo što je ona bila kanalisana na način koji nije umio na najvještiji način komunicirati sa vremenom. Taj primjer, zapravo, suštinski pokazuje koliko je Sedma republika esencijalno bliska Konstantinovićevom poimanju zbilje, jer ona je uvijek, imanentno, radikalno moderna, što ne znači da ispoljava ili propagira ideje političkog ili estetskog radikalizma, nego je na jedan sulud način suprotstavljena ideologiji trenutka.

Nebojša Grabež tokom cijelog filma vješto „manipuliše“ osjećanjima gledatelja namjerno miješajući dvije vremenske perspektive, onu evociranja prošlosti i one u kojoj se prikazuje sadašnjost. Ali, uvijek sa latentnim nastojanjem da ovo vrijeme sada, da upotrijebim sintagmu Semezdina Mehmedinovića, ima veći potencijal za oblikovanje budućnosti nego smo mi to u stanju uvidjeti. To je razlog zbog kojega je u filmskoj realizaciji pogled u prošlost Grabež sveo na najreprezentativnije iskaze o veličini rock ‘n’ roll prošlosti, a perspektivu sadašnjosti raširio do razmjere da ona dominira umjetničkim dojmom. Tim je postupkom Grabež uspio Sedmu republiku prikazati kao nešto još uvijek postojeće, a ne kao muzejsku ideju koju evociraju jugonostalgičari.

Film Sedma republika govori o našoj historijskoj dvojnosti, o sada već jednom i pol vijeku unutrašnje borbe koja se odvija u kulturi podneblja, borbi koja neravnomjerno razvrstava one koji ovdje obitavaju. Na jednoj strani je većina zarobljena u konzervativizmu, ogrezla u tom strašnom i neuništivom palanačkom duhu, kako ga je opisao Radomir Konstantinović. Drugi pol tog dijalektičkog procesa nastanjen je manjinom koja misli progresivno i djeluje avangardno, manjinom koja apsorbira duh modernosti i nastoji ga transponovati u prostor vlastitog kulturnog okvira. Popularna kultura rock ‘n’ rolla takva je vrsta manifestacije, jer ona svojim bivstvovanjem, kako to Grabež pokazuje u filmu, ništi, poništava, nazadnost podjela na koje smo osuđeni.

Film Sedma republika bit će prikazan kao specijalna projekcija na AJB DOC festivalu u nedjelju, 10. septembra (od 14:00 sati) u Cineplexxu.

Izvor: Al Jazeera