Odgađanje pregovora: Šta koči diplomatski proces između Irana i SAD-a

Nakon opreznog optimizma koji je pratio prve tri runde nuklearnih pregovora između Teherana i Washingtona, objava o odgađanju četvrte runde otkrila je stvarne prepreke koje otežavaju tehničke pregovore, polazeći od različitih pogleda dvije strane na to kakav bi trebao biti očekivani sporazum o iranskom nuklearnom programu.

Bez obzira na američku eskalaciju – kako prije tako i nakon odgađanja pregovora – koja se ogleda u uvođenju novih sankcija i potvrdi Washingtona o njegovoj odlučnosti da „okonča nezakoniti izvoz iranske nafte i petrohemijskih proizvoda“, politički krugovi u Teheranu su, u tonu saopćenja o osudi američke politike i u razgovoru ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchia s generalnim sekretarom UN-a Antoniom Guterresom, prepoznali znakove rastućeg neslaganja između dvije pregovaračke strane.

Nakon prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa, koju je objavio na svojoj platformi Truth Social, da će sankcionirati svaku državu ili kompaniju koja uvozi naftu ili petrohemiju iz Irana te zahtjeva njegovog državnog sekretara Marca Rubija za obustavom obogaćivanja uranija na iranskom tlu, ograničavanjem iranskog balističkog raketnog programa i iranskog utjecaja u regiji, Araghchi se u razgovoru s Guterresom požalio na „kontradiktorno ponašanje SAD-a“ te iznio tvrdnju da njegova zemlja ima pravo na obogaćivanje uranija u skladu s Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja.

Razlozi odgađanja

Čitajući između redova stavove Araghchija, neki iranski posmatrači zaključili su da oni otkrivaju insistiranje SAD-a na prelasku iranskih crvenih linija, uključujući prebacivanje teheranskih zaliha visoko obogaćenog uranija izvan zemlje, dok su drugi šutnju SAD-a povodom odgađanja pregovora protumačili kao uspjeh izraelske diplomatije, koja je sabotirala evropsko-iranske pregovore i prije njihovog održavanja, pored ometanja pregovora u Maskatu.

Heshmatollah Falahatpisheh, bivši predsjedavajući Odbora za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku Iranskog parlamenta, naveo je tri glavna razloga za odgađanje nuklearnih pregovora.

Prvi proizlazi iz radikalizacije američkih stavova i eskalacije prijetnji, zbog čega je Teheran stekao utisak da pregovara sa stranom čiji se stavovi svakodnevno mijenjaju, pa mora postupati s krajnjim oprezom.

Drugi razlog je želja evropskih posrednika, kao i Izraela, da osiguraju svoje interese kroz nuklearne pregovore između Teherana i Washingtona, smatra Falahatpisheh. U jednom intervjuu je rekao kako očekuje da će se SAD uskoro vratiti za pregovarački sto, ali da bi mogao postati još stroži prema Iranu u narednim danima kako na domaćem frontu ne bi bio optužen za popuštanje pred njim.

Treći razlog odgađanja nuklearnih pregovora je smjena Trumpovog bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Waltza, prema Falahatpishehu, koji računa na posredničku ulogu Omana u približavanju stavova dvije pregovaračke strane i njihovom uvjeravanju da je neophodan nastavak pregovora u predstojećem periodu.

Trump nastoji ujediniti svoj sigurnosni tim

Na temelju medijskih izvještaja o podjelama unutar sigurnosnog tima američke administracije u vezi s Iranom, neki iranski analitičari smatraju da je smjena Waltza došla u okviru Trumpovog nastojanja da ujedini svoj sigurnosni tim.

Prate i vijesti iz Washingtona o tome hoće li američki izaslanik za Bliski istok Steven Witkoff nastaviti svoju misiju jer neki tumače nedavni stav Rubija o Teheranu i njegovo preuzimanje Waltzovih zadataka kao pokazatelj da bi on mogao imati veće izglede za vođenje američkog pregovaračkog tima.

Dok obje pregovaračke strane i omanski posrednik šute o tome ko je zatražio odgodu četvrte runde pregovora, neki iranski krugovi primjećuju da je objava odgode uslijedila nakon što je Teheran podržao ideju o održavanju pregovora u Rimu te da američka strana odgađanjem pregovora želi ujediniti svoj pregovarački tim i pojačati ton svojih zahtjeva kako bi izvršila dodatni pritisak na Teheran.

Komentator političkih dešavanja Mohammad Safari zapitao se o razlogu odgađanja pregovora koje Trump, čini se, žuri da zaključi. U uvodniku konzervativnog lista Siyasat Rooz ukazao je na postojanje stvarnih nesuglasica unutar SAD-a u vezi s pregovorima s Iranom i na negativnu ulogu koju Izrael ima u njihovom sabotiranju.

Smatra da ponašanje američke administracije kada je riječ o uvođenju novih sankcija Iranu nije u skladu s pregovaračkim procesom i sumnja u mogućnost postizanja sporazuma sa „stranom koja nije dosljedna svojim odlukama, već se poigrava mijenjajući svoje stavove preko noći“. Dodao je da je lopta sada u američkom dvorištu i da će Washington – koji je prethodno prekršio nuklearni sporazum iz 2015. godine – snositi odgovornost za neuspjeh pregovora koji su trenutno u zastoju.

Iscrpljivanje i prijetnja

Vraćajući se na stavove Marca Rubija kao preduvjete za bilo kakav sporazum o iranskom nuklearnom programu, krugovi u Teheranu smatraju da bi bilo koja njegova odredba mogla potkopati diplomatski proces koji je u toku, što otvara značajna pitanja o tome da li bi odgađanje pregovora moglo značiti i njihov konačni prekid.

Čini se da je još uvijek rano govoriti o tome da su nuklearni pregovori ušli u slijepu ulicu. S obzirom na pretjeran optimizam koji su neki iskazali nakon prve i druge runde, zastoj u fazi tehničkih pregovora može se pokazati korisnim za preispitivanje stavova obje strane i za razmatranje rješenja za prepreke, od kojih su neke postale očigledne tokom treće runde.

Međutim, neki strahuju da će se pregovori oduljiti i pretvoriti u „iscrpljivanje“, koje bi omogućilo protivnicima diplomatskog puta da aktiviraju mehanizam za ponovno uvođenje sankcija preko evropske trojke, posebno jer je francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noel Barrot zaprijetio da će upotrijebiti ovaj mehanizam, rekavši da „Pariz neće oklijevati da ponovo uvede sankcije Iranu ako pregovori za postizanje sporazuma o nuklearnom programu Teherana ne uspiju“.

S obzirom na vrijeme koje je na raspolaganju evropskoj strani da aktivira mehanizam za ponovno uvođenje sankcija – do isteka nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, a to je 18. oktobar 2025. godine – odugovlačenje pregovora moglo bi ozbiljno ugroziti diplomatski proces, posebno imajući u vidu pokušaje SAD-a da na pregovarački sto uvede i pitanja regionalne politike Irana i njegovog balističkog raketnog programa.