Šta znači ‘status quo’ džamije Al-Aqsa u Jerusalemu?

Piše: Adam Sella

Pravni status kompleksa jerusalemske džamije Al-Aqsa, poznate Jevrejima kao Brdo hrama, stalno je žarište u izraelsko-palestinskom sukobu.

Prošle sedmice izraelska policija pretresla je džamiju Al-Aqsa, napala i uhapsila palestinske vjernike koji su bili u molitvenoj dvorani. Iz Gaze i Libanona ispaljene su rakete na Izrael u znak odmazde, što je dovelo do kratkog rasplamsavanja nasilja.

Godine 2021. sličan napad doveo je do 11-dnevnog izraelskog napada na Pojas Gaze.

Da bismo razumjeli kako jedna policijska racija može ubrzati rat, moramo razumjeti status quo koji vlada kompleksom džamije Al-Aqsa.

Šta je status quo?

Za Palestince, i prema međunarodnom pravu, stvar je prilično jednostavna.

“Izrael nema suverenitet nad istočnim Jerusalemom i stoga nema suverenitet nad Al-Aqsom,” koja se nalazi u istočnom Jerusalemu pod izraelskom okupacijom, kaže Khaled Zabarqa, palestinski pravni stručnjak za grad i kompleks. Shodno tome, kaže Zabarqa, međunarodno pravo nalaže da Izrael nije ovlašten provoditi bilo kakav status quo.

Za Palestince i Waqf, tijelo koje je imenovao Jordan i koje upravlja kompleksom Al-Aqsa, to je status quo ukorijenjen u administraciji mjesta pod Otomanskim Carstvom, koje je nalagalo da muslimani imaju isključivu kontrolu nad Al-Aqsom, smatra Nira Hasson, novinar Haaretza koji pokriva Jerusalem.

Izraelci, međutim, vide stvari drugačije, uprkos tome što međunarodno pravo ne priznaje svaki pokušaj okupacijske sile da pripoji teritorij koji je okupirala.

“Status quo o kojem govore Izraelci potpuno je drugačiji od statusa quo o kojem govore Waqf i Palestinci”, objašnjava Hasson.

Za Izrael se status quo odnosi na sporazum iz 1967. koji je formulirao Moshe Dayan, bivši izraelski ministar odbrane. Nakon što je Izrael okupirao istočni Jerusalem, Dayan je predložio novi aranžman temeljen na osmanskom sporazumu.

Prema izraelskom statusu quo iz 1967., izraelska vlada dopušta Vakufu da zadrži svakodnevnu kontrolu nad tim područjem, a samo je muslimanima dopušteno moliti se tamo. Međutim, izraelska policija kontrolira pristup mjestu i odgovorna je za sigurnost, a nemuslimanima je dopušteno posjetiti mjesto kao turisti.

Shmuel Berkovits, advokat i stručnjak za sveta mjesta u Izraelu, kaže da status quo uspostavljen 1967. nije zaštićen nikakvim izraelskim zakonom. Zapravo, 1967. Dayan je uspostavio status quo bez autoriteta vlade, kaže on.

Od 1967. zakonodavstvo, sudski postupci i izjave izraelske vlade stvorili su okvir za ovaj status quo. Iako niti jedan izraelski zakon ne zabranjuje Jevrejima molitvu u Al-Aqsi, izraelski Vrhovni sud odlučio je da je zabrana opravdana radi održavanja mira, objašnjava Berkovits.

Za mnoge Izraelce čak se i to smatra “velikodušnim” u svjetlu njihove pobjede u ratu 1967. godine.

Nedavne promjene statusa quo

Između 1967. i 2000. godine, nemuslimani su mogli kupiti ulaznice u Vakufu da posjete to mjesto kao turisti. Međutim, nakon što je 2000. izbila druga palestinska intifada, ili ustanak, nakon spornog posjeta bivšeg izraelskog premijera Ariela Sharona Al-Aqsi, Waqf je zatvorio mjesto za posjetitelje.

Mjesto je ostalo zatvoreno za posjetitelje do 2003. godine, kada je Izrael prisilio Waqf da pristane na ulazak nemuslimana. Od tada je izraelska policija ograničila posjetitelje nemuslimane na ograničeno vrijeme i određene dane.

Prema Hassonovim riječima, Waqf ne priznaje te posjetitelje i smatra ih “uljezima”.

Godine 2015. četverostrani sporazum između Izraela, Palestine, Jordana i Sjedinjenih Američkih Država ponovno je potvrdio status quo iz 1967. godine. Kao dio sporazuma, izraelski čelnik Benjamin Netanyahu ponovno je potvrdio predanost svoje zemlje statusu quo.

Dok se verzija statusa quo iz 1967. i danas održava samo na riječima, Zabarqa kaže: “Ovo je pokušaj obmane međunarodnog javnog mnijenja.”

Od 2017. Jevrejima je prešutno dopušteno moliti se u kompleksu, prema Eranu Zedekiahu, s Hebrejskog univerziteta u Jerusalemu i Regionalnog foruma za mišljanje.

Nisu svi Jevrejii krivi za ove prekršaje. Zapravo, prije ulaska u kompleks Al-Aqse, posjetitelji prolaze pored znaka koji upozorava Jevreje da im Glavni rabinat zabranjuje ulazak zbog svetosti mjesta.

Prvenstveno su religiozni cionisti, koje trenutno u izraelskoj vladi predstavljaju tvrdolinijaši poput krajnje desnog ministra sigurnosti Itamara Ben-Gvira, koji mole na mjestu i vrše pritisak da se promijeni status quo, kaže Hasson.

Njima se ovaj pritisak isplatio. Hasson kaže da je policija Jevrejima koji se mole u kompleksu Al-Aqsa dala više slobode od 2017.

Zabarqa žali što su se izraelske policijske snage “transformirale iz profesionalnog tijela koje čuva vladavinu zakona u tijelo koje pruža zaštitu ljudima koji krše zakon”.

Palestinci, u međuvremenu, vide ove promjene kao pokušaj da se “složenica učini jevrejskom i da se muslimani i islam odbace iz Al-Aqse”, kaže Zabarqa.

Za njih je Al-Aqsa posljednji mali kutak Palestine koji nije pod potpunom izraelskom okupacijom.

Hasson kaže da su Palestinci zato ponosni što se odupiru izraelskoj okupaciji mjesta, ali ako Palestinci izgube Al-Aqsu, bit će kao da je “sve izgubljeno. Ništa nije ostalo.”