Palestinski stručnjak za sigurnost: Izrael nije uspio uništiti Hamas i neće biti u stanju okupirati Gazu

Piše: Awad Rajoub

Muhammad al-Masry, šef Palestinskog centra za istraživanje i strateške studije, rekao je da Izrael nije uspio procijeniti sposobnosti palestinskog otpora i da neće moći nastaviti s okupacijom Gaze.

Stručnjak za sigurnosna i strateška pitanja u intervjuu za Al Jazeeru dodao je i da Izrael, uprkos svojoj aroganciji i oholosti zasnovanoj na destrukciji, nije imao ni obavještajne informacije ni profesionalne procjene o kapacitetima otpora u Pojasu Gaze i tunelima.

Pojašnjava da Izrael, uprkos razaranju i genocidu, nije uspio ostvariti svoje zadane ciljeve da uništi Islamski pokreti otpora (Hamas) i palestinske frakcije, nije uspio vratiti svoje zarobljenike i neće naći nikog ko bi sarađivao s njim u budućnosti.

Na političkom planu, stručnjak za sigurnost je rekao da je Palestina ostvarila uspjeh na međunarodnom nivou po pitanju izolacije Izraela, sve dok nije postala odmetnuta država i teret svojim saveznicima, što je spriječilo njegovu integraciju u regiji.

Al-Masry je zaključio da “poraz cionističkog projekta zahtijeva unutrašnje palestinsko jedinstvo na terenu i u politici”.

U nastavku slijedi kompletan intervju:

• Na samom početku, rat u Gazi se bliži kraju svog devetog mjeseca. Kako tumačite njegov tok i ciljeve?

– Genocidni rat protiv palestinskog naroda traje već 268 dana, svejedno govorimo li o Gazi ili Zapadnoj obali. Vrše se napadi i provodi nasilje nad našim narodom. Grade se doseljenička naselja, oduzima zemlja, vrše egzekucije, upadi, napadi na svetinje i zatvorenike koji se muče izgladnjivanjem.

Dakle, mi, kao palestinski narod, izloženi smo kampanji čiji je cilj napad na nacionalni identitet. Ne smatramo da se rat vodi protiv palestinskih frakcija, među kojima je i Hamas, ili protiv Pojasa Gaze, već protiv cijelog palestinskog naroda.

Također, potvrdilo se da je ovo borba protiv cijelog palestinskog naroda, od političkog rukovodstva do najmlađeg djeteta, sa ciljem da se uništi sva naša historija i dostignuća ostvarena u ranijem periodu.

Pokazatelji upućuju na to da okupatorske snage ni nakon 268 dana rata, bez obzira na podršku i učešće Amerike, Njemačke, Britanije i francusko zračno izviđanje, nisu bile u stanju dobiti bitku na terenu. Također, nismo gledali prizore Palestinaca koji podižu bijelu zastavu ili se predaju okupaciji, što je veoma važan pokazatelj da je naš narod i dalje postojan i ustrajan.

Danas se suočavamo s velikim zločinom koji je odnio živote 37.834 mučenika i ostavio za sobom 68.000 ranjenih i oko 10.000 invalida. Pod ruševinama je nestalo 10.000 osoba, a nije poznat ni broj onih u tunelima. I pored svega toga, bitka se i dalje nastavlja.

U Gazi je uništeno 70 do 75 posto infrastrukture i svih sredstava za život. Ljudi su raseljavani pet puta unutar samog Pojasa. I na Zapadnoj obali je broj mučenika premašio 550, a nakon 7. oktobra prošle godine broj uhapšenih iznosi 9.380.

Uprkos svemu tome, okupatorske snage nisu uspjele sprovesti nijedan od svojih zacrtanih ciljeva po pitanju eliminacije pokreta Hamas i palestinskih frakcija ni u vojnom ni u političkom smislu. Nisu uspjeli vratiti svoje zarobljenike, a u budućnosti neće naći nikoga ko će sarađivati s njima u civilnoj vladi u bilo kojem svojstvu.

Uspjeli smo izolirati izraelsku politiku i udariti na njihov stari i lažni narativ koji se stalno propagira, u kojem su oni zapravo žrtve. Počeli smo ih progoniti pred sudovima, a uskoro će njihove lidere tražiti Interpol.

• Koliko će trajati rat prema Vašoj procjeni?

– Ako ne bude postignut sporazum koji bi rezultirao totalnim prekidom vatre, a ne održivim primirjem, kakvo žele Amerika i Izrael, te potpunim povlačenjem, ukidanjem opsade Pojasa Gaze, otvaranjem svih prijelaza za dopremanje pomoći i stvaranja političkog ozračja za uspostavljanju palestinske države, bitke će se nastaviti u generacijama koje dolaze.

Mi smo pod okupacijom 57 godina, a izloženi smo raseljavanju već 75 godina. Bitka nije počela 7. oktobra. Ovo je bitka palestinskog naroda sa svim sredstvima koja su im na raspolaganju.

• Rekli ste da izraelska vlada nije uspjela ostvariti svoje ciljeve. Zašto nije bila u stanju okončati bitku u svoju korist tokom proteklih mjeseci?

– Stalno smo slušali o tome da je Izrael država koja se ne može poraziti, da je njegova vojska nepobjediva i da Mossad ima veliku moć. Međutim, 7. oktobra se pokazalo da je to propala država, u obavještajnom, vojnom i političkom smislu.

Vjerujem da je neuspjeh posljedica stanja arogancije i umišljenosti koja se oslanja na uništenje. Ostali su zatečeni time što nemaju dobre obavještajne informacije ili profesionalne procjene o sposobnostima otpora u Pojasu Gaze, o tunelima, njihovom broju, dužini, mogućnostima i lokacijama. Iznenadila ih je i volja naših sinova koji se ponekad bore bosonogi.

Vjerovali su da je to izlet na sedmicu ili mjesec dana, a onda će okončati bitku. Na isti način je razmišljala i Amerika i svjetski lideri koji su pohitali u Tel Aviv 8. oktobra. Među njima je bio i Antony Blinken, koji je rekao za sebe da je Jevrej, što je imalo rasistički prizvuk u izjavama ministra vanjskih poslova najveće zemlje na svijetu. Predsjednik Joe Biden, koji je sebe opisao kao cionistu, osigurao je Izraelu sve što mu je bilo potrebno.

Međutim, iznenadila ih je sposobnost frakcija i nepokolebljivost našeg naroda koji se usprotivio raseljavanju, kao i politička odluka palestinskog rukovodstva koje je odbacilo progon. Egipat i Jordan su iskazali podršku i zauzeli častan stav, kao i civilno društvo i organizacije za ljudska prava sve dok nismo osujetili prisilno raseljavanje.

Međutim, postoji bojazan od dobrovoljnog raseljavanja ako se nakon prekida vatre ne bude radilo na jačanju postojanosti našeg naroda, ako se ne bude osigurao njihov ostanak na svojoj zemlji i da što prije dobiju smještaj i humanitarnu pomoć, što zahtijeva jedinstven politički stav palestinskih lidera.

• Kakav je međunarodni položaj Izraela, a sa druge strane i položaj Palestine nakon 7. oktobra?

– Na političkom planu, napravili smo mnogo i blokirali politiku okupatorske države, koja je postala odmetnuta država i teret svojim međunarodnim saveznicima, bilo na pravnom, političkom, moralnom ili vojnom nivou.

Govorilo se o sigurnosnom sistemu u regiji u kojem bi okupatorska država učestvovala, pa čak ga i vodila. Ovaj projekat je sada propao, jer se potvrdila slabost ove države nakon što je 1.300 mladića u roku od nekoliko sati preuzelo kontrolu nad geografskim područjem koje je dva puta veće od površine Pojasa Gaze. Izveli su napad na rad obavještajnih službi, između ostalog i Jedinice 8200.

Vidjeli smo da okupacija ne može podnijeti bitku na više frontova, pa čak ni na jednom frontu.

Sada je i dokazano da Izrael ne može zaštiti sebe. Državi koju je Zapad stvorio kako bi štitila njegove interese sada trebaju Sjedinjene Američke Države u regiji kako bi joj pružile zaštitu.

Danas 149 zemalja priznaje Palestinu, a obratili smo se i Međunarodnom sudu pravde koji progoni okupatorske vođe pod optužbom da vrše genocid. Tužilac Međunarodnog krivičnog suda također je zatražio od suda da izda nalog za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog ministra odbrane Yoava Gallanta, a i druga imena će biti obuhvaćena krivičnim gonjenjem.

Postigli smo mnogo na političkom planu, uključujući i pomak u globalnom javnom mnijenju po pitanju podrške palestinskom pitanju. Sve je to rezultat nepokolebljivosti našeg naroda i krvi koju smo dali. Naši međunarodni saveznici sada dobro znaju da je ova zločinačka država agresor i da je vrijeme da se okonča okupacija i uspostavi palestinska država kako bi zavladala stabilnost i sigurnost u regiji.

Upravo o tome je i govorio predsjednik Abu Mazen u Ujedinjenim narodima, kada je izjavio: ”U zabludi je svako ko vjeruje da je moguće postići sigurnost i stabilnost u regiji bez palestinske države u granicama iz 1967. s Jerusalemom kao glavnim gradom i bez pravednog rješenja za izbjeglice”.

Isto tako, Arapi su danas složni oko toga da treba doći do prekida vatre, da se izraelske snage moraju povući i ukinuti opsada, a zatim da se krene u politički proces koji će voditi uspostavljanju palestinske države. Bez toga neće biti normalizacije. Naravno, Izrael će se povući ili će se kolebati, zbog čega okupacija snosi odgovornost za kompliciranje situacije u regiji i njeno uvlačenje u krvoproliće.

• Netanyahu je obećao da će slomiti Hamas politički i vojno. Kakav je rezultat?

– Na to su mu odgovorili izraelski stručnjaci za sigurnost. Jučer je komandant Negev brigade u Pojasu Gaze izjavio da su Netanyahuove izjave ”bacanje prašine u oči. Otpor nas je počeo čitati, u potpunosti poznaje naše ponašanje i zna kako da istupi i da se bori protiv nas”.

Također, Yitzhak Brick, bivši ombudsmen, izjavio je da se u medijima iznose samo neistine. Kaže da je u kontaktu s vojnom komandom unutar Gaze, koja tvrdi da ne vidi nikakve frakcije, već pojedince koji izlaze iz tunela kako bi ih ubijali i uništavali njihova vozila, a zatim nestaju.

Pojedini su izjavljivali da bi uništavanje tunela trajalo sedmicama, pa onda šest mjeseci, a sada govore o dvije godine. Prema tome, ovaj sukob će se nastaviti još dugo.

Dakle, neće moći natjerati palestinski narod na predaju. Netanyahu će doživjeti neuspjeh u Pojasu Gaze i Zapadnoj obali, a nakon prekida vatre čekaju ga zatvor ili ulica.

• Kakve su šanse za širenje rata u regiji?

– Mnoge zemlje u svijetu ne žele da se rat proširi. U isto vrijeme, vjerujem da okupacija nije u stanju poduzeti takav korak, osim ako Netanyahu ne bude smatrao da će primirje dovesti do pada njegove vlade, a potom i do pokretanja istrage.

Podsjećanja radi, Yitzhak Brick je rekao Netanyahuu, na tri uzastopna sastanka tokom prvih mjeseci rata, da oni nemaju kopnenu vojsku koja se može boriti na više frontova, pa čak ni na jednom frontu.

Okupacija je smanjila broj vojnika i oslanjala se na umjetnu inteligenciju i tehnologiju. To može biti korisno u klasičnom ratu: vojska protiv vojske. Međutim, u asimetričnom sukobu između regularne vojske i oružanih snaga bez strukture, to nije moguće. U tom slučaju, govorimo o ratu iscrpljivanja i katastrofi za vojsku, zbog čega je mala vjerovatnoća da će doći do otvaranja drugog fronta u Libanu.

Pored navedenog, Liban ima i određene prednosti, uključujući geografsku dubinu u smislu veće površine u poređenju s Gazom, te geografsku dubinu u Siriji, Iraku i drugim teritorijalnim ekstenzijama, pored naprednih sposobnosti i kapaciteta u odnosu na frakcije u Gazi.

Vjerujem da se prijetnjama ratom na sjeveru želi postići odvraćanje koje je izraelska vojska izgubila od 7. oktobra.

• Prema Vašoj procjeni, kako će se rat završiti: dogovorom i povlačenjem ili okupacijom?

– Duga okupacija nije moguća, a sve dok na tlu Pojasa Gaze postoji i jedan jedini vojnik, vodit će se iscrpljujući gerilski rat. Okupacija će biti primorana da javno prekine vatru ili povuče snage i uđe u sljedeću fazu, koju naziva ”C” fazom. To podrazumijeva povlačenje iz gradova i zadržavanje u graničnoj oblasti, poznatoj i kao koridor Netzarim i koridor Philadelphia.

Ova opcija, također, podrazumijeva i stacioniranje jednog broja snaga i na terenu, što će dovesti i do većih gubitaka. Prema tome, okupatorskoj državi neće ostati nijedan vojnik u Pojasu Gaze a da neće biti ubijen ili progonjen.

• Dan nakon rata i pitanje koje mnogi postavljaju: Hoće li Izrael uspjeti formirati lokalnu administraciju? Šta je s budućom ulogom Palestinskih vlasti u Pojasu?

– Što se tiče našeg stava, u Gazi ne treba ostati nijedan izraelski vojnik nakon što se agresija okonča i ukine opsada. Palestinci su ti koji odlučuju o obliku vlasti i unutrašnjim odnosima.

Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) također je postala legitimni i jedini predstavnik svih frakcija, više nego što je to bila prije 7. oktobra. Pokret Hamas dobro razumije da je ta organizacija zaštitnik palestinskog naroda i da se Pojas Gaze, ako pokret nastaviti voditi samostalno Gazu nakon primirja, neće moći obnoviti. Razlog za to je licemjerje zapadnog svijeta, kao i to da Sjedinjene Američke Države i Izrael drže kontrolu nad prijelazima.

Ako smo ozbiljni, moramo omogućiti našem narodu da ostane i osnažiti ga. Mora postojati jedinstven palestinski stav i vlada oko koje postoji dogovor Palestinaca, čiji će zadatak biti da upravlja pitanjem osiguravanja skloništa i humanitarne pomoći, a zatim i obnove. Mora postojati politički horizont nakon rata.

Hamas mora imati jasnu viziju za budućnost Gaze kao dijela historijskog geografskog područja Palestine, koje nije izolirano od nje. Mora postojati dogovor o tome kako upravljati Gazom, na jednak način na koji se upravlja i Zapadnom obalom i Jerusalemom.

Koliko god bitka trajala, pobjeda našeg naroda je blizu, ako Bog da, a mi smo na korak od nje.

• Kako tumačite američki stav koji podržava rat?

– Sjedinjene Američke Države predvode agresiju na naš palestinski narod, a Blinken i Biden su i govorili o tome, kao što smo ranije spomenuli. U Tel Aviv  je stiglo 2.000 vojnika i komandanata marinaca koji učestvuju u Vijeću za rat, vode operacije te pružaju sve vrste pametnog i glupog oružja Izraelu.

Riječ je o 240 pošiljki koje su stigle u prva četiri mjeseca u okupatorsku državu, zatim 120 pošiljki u druga četiri mjeseca, a juče se govorilo o 114 hiljada granata. Avioni CIA-e su i dalje u zračnom prostoru Pojasa. I pored svega toga, mi smo i dalje nepokolebljivi.

Sjedinjene Američke Države stajale su protiv palestinskog naroda kroz historiju, a ne od danas. Iako je Britanija izdala Balfourovu deklaraciju, Sjedinjene Američke Države su je utjelovile uz političku, finansijsku, ekonomsku, pa čak i pravnu podršku. Koristile su svoj veto četiri puta protiv prekida vatre. Spriječile su Palestinu da postane punopravna članica. I prije predsjedničkih izbora, svjedočili smo utrkivanju za pružanje podrške okupaciji u Sjedinjenim Američkim Državama.

• Kakva su Vaša očekivanja u pogledu sudbine koja čeka sjeverne oblasti Gaze i budućnosti tampon zone koja se planira uspostaviti u cijelom Pojasu?

– Ja sam iz Beit Hanouna u sjevernom Pojasu Gaze, koji je uništen i ponovo će biti izgrađen. Stvarnost Tal al-Sultana u gradu Gaza na sjeveru neće se razlikovati od četvrti Shaboura u Rafahu na jugu. Od sjevera do juga, Gaza će ostati jedna cjelina i neće biti geografski odvojena.

• Što se tiče unutrašnje scene, kakve su šanse za uspjeh kineskih napora da približe Fatah i Hamas? Šta sprečava palestinsko zbližavanje u kontekstu rata?

– Ako braća iz Hamasa žele okončati podjele, to mogu učiniti u jednom danu, i to ne u Kini, već preko telefona.

• Šta se od njih traži?

– Da naprave korak naprijed. Danas nam je potrebno legitimno tijelo s kojim arapska braća i međunarodna zajednica mogu sarađivati kako bi se Gaza obnovila.

• Koji je to korak?

– Pomirenje s ciljem okončanja podjela i priznanje Palestinske oslobodilačke organizacije kao jedinog legitimnog predstavnika palestinskog naroda i postizanje dogovora o vladi jedinstva i nacionalnog konsenzusa koja će upravljati Gazom, Zapadnom obalom i Jerusalemom u prijelaznoj fazi te komunicirati s međunarodnom zajednice dok ne izađemo iz ćorsokaka.

Također je potrebno da Hamas pruži priliku vladi dr. Mohammada Mustafe da djeluje u Gazi.

Izrael ne želi vlast ni Hamasa ni Fataha. Poduzeo je mjere protiv Palestinskih vlasti, uz prijetnje dodatnim sankcijama zbog priznavanja Palestine. Prijeti da će nametnuti sankcije predsjedniku Abu Mazenu (Mahmoudu Abbasu) i rukovodstvu koje radi na političkoj izolaciji Izraela u svijetu, u slučaju da dođe do odluka Međunarodnog krivičnog suda.

Ne možemo pobijediti cionistički projekat bez našeg unutrašnjeg jedinstva i unutrašnjeg nacionalnog imuniteta, što podrazumijeva da imamo jedinstven stav  i na terenu i u politici.

• Palestinske vlasti se suočavaju sa finansijskim izazovima, a pojedini upozoravaju na mogući kolaps. Kako Vi gledate na budućnost vlasti?

– Kolaps Palestinskih vlasti je zahtjev Smotricha, Ben Gvira i mnoge naše palestinske braće, ali to je palestinsko nacionalno dostignuće koje je stvoreno za uspostavljanje državnih institucija.

Moglo bi doći do blokade i slabljenja Palestinskih vlasti jer žele slabu vlast koja neće imati političkog utjecaja, a također žele da Hamas ostane slab u Gazi.

Uprkos svemu tome, kao i svim njihovim političkim i finansijskim mogućnostima i kapacitetima, te taktikama zastrašivanja i psihološkom ratu, neće uspjeti odvratiti Palestince od toga da nastave dalje prema uspostavljanju svoje države.