Tadžikistan potencijalna žrtva približavanja Moskve i talibanske vlade

Na hitnom bilateralnom sastanku ruskog predsjednika Vladimira Putina i tadžikistanskog predsjednika Emomalija Rahmona razmatrani su glavni aspekti daljeg razvoja bilateralnih odnosa u različitim oblastima te regionalna pitanja, uključujući situaciju u Afganistanu.

Po završetku sastanka, održanog u odmaralištu Igora u Lenjingradskoj oblasti, na istoj lokaciji je počeo samit lidera zemalja CIS-a (Zajednica nezavisnih država) i EEU-a (Evroazijske ekonomske unije).

Iako su razgovori dvojice lidera bili fokusirani na bilateralne odnose, posebno pitanje migracije, izrazili su zabrinutost obje zemlje zbog nestabilnosti u Afganistanu, kažu ruski posmatrači.

Tadžikistan igra važnu ulogu u ruskoj vanjskoj politici, gdje su interesi Moskve povezani s ranijim iskustvima, sigurnosnim prijetnjama i zaštitom teritorijalnog integriteta, s obzirom na to da se ruski koncept sigurnosti proteže izvan njenih nacionalnih granica, obuhvatajući cijeli prostor bivšeg Sovjetskog saveza.

Imajući u vidu blizinu Tadžikistana Afganistanu, ta država se ističe kao glavni igrač u sigurnosnom okviru Evroazije jer prijetnje koje bi mogle doći iz ove susjedne zemlje imaju posljedice ne samo za Rusiju, već i za centralnu Aziju.

Fokus Rusije na sigurnosnu ulogu Tadžikistana ogleda se u saradnji Moskve i Dušanbea u okviru bilateralnih i multilateralnih formata, posebno unutar Organizacije Ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO), Zajednice nezavisnih država (CIS) i Šangajske organizacije za saradnju (SCO).

Uloga talibana

Sastanak Putina i Rahmona dolazi u vrijeme kada se Rusija sprema ukloniti talibane s liste terorističkih organizacija.

Moskva je pozvala predstavnike talibanske vlade da učestvuju na međunarodnim događanjima koji se održavaju u Rusiji, a ruski zvaničnici su održavali sastanke sa članovima talibanske vlade. Sekretar Vijeća sigurnosti Rusije Sergej Šojgu posjetio je Afganistan 25. novembra i sastao se s potpredsjednikom tamošnje vlade.

Za razliku od Rusije, Tadžikistan se distancira od podrške komunikaciji s talibanskom vladom, koju su započele Rusija i zemlje Zajednice nezavisnih država (CIS).

Na posljednjem samitu BRICS-a u Kazanju, tadžikistanska delegacija nije potpisala zajedničku deklaraciju o rješenju afganistanske krize jer je odbacila stavku u kojoj se pozdravljaju napori talibana u borbi protiv ISIL-a u Afganistanu i stavku u kojoj se hvale afganistanske vlasti zbog rata protiv proizvodnje droge.

Strahovi Tadžikistana

Prema riječima direktora Centra za političke prognoze Denisa Karkodinova, susret dvojice predsjednika uslijedio je kako bi umirio strahove Dušanbea u vezi s predstojećim približavanjem Moskve i Kabula.

U intervjuu za Al Jazeeru ukazao je na to da Afganistan i Tadžikistan dijele granicu od gotovo 1.300 kilometara, čiji je veći dio planinski i pati od slabe zaštite do danas te predstavlja veliki izvor zabrinutosti za Dušanbe koji, prema Karkodinovu, još nema povjerenja u trenutnu vlast u Afganistanu i njene sposobnosti da spriječi terorističke prijetnje Tadžikistanu.

Prema njegovom mišljenju, tadžikistanski predsjednik nastoji od Putina dobiti odgovore na ove strahove te uvjerenje da bilo kakva normalizacija odnosa s talibanima neće ugroziti interese i sigurnost Tadžikistana, o čemu će Moskva sigurno voditi računa, prema riječima Karkodinova.

Objasnio je da Tadžici čine, prema različitim procjenama, između 25 i 45 posto stanovništva Afganistana i ta etnička grupa imala je značajnu poziciju u vladi Ashrafa Ghanija. Nakon što su talibani došli na vlast, Tadžici su izgubili mnoge pozicije u talibanskim političkim strukturama. Osim toga, talibani optužuju Dušanbe da pruža utočište bivšim vladinim zvaničnicima i vođama otpora u Panjširu (Nacionalnog fronta otpora Afganistana), dodaje Karkodinov.

Pitanje imigracije

Politički analitičar Aleksej Naumov smatra da sastanak Putina i Rahmona potvrđuje strategiju Kremlja u Tadžikistanu i centralnoj Aziji, koji su dio „vanjskog svijeta bliskog Moskvi“, koja žuri proširiti svoj utjecaj, potvrditi svoju prisutnost i suprotstaviti se tamošnjem vanjskom utjecaju, posebno zapadnom.

Posebnost Tadžikistana je, prema Naumovu, u tome što je strateški partner Rusije o ovom pitanju, a istovremeno je zemlja podložna unutrašnjim tenzijama zbog eskalacije kritika na račun sadašnjeg predsjednika u vezi s pitanjima slobode i ljudskih prava, što je „rupa“ kroz koju zapadni sistem može prodrijeti u ovu zemlju.

On, također, ukazuje na važnost „osjetljivog pitanja“, koje se javilo ove godine između ove dvije zemlje, a riječ je o tadžikistanskim imigrantima u Rusiju nakon napada na kompleks Crocus u martu, kada se ispostavilo da 14 od 15 osoba uhapšenih zbog napada imaju tadžikistanske pasoše.

Prema njegovom mišljenju, saradnja dviju zemalja, uprkos nedavnim razgovorima između Putina i Rahmona, mogla bi postati komplikovanija ako se ovo pitanje ne riješi zbog izazova s ​​kojima se suočavaju tadžikistanski imigranti u Rusiji.

S obzirom na incident u Crocusu, ove godine je primijetan povećan nadzor nad imigrantima i pooštravanje uslova za njihov boravak u Rusiji.

Vlasti u Tadžikistanu oštro su reagirale na promjene u imigracijskoj politici. Tadžikistansko ministarstvo vanjskih poslova zatražilo je od ruskog ambasadora u Dušanbeu da objasni situaciju na granici, izrazilo protest i pozvalo građane Tadžikistana da izbjegavaju putovanja u Rusiju.