Bombe s bijelim fosforom: Vatrena stihija koja prži sve što dotakne

Noć u Gazi u trenutku postaje dan. Nebo iznad palestinske enklave pretvara se u vatrenu kuglu čiji se dijelovi nasumično stropoštavaju na bespoštednim ratom uništeno područje, paleći sve što dotaknu. Zgrade, tlo, automobile… ljude.

Fosforne bombe, međunarodnim zakonom zabranjene za upotrebu u naseljenim područjima, pakao u Gazi načinili su još gorim. Sprženo tlo i kuće… sprženi ljudi koji u kontaktu s bijelim fosforom proživljavaju agoniju koja se teško može riječima opisati…

Bijeli fosfor, koji se u dodiru sa zrakom pretvara u vatru koju je veoma teško ugasiti, pali ljudsku kožu, prodire dublje i nastavlja pržiti tijelo žrtve koja prolazi kroz najteže muke koje se mogu opisati.

Sve je to evidentirano i dokumentirano u filmu Dokazi, koji će ove godine biti prikazan na 7. AJB DOC festivalu dokumentornog filma, u čijem je fokusu Gaza i, kako se navodi u filmu, sistematsko istrebljenje palestinskog stanovništva decenijama zarobljenog u najvećem logoru na otvorenom – Gazi.

Film u produkciji turske agencije Anadolu istražuje ratne zločine koje je Izrael počinio nad palestinskim stanovništvom nakon užasnog Hamasovog napada na jug Izraala 7. oktobra, koji je izazvao teror nezamislivih razmjera nad Palestincima.

‘Autentično svjedočanstvo izraelskog terora’

U fokusu filma je izraelsko korištenje bijelog fosfora, oružja zabranjenog prema međunarodnom pravu. Film okuplja tim stručnjaka za ljudska prava, uključujući bivšeg izvršnog direktora Human Rights Watcha Kennetha Rotha, specijalnu izvjestiteljicu UN-a za okupirane palestinske teritorije Francescu Albanese i stručnjaka za međunarodno krivično i humanitarno pravo Tobyja Cadmana.

Svi oni složni su u tome da je nad Palestincima počinjen čitav niz najtežih ratnih zločina, koje će agencija Anadolu, prema riječima jednog od producenata filma Omera Faruka Turca uručiti Međunarodnom krivičnom sudu (ICC), kao dokumentirano, provjereno i autentično svjedočanstvo izraelskog terora.

„Godinama smo svjedoci diskriminacije i progona Palestinaca. Naročito nakon događaja od 7. oktobra, producenti filmova proizveli su mnogo sličnih sadržaja kao rezultat stalnog porasta nasilja“, kaže Turc u izjavi za Al Jazeeru.

„Pokušali smo dati drugačiji pogled na ratne zločine, naročito na korištenje bombi s bijelim fosforom. Kao filmaši i novinari, kao Anadolu Agency, cilj nam je bio da ono što se dogodilo u Gazi približimo publici na najbolji mogući način i mislimo da smo u tome uspjeli“, dodao je.

Grupa za ljudska prava Human Rights Warch konstatirala je da je Gaza već dugo mjesto koje Izrael zasipa bombama s bijelim fosforom. Podsjeća da su u napadu na priobalnu enklavu 2008. godine, kada je ubijeno 1.133, a ranjeno 4.000 osoba, korištene stotine fosfornih bombi.

„Međunarodni zakon je jasan. Upotreba bijelog fosfora je zabranjena u područjima s visokom koncentracijom civila. Amnesty International i druge grupe za ljudska prava evidentirali su veliki broj zločina“, kaže Aya Majzoub, zamjenica direktora Amnestyja za Bliski Istok i Sjevernu Afriku.

„Nakon užasnog napada Hamasa 7. oktobra Izrael je počinio mnoge zločine za koji su Amnesty i druge grupe zaključile da su dostigle nivo ratnih. Vojska nije pravila razliku između vojnih i civilnih ciljeva. Vidimo to na astronomskom broju ljudskih žrtava u Gazi“, dodala je.

Paljenje ljudske kože

Bijeli fosfor nije korišten samo u Gazi, već i protiv Libana. U filmu je Majzoub predstavila dokumentirane i provjerene dokaze za to, s fotografijama i videosnimcima na kojima se vidi ta municija, s jasnim oznakama da je riječ o bijelom fosforu.

„Jasno je da nema šanse da upotreba bijelog fosfora na tako gusto naseljenom području kao što je Gaza nema utjecaja na civile“, rekao je Bradley Samuels, partner u organizaciji SITU koja prikuplja podatke i koristi kompjuterski dizajn kako bi stvorila nove puteve za pravdu.

„Napravili smo analizu djelovanja bijelog fosfora. U bombi ima 116 dijelova s fosforom, koji u dodiru sa zrakom počinju gorjeti i padaju bez kontrole, uz pomoć gravitacije. Nakon što padnu na tlo i izazovu vatru, oni se mogu odbijati na drugo mjesto i nastavlja paliti. U dodiru s kožom, pale je i probijaju se dublje u tijelo, nastavljajući pržiti sve što dodirnu“, objašnjava.

Prema riječima Kennetha Rotha, bivšeg izvršenog direktora HRW-a, teško je shvatiti zašto Izrael koristi tako užasno oružje u Gazi, jer je rane od njega veoma teško liječiti i preživjelim ostavlja užasne posljedice.

Osim bijelog fosfora, Izrael je, kako tvrde stručnjaci, počinio čitav niz ratnih zločina, od napada na zdravstvene radnike, koji su prema međunarodnom pravu zaštićeni, baš kao i novinari, pa do neselektivnog ubijanja civila, huškačke retorike političara koji otvaraju vrata za nove zločine i izgladnjivanja kao oružja rata.

„Nivo destrukcije je toliko ogroman da više niko ne može govoriti o samoodbrani, već samo o kampanji istrebljenja. Šokantno je da međunarodna zajednica to ne zaustavlja i da Izrael ima imunitet“, konstatirala je Francesca Albanese, specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za okupirane palestinske teritorije.

Između ostalog, dokumentirani su i mnogobrojni napadi na civilne objekte, bombama od 907 kilograma, jačine više od dvije nuklearne bombe.

„Oni znaju da će biti civilnih žrtava. Gađaju kuću u kojoj je, kako vjeruju, neko iz Hamasa, ali tu je i njegova porodica. Pa imamo i uništenje medicinskog sistema. Nije bilo nijednog dokaza da su Hamasovci djelovali iz bolnica, a i da jesu, čak i njihovo minimalno prisustvo tamo ne opravdava uništenje velikog dijela medicinskog sistema Gaze“, tvrdi Roth, dok je Toby Cadman dodao da izraelske snage pod izgovorom napada na jednog lidera Hamasa ubijaju stotine civila, kao kolateralnu štetu.

‘Cilj je jasan – spriječiti stvaranje Palestine’

I Washington Post i New York Times izvijestili su da je Izrael najmanje 200 puta koristio bombe od 907 kg, i to na području od svega 365 kvadratnih kilometara.

Film se dotiče i aparthejda, za koji Roth kaže da se dešava na okupiranim područjima.

Zanimljivo svjedočenje ponudio je i Yehuda Shaul, bivši izraelski vojnik koji je, kako kaže, napustio službu kako bi se posvetio širenu istine o tome šta izraelska vojska radi.

„Kada sam shvatio da sam bio dio toga, šta sam radio i šta se događa, nisam mogao više šutjeti. Znam šta je bijeli fosfor. Kao vojnike su nas obučavali šta da radimo ako dođemo u kontakt s njim – da odrežemo inficirani dio tijela koji gori. To je užasno oružje“, priča Shaul.

„Ne mogu vratiti ono što sam radio, ali sam odlučio ostatak život posvetiti borbi za okončanje okupacije. Radi se o realnosti u kojoj su milioni Palestinaca diskriminirani. Kao vojnici, upadali smo u kuće u dva ujutro, nasumično, budili ljude, tjerali ih van, bacali šok-bombe. Nakon toga, ide druga kuća. I to nam je bila smjena, sve u cilju da bismo Palestince natjerali da nas se plaše. To je bila naredba, naša misija. Ono što me natjeralo da se zapitam je to što imali i zadatak štititi jevrejske doseljenike kada napadaju Palestince, čija odbrana nije bila naš zadatak“, priča, i zaključuje: “Okupacija nije stala niti jednog dana od 1947. godine. Njihov cilj je jasan – spriječiti stvaranje Palestine”, dodao je.

‘Vjerujem da će pravde biti’

Sve dokaze iz filma Anadolu Agency koristi u tužbi Južnoafričke Republike protiv Izraela, u kojoj ga optužuje za genocid.

„Turska je pridonijela tom procesu najprije izdavanjem knjige Dokazi, koja dokumentira ratne zločine, a potom i ovim dokumentarnim filmom. Nedavno se, na temelju ovih videa i slika, Turska prijavila da bude dio ovog slučaja. Kao mi koji uvijek vjerujemo da će pravda pobijediti, znamo da će ICC vidjeti ove napore i mislimo da ćemo postići pozitivan rezultat za našu palestinsku braću i sestre“, govori Turc za AJB, uz zahvalnost Festivalu AJB DOC na organizaciji događaja na temu pravde i njegovoj osjetljivosti na ovu temu.

„Ljudi svih jezika, vjera i rasa žele da rat prestane. Vjerujemo da će pravda pobijediti, makar i kasno. Ali trebat će veoma mnogo vremena da se te rane zacijele. Čvrsto vjerujem da će pravde biti“, dodao je.