Zašto raste profit od uglja

Opskrba sirovom naftom i prirodnim plinom širom svijeta poremećeno je ratom SAD-a i Izraela protiv Irana, ali čini se jedan energetski sektor od toga profitira – ugalj.

Južnoafrički proizvođač uglja Thungela Resources objavio je da je udvostručio polugodišnju dobit jer je rat prisilio više zemalja da kupuju taj energent.

Iako ga ima u izobilju i relativno je jeftin za proizvodnju, ugalj spada među najprljavija fosilna goriva.

Njegovo rudarenje uzrokuje onečišćenje vode, a spaljivanje oslobađa ogromne količine ugljika u atmosferu, što doprinosi globalnom zagrijavanju.

Posljednjih mjeseci, nekoliko zemalja, naročito u Aziji, poništilo je ili stavilo na čekanje obećanja o smanjenju proizvodnje tog energenta.

Globalna potrošnja uglja u 2005. godini je svakako rasla, a euroazijska regija i SAD koristili su to gorivo za napajanje podatkovnih centara vještačke inteligencije, prema informacijama Svjetske banke.

Evo šta znamo:

Američko-izraelski rat protiv Irana izazvao je globalnu energetsku krizu. Ubrzo nakon što su 28. februara počeli napadi na Teheran, Iran je zatvorio Hormuški moreuz, kroz koji je ranije prolazila otprilike petina svjetskih zaliha nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG).

Zatvaranje moreuza dovelo je do smanjenja zaliha nafte i plina te uzrokovalo nagli porast cijena nafte, što je mnoge zemlje navelo da se oslone na najdostupniju alternativu za proizvodnju struje – ugalj.

Iako su cijene uglja također porasle, i dalje je mnogo jeftiniji od nafte, i lakše dostupan.

Nijedna regija nije više pogođena od Azije, koja uveliko ovisi o Zaljevu za svoje energetske potrebe. Prema podacima Američke uprave za energetske informacije, blizu 82 posto pošiljki nafte i plina kroz Hormuški moreuz otišlo je u Aziju 2022. godine. Kina, Indija, Japan i Južna Koreja bila su glavna odredišta.

Osim što nisu mogle izvoziti robu kroz moreuz, zemlje Zaljeva zahvaćene sukobom također su teško pogođene iranskim napadima. Katar je, naprimjer, u martu bio prisiljen dodati „višu silu“ na svoje ugovore o isporuci, nakon što su iranski dronovi pogodili njegov naftni pogon Ras Laffan – najveći svjetski kompleks za LNG – prisiljavajući ga da prestane s radom. U iranskim napadima je do marta uništeno 17 posto katarskog izvoza LNG-a, tvrde odgovorno zvaničnici.

Slično tome, LNG terminal Das Island u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, naftni terminal Fujairah, rafinerijski kompleks Ruwais i druga energetska postrojenja, napadnuta su tokom rata. Pogođena su i postrojenja u Saudijskoj Arabiji i Omanu.

Gdje je upotreba uglja povećana?

Prema analizi kompanije za energetske podatke Ember, proizvodnja uglja će u poređenju sa 2025. u „najgorem scenariju“ globalno porasti za 1,8 posto do kraja 2026.

To predstavlja značajan porast, s obzirom na to da bi se zemlje trebale odricati uglja, navode stručnjaci.

Od početka rata, nekoliko azijskih zemalja najavilo je planove za povećanje proizvodnje električne energije od uglja.

Japan je ukinuo ograničenja za starije termoelektrane na ugalj s visokim emisijama, kako bi se nosio s energetskim poremećajima, dok je Južna Koreja odgodila zatvaranje termoelektrana kojih se obećala riješiti do 2040. godine.

U Bangladešu je vlada uvela restrikcije struje, zatvorila univerzitete i ograničila prodaju goriva za vozila, prije nego što je objavila da je povećala proizvodnju električne energije od uglja.

Tajland, Filipini i Vijetnam također su povećali proizvodnju električne energije od uglja kako bi sačuvali sve manje rezerve plina.

U Pakistanu, podaci Nacionalnog regulatornog tijela za električnu energiju pokazali su da je do jula električna energija proizvedena od uvoznog uglja porasla za 90 posto u poređenju s istim razdobljem prethodne godine.

Kina i Indija već troše 70 posto svjetskog uglja i također su njegovi glavni proizvođači. U Indiji, gdje potražnja za električnom energijom raste dijelom zbog intenzivnijih toplotnih valova, vlada planira pokrenuti nekoliko novih projekata rudarstva uglja koji će, prema Global Energy Monitoru, dovesti do povećanja globalnih zaliha za 2,5 milijardi tona godišnje.

Njemačka je također objavila da neće ugroziti proizvodnju električne energije zbog ranijih klimatskih obećanja koja je dala, dok je Italija odgodila svoje planove postepenog ukidanja uglja s kraja 2025. na 2038. godinu.

Ko ostvaruje profit od uglja?

Indonezija je uvjerljivo najveći izvoznik uglja, a slijede je Australija i Rusija.

Ova zemlja u martu je promijenila prethodne planove za ograničavanje proizvodnje uglja i smanjenje ponude u nastojanju da iskoristi rast cijene uglja. Cijene su u julu bile postavljene na 131,85 dolara po toni, u poređenju sa 102,20 dolara prethodne godine.

Južnoafrička kompanija Thungela izvijestila je da joj je dobit od januara do juna udvostručena u odnosu na isto razdoblje 2025, zahvaljujući većoj proizvodnji iz rudnika Ensham u Queenslandu, te povećanoj potražnji i višim cijenama u Enshamu.

Kompanija je izvijestila o zaradi po dionici od 4,80 južnoafričkih randa (0,30 američkih dolara) – ili HEPS-u, primarnoj jedinici profitabilnosti koja se koristi u Južnoj Africi. To je porast u odnosu na 1,92 randa (0,12 američkih dolara) iz juna prošle godine.

Iz kompanije Thungela navode da će cijene vjerovatno ostati visoke dok se evropska i azijska tržišta pripremaju za zimu.

Šta ovo znači za planove o prelasku na čistu energiju?

Na globalnom klimatskom samitu COP26 2021. godine, više od 40 zemalja, uključujući Indoneziju i Vijetnam, obećalo je smanjiti upotrebu uglja. Indija i Kina su, međutim, ostale tihe. Prošle godine, Južna Koreja pridružila se savezu Powering Past Coal, koji pomaže ekonomijama ovisnim o uglju da se odreknu tog energenta.

Međutim, kriza na Bliskom istoku poremetila je te planove, uglavnom zato što mnoge zemlje nemaju dovoljne kapacitete obnovljive energije na koje bi se mogle osloniti, istakao je Nick Hedley, analitičar energetske tranzicije u južnoafričkoj kompaniji Zero Carbon Analytics.

„Za zemlje poput Bangladeša, lako je povećati upotrebu uglja kada je globalna opskrba plinom poremećena, budući da je ta zemlja posljednjih decenija ulagala u infrastrukturu za ugalj, a značajan dio tih kapaciteta stoji neiskorišten“, rekao je.

„Ugalj postaje jeftiniji od uvoznog plina, kada njegove cijene porastu. Ipak važno je napomenuti da ugalj još uvijek ne može cijenom konkurirati obnovljivim izvorima energije“, dodao je Hedley.

No, nije sve tako loše. Analitičari su primijetili da porast potrošnje na nekim tržištima nadoknađuje dugoročni pad korištenja uglja na mjestima poput Evrope.

Proizvodnja uglja u Kini ove je godine pala nakon što je vlada, poslije smrtonosne eksplozije u rudniku Liushenyu u maju u kojoj je poginulo 82 ljudi, pooštrila nadzor. Istovremeno, Peking je uložio značajna sredstva u obnovljive izvore energije.

Osim toga, slom globalnih lanaca opskrbe fosilnim gorivom mogao bi učiniti čiste alternative konkurentnijim i prisiliti više zemalja da ulažu u njih, istakao je Hedley.

„Pouka je da azijske zemlje moraju ubrzati svoj prelazak na čistu energiju i elektrifikaciju kako bi se zaštitile od budućih globalnih kriza“, zaključio je.