‘Nož u leđa’: Kako će Rusija odgovoriti na finsko NATO članstvo?

Piše: Fahim Sourani

Moskva – Ulazak Finske u Sjeveroatlantski savez (NATO) nije bio iznenađenje za Rusiju, jer je bilo samo pitanje vremena kada će se to dogoditi. Helsinki je 5. juna prošle godine objavio, zajedno sa Stockholmom, da je podnio zahtjev za ulazak u alijansu. Finska je time, smatraju posmatrači, okrenula leđa posebnim odnosima koje je decenijama imala s Rusijom.

Kao rezultat nove geopolitičke realnosti, NATO i Rusija imaju nove zajedničke granice. Veći dio sjeverozapadne Rusije nalazit će se na granicama Alijanse, od Baltičkog mora do Barencovog mora. Prevedeno u brojke, dužina granice između Rusije i njenog rivala NATO-a udvostručit će se sa 1.215 na 2.600 kilometara, nakon što je Finska odustala od svoje neutralnosti i pristupila NATO-u.

Dovoljan je samo jedan pogled na kartu da se shvati politički, vojni, pa čak i psihološki utjecaj koji na Rusiju ima pristupanje ove skandinavske zemlje Alijansi. Također, granice su postale prostranije i obuhvataju slabo naseljena područja od Murmanska do Sankt Peterburga.

Pokušaji Helsinkija da naglasi kako ovaj korak nije usmjeren protiv bilo koje strane izgleda nisu naišli na odjek u Moskvi. Ministarstvo vanjskih poslova Rusije navelo je u saopćenju da pristupanje Finske NATO-u znači “da se konačno odrekla vlastitog identiteta i nezavisnosti”.

Ministarstvo je otišlo i dalje, te je zaprijetilo kontramjerama koje će zavisiti od toga hoće li se vojna infrastruktura NATO-a pojaviti u Finskoj.

Neutralnost

Finska je planirala da uđe u NATO sa Švedskom i da napusti politiku neutralnosti koju je decenijama vodila prema vojnim blokovima (Helsinki od kraja Drugog svjetskog rata, a Stockholm od prve četvrtine 19. stoljeća) sve do februara 2022. godine. Građani i vlasti u ove dvije države nisu pristajali na potpuno učešće u vojnim savezima.

Međutim, nakon što je počeo rat velikih razmjera u Ukrajini, situacija se promijenila. Sada, nakon što su završene sve potrebne procedure, finska zastava može zauzeti svoje mjesto uz 30 drugih ispred sjedišta NATO-a u Briselu.

Mađarska i Turska još nisu odlučile ratificirati članstvo Švedske u Alijansi, jer Ankara traži oštriji stav Stockholma prema Kurdistanskoj radničkoj partiji (PKK) i izručenje više od 100 kurdskih aktivista koji su dobili azil u toj zemlji.

Priključenje NATO-u

Ruski stručnjak za međunarodne poslove Roland Bidjamov prilikom opisivanja zvaničnog članstva Finske u NATO-u bira izraz pripajanje, a ne priključenje.

Bidjamov za Al Jazeeru kaže da su zapadne zemlje, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, izvršile pritisak na Finsku da se pridruži Alijansi. Objašnjava da “u svjetlu trenutnih geopolitičkih uvjeta, Finska jednostavno nije spremna to odbiti. Štaviše, situacija bi se mogla razvijati u pravcu uvođenja finansijskih i ekonomskih sankcija protiv nje”.

Bidjamov nastavlja da pristupanje Finske NATO-u samo po sebi predstavlja kršenje dugogodišnjih sporazuma s Moskvom, koji su Helsinkiju dali široke ekonomske povlastice, što je doprinijelo “bildanju” visokog životnog standarda Finaca.

Uporedo s tim, Finska će, kao zemlja NATO-a, sada doprinijeti povećanju sposobnosti Alijanse, posebno u pogledu prikupljanja obavještajnih podataka i jačanja zračnih snaga.

Bidjamov očekuje da se pritisak na Rusiju, kao rezultat ovakvog finskog poteza, neće zaustaviti na tome, jer će Finski zaljev biti u teškoj situaciji, s obzirom na to da će ga kontrolirati “neprijateljske” zemlje, a to će posebno utjecati na rad ruskih luka Bronka, Ust-Luga, Primorsk i Vysotsk.

Stare namjere

Istovremeno, Bidjamov kritizira ono što pojedini liberalni glasovi opisuje kao “zluradost” da je Rusija ušla u Ukrajinu da spriječi širenje NATO-a, ali je kao rezultat toga dobila proširenje alijanse, koja je sada bliža nego ikad prije. Ovakve stavove stavlja u kontekst iskrivljavanja činjenica jer je želja Helsinkija za približavanje NATO-u počela devedesetih godina prošlog stoljeća.

S vojne tačke gledišta, vojni ekspert i rezervni pukovnik Viktor Litovkin smatra da je proširenje NATO-a prema skandinavskim zemljama veoma osjetljivo pitanje za Rusiju. Finska se nalazi direktno na ruskim granicama, a njeno pristupanje (a možda kasnije i Švedske) Alijansi dovest će do preispitivanja vojno-strateške politike kao odgovora Moskve na novonastalu prijetnju.

Nastavlja da je Rusija kroz dugi niz godina shvatila da će se to jednog dana i desiti, uprkos “pozitivnoj” historijskoj pozadini kada je Finska bila dio Ruskog carstva. No, “uvijek možete očekivati nož u leđa od dobrog komšije”, kako je to rekao.

Litovkin dalje kaže da u slučaju izbijanja vojnog sukoba u pravcu Skandinavije, Moskva neće oklijevati da recipročno odgovori kako bi neutralizirala prijetnju. Jedna od mjera koju će Rusija, u najmanju ruku, morati poduzeti, između ostalih mjera, bit će preventivno povećanje svojih vojnih trupa u blizini granice s Finskom.

Smatra da finski korak neće proći bez “recipročnog” ruskog odgovora, s obzirom na niz razmatranja, od kojih je najvažniji faktor “geografska linija dodira”. Ističe da sigurnost Finske neće biti bolja. Naprotiv, NATO će najvjerovatnije rasporediti velike multinacionalne vojne jedinice, a vojni objekti Alijanse će se pojaviti u blizini ruskih granica, što će prikliještiti ovu zemlju između rusko-zapadnih kontradiktornosti.