Antarktik – negostoljubiv, ali bogat prirodnim resursima

Zemlja ima ograničene resurse, ali bi ‘rudnik’ na Južnom polu mogao biti značajan u rješavanju brojnih problema koje trenutno ekonomski postoje na planeti.

Ostaje nada da će ekološka svijest doseći takav nivo da na Antarktiku bude valorizacija, a ne eksploatacija bogatstva (Ozge Elif Kizil / Anadolu via Getty Images)

Jedna od zanimljivijih činjenica koje se klimatski događaju na Zemlji je pojava zime na sjevernoj polutki u periodu kada je planeta najbliža Suncu, odnosno ljeta kada je najudaljenija. Naravno, na južnoj polutki je obratno. Niti smjena godišnjih doba, niti zagrijavanje nemaju direktne veze s blizinom Sunca, nego samo s upadnim kutom Sunčevih zraka koji se mijenja u toku godine.

Upravo je upadni kut Sunčevih zraka predispozicija nastanka toplinskih pojaseva na Zemlji. Žarki toplinski pojas je posljedica visokog upadnog kuta i zagrijavanja u toku čitave godine, u umjerenim pojasevima se jasno diferenciraju godišnja doba, a dva hladna toplinska pojasa su posljedica konstantno niskog upadnog kuta Sunčevih zraka. Ova prirodna pojava je uvjetovala vječitu klimatsku zimu i pojavu regionalne glacijacije u prostorima polarnih oblasti.

Sjeverna polarna oblast, koja se prostire od sjevernog polarnika do Sjevernog pola, zove se Arktik. Etimologija izraza se veže za sazviježđe „Malog medvjeda” u kojem se nalazi Sjevernjača. Grčki izraz za medvjeda je arktos, pa je ova regija na taj način dobila ime. Osim ove skupine zvijezda, ovdje biogeografski obitava polarni medvjed, pa je ime oblasti i zbog carstva faune adekvatno.

Južna polarna oblast ne vidi sazviježđe ni Velikog ni Malog medvjeda niti na njoj živi polarni medvjed. To je razlog zbog čega se ona zove Antarktik (anti – protiv, nasuprot). Na južnoj polutki su se pomorci u orijentaciji služili sazviježđem Južnog križa. Osim orijentacije i drugačije faune, postoji još jedna velika razlika između ova dva prostora. Arktik je more prekriveno ledenim santama jer voda ima anomaliju da je lakša u čvrstom nego u tekućem stanju, a Antarktik je kontinent čije osnovne geografske komponente se kriju ispod ogromnih naslaga leda.

Površinom veći od Europe i Australije

Površina Antarktika je 14,5 miliona kvadratnih kilometara što taj kontinent stavlja na listu ispred Europe i Australije. Klimatska varijanta vječne zime i zaleđenosti je uvjetovala iznimno lošu naseljenost te se često uzima za primjer anekumene (stalno nenaseljen prostor na Zemlji). Sezonski ovaj kontinent naseljava između 1.000 i 5.000 stanovnika. Radi se uglavnom o znanstvenim misijama od kojih je najbrojnija McMurdo u kojoj zna biti i do 250 ljudi.

Antarktik je nastao raspadanjem Gondwane, velikog južnog kopna. Zbog toga, geotektonski liči na Afriku, Australiju, Južnu Ameriku i neke dijelove Azije kao što su Arapski i Indijski poluotok. Reljefno se može podijeliti na istočni dio koji predstavlja valovita zaravan i kompaktni visoki zapadni dio u kojem se nalaze aktivni vulkani kao što je Mount Erebus i najviši vrh Antarktika – Vinson Massif (4.897 metara). Granicu ovih cjelina čine zaljevi Rosovog i Wedelovog mora. Istočni dio je mnogo niži i tu je čuvena depresija Bentleyev jarak – 2.555 metara ispod nivoa mora. Antarktik je prosječno najviši kontinent na planeti – čak sedam puta prosječno viši od Europe.

Izuzetna prirodna bogatstva

Geološka prošlost je uvjetovala iznimno zanimljiv petrografski sastav sa prirodnim bogatstvima. S obzirom na kasno otkriće, a ono se desilo tek prije dva stoljeća, te iznimnu nepristupačnost zbog klimatskih uvjeta, Antarktik danas predstavlja velike rezerve rudnog blaga.

Stare geološke naslage koje datiraju iz prekambrija i paleozoika su vezali za sebe rude bakra, molibdena, mangana i olova. Ekonomski su veoma značajne i naslage kamenog ugljena koje se vezuju za sedimente sa kraja paleozoika i početka mezozoika. Ugljen daje i jasnu sliku o nekada evidentno toplijoj klimi ovog kontinenta.

Danas Antarktik ima iznimno hladnu polarnu klimu ili klimu ledenih pustinja. U hladnom periodu godine temperature idu i do nekoliko desetina stupnjeva ispod nule, a na Antarktiku je zabilježen ekstrem od čak –89,2. Topli period diže temperaturu i do blago pozitivnih vrijednosti. Zračni pritisak je iznimno visok tokom godine te se zbog toga javljaju polarni vjetrovi čija brzina dostiže i preko 300 km/h. U njima „leži” potencijal proizvodnje energije.

Nedostatak isparavanja je iznimno smanjio količinu padavina koja je ovdje slična kao i u Sahari. I pored te činjenice Antarktik je kontinent sa najviše pitke (kopnene) vode na Zemlji. Iako naša planeta površinski ima više vode nego kopna, slanoća vode u oceanima ne dozvoljava njenu konzumaciju niti korištenje u poljoprivredi. Samo tri posto vode na Zemlji čine kopnene vode, a od te količine 2,2 posto čini led. Čak 90 posto leda na Zemlji, ili 2/3 svih kopnenih voda, nalazi se na Antarktiku. S obzirom na evidentnu krizu pitke i čiste vode kojoj svjedočimo, Antarktik predstavlja vodeno blago budućnosti. Ekstremno povećanje zagađenosti u većem dijelu planete nekim znanstvenicima daje mogućnost da kažu da je 90 posto pitke vode planete upravo na njenom najjužnijem kontinentu.

Sante leda su u prosjeku debljine cca 2.000 metara, a najveća santa imena A23a je površinom kao trećina Crne Gore. Zalihe leda se procjenjuju na 30 miliona km3, a kada bi se otopio, nivo vode u Svjetskom oceanu bi se povećao za 60 metara. Ako se sagleda položaj najvećih svjetskih gradova jasno je da bi dobar dio njih nestao nakon takvog hipotetičkog izdizanja nivoa vode u oceanima.

Negostoljubiv prostor

Prije 113 godina ekspedicije Roalda Amundsena i Roberta Scotta su došle i do južnog pola, ali i danas je ovo iznimno negostoljubiv prostor. Prema sporazumu iz Washingtona 1959. godine, konstatirano je da se Antarktik može koristiti samo u miroljubive svrhe. Ta činjenica je veoma značajna posebno u aspektu nekih potencijalnih nuklearnih pokusa. Nikada Antarktik nije bio kolonija niti je to kroz prošlost bilo moguće, ali je podijeljen između sedam država. Službeno je „ničija zemlja”, ali Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija, Novi Zeland, Čile, Argentina, Norveška i Francuska imaju svoje teritorije na njemu.

Pored činjenice da je ekstreman u brojnim aspektima geografije, ovaj kontinent nije beživotan i ima posebnu floru i faunu koja se na ove uvjete akomodirala. Svakako i ona čini posebno „blago” kontinenta. U biljnom svijetu dominiraju zakržljale vrste tundre te se ovdje nalazi 60 vrsta raznih mahovina. Životinjski svijet čine pingvini, kitovi, tuljani te neke vrste riba i ptica. Posebno se eksploatira rak kril koji je ovdje osnova „lanca ishrane”. Kao i u drugim prostorima čovjek svojim radom često radi disbalans u prirodi.

Antarktik u moderno doba postaje i turistički atraktivan, a najveću atrakciju čini „Krvavi slap” koji je desetljećima prepadao one koji su ga vidjeli. Prije nekoliko godina se otkrilo da slap pocrveni zbog oksidacije željeza iz jezera koje je prije cca dva miliona godina prekrio led. Osim vizualne ljepote, ovaj slap otkriva da se ispod ogromnih naslaga leda, kao vodenog blaga, nalaze brojna rudna bogatstva koja tek čekaju da budu istražena.

Za četvrt stoljeća, 2048. godine, ističe sporazum kojeg su potpisale velike sile o Antarktiku i one se već godinama pripremaju da krenu u njenu ekonomsku okupaciju. Zemlja ima ograničene resurse, ali bi ovaj „rudnik” mogao biti značajan u rješavanju brojnih problema koje trenutno ekonomski postoje na planeti. Ostaje nada da će ekološka svijest doseći tu razinu da na Antarktiku bude valorizacija, a ne eksploatacija bogatstva.

Izvor: Al Jazeera