Čečeni ne žele ubijati za Rusiju: Kadirov čuva poziciju i bogatstvo

Sve je isto kao u ratu u Čečeniji: ubijanja, silovanja, rušenja, kaže naša sagovornica čije je djetinjstvo obilježio rat.

Centralni bulevar čečenske prijestolnice Groznog nakon ruskog granatiranja 1995. godine: Prizori koji su česti u današnjoj Ukrajini (EPA)

„Mislila sam da preuveličavam svoje vlastito iskustvo rata u Čečeniji, jer sam traumatizirana, ali gledajući slike i videa Buče… Izgleda isto kao Čečenija. Sve je isto, ubijanja, silovanja, rušenja“, počinje priču Karina, koja posmatrajući trenutna dešavanja u Ukrajini i Rusiji, iz daljine, upoređuje svoju, čečensku sa aktuelnom, ukrajinskom pričom.

Ne može vjerovati, kako kaže, koliko sličnosti ima i kako joj se sve vraća, kao da je bilo jučer. Rat ju je zatekao daleko od kuće, a sad razmišlja da li se ima čemu vratiti. Porodica je u Čečeniji, a ona, daleko od njih, proživljava opet slike svoga djetinjstva.

„Bila sam tinejdžerka kad je rat u Čečeniji počeo. Čitavo sam tinejdžerstvo provela u ratu. I sve je isto: taktika, terminologija, čak i isti ljudi. Koriste isto oružje kao i protiv nas“, uzdiše Karina.

Rat u Čečeniji počeo je 1994, a kako Karina kaže, rekli su im da će biti gotov za 48 sati. No, završen je 1996. godine mirovnim sporazumom koji su potpisali tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin i bivši sovjetski oficir Aslan Mašadov. Prividno primirje trajalo je do 1999. godine, kada se u priču o Čečeniji ubacuje Vladimir Putin.

„Nijedan rat nije opravdan, ali mislim da smo dosta opravdavali sukob u Čečeniji jer smo mi Čečeni drukčiji. Imamo drukčiji jezik, vjeru, kulturu. Ništa ne dijelimo s Rusijom sem teritorije. Mi smo njima stranci. I to je bilo svijetu dobro objašnjenje zašto su Rusi bili tako okrutni prema nama. Ali Rusi i Ukrajinci su isti narodi, imaju toliko toga istog, toliko povezanosti. I ako su Putin i ljudi koji ga podržavaju spremni napasti nekoga tako bliskog, ko zna šta sve može biti“.

Dan pobjede za pokazivanje ratnog plijena

Mnogi eksperti za rusku politiku prognoziraju da bi rat mogao da se završi u maju, na Dan pobjede, gdje bi Putin pokazao svu svoju slavu. Maj se približava ali ne i ciljani Putinov ratni plijen i pobjeda. On želi oživjeti Sovjetski savez. Kako ističu mnogi eksperti, zato je i počeo ovaj rat. Da li će ga uskoro završiti?

Karina svoju priču teško priča. Provedeno djetinjstvo u ratu, slikovita repriza u stvarnom vremenu kojem svjedoči, navode na još dublje analize i još tragičnije ishode no što želi pomisliti. Daleko od svoje porodice, od doma, analizira svaki novi video, svaku informaciju.

„Ne razumijem zašto su ruski vojni tako okrutni, zašto su tako ljuti prema ukrajinskom narodu, prema ljudima koji samo brane svoje“.

Putin neće stati, ističe Karina, jer borba koju on vodi nije borba u kojoj čini kompromise. Kao i u Čečenskom ratu, ona smatra, Putin će svoje ciljeve tražiti, ma koliko dugo to trajalo. Taktika možda izgleda spora, ali kao i u Čečeniji, ruska vojska će uništiti sve što nađe pred sobom, a narod će mučiti dok se ne preda – „dok im ne ubije duh“, kako kaže.

„Svijet nije reagovao na Čečeniju“, nastavlja Karina. „Smatrali su da nešto nije baš dobro s tim Čečenima. I tako je opravdan sav taj masakr koji je trajao više od decenije. U Ukrajini je drukčije. Svijet osuđuje, narod se bori. Neće se predati tek tako, sigurna sam“.

Na pitanje zašto narod u Rusiji pozdravlja Putinove odluke i stavove, ona ističe: „Ruski narod je ispran i vođen jednom propagandom, predstavljenom na način na koji Putin i njegovi saradnici žele. Oni ne mogu drukčije. Tako je bilo i devedesetih. Nije ovo ništa novo“.

Čečeni u borbi za ‘veliku Rusiju’

„Ne znam nikoga ko podržava rusku invaziju. Ustvari, ljude koja ja znam, iz Čečenije, osuđuju je. I mi smo bili pod istom čizmom nedavno. Istim su nas bombama ubijali. Ne može nikako biti normalno podržavati okupatora u borbi za novu okupaciju“.

Na spomen Ramzana Kadirova i njegovih vojnika, Karina ističe da je on samo proizvod Putina, odnosno produžena ruka u Čečeniji, koji nema nikakvih drugih interesa sem pozicije na kojoj je i bogatstva koje dobija. Ona tvrdi da je svaka borba, izjava i namjera koja se prenosi medijski, samo propaganda Kadirova da ostane u protekciji velikog vođe.

„Ne vjerujem da ijedan Čečen želi ubijati za Rusiju. Još uvijek vidamo rane i sjećamo se naših roditelja, djedova i majki, braće, koje je Putin poubijao. Ne razumijem, ne želim da razumijem“.

Kadirov je vođa koji je za Putinovu ljubav spreman baciti čitavu historiju i identitet svog naroda. Njegova lojalnost prožeta je činjenicom da će imati sve beneficije, dok je Putin na čelu Rusije. Ima li podršku svog naroda? Karina tvrdi da je to upitno.

Otkako je počela ruska invazija na Ukrajinu, te otkako je Kadirov potvrdio svoju bezrezervnu odanost Putinu, pojavile su se vijesti o čečenskim borcima koji se bore na strani Ukrajine. I jedna i druga vojska, Čečeni, kako navode u svojim manifestima, bore se za pravdu i istinu, za slobodu. I jedni i drugi, proizvod su Putinove vlasti – jedni odanosti i statusa, a drugi otpora i borbe za vlastitu zemlju. I jedni i drugi su navodno, aktivni akteri ovog sukoba.

„Moj rođak se bori u ruskoj armiji, bori se u Ukrajini. U vojsci koja je, i ponovo bi, ubijala njegov narod – bez razmišljanja. Da sutra umre, ne bih žalila. Zaista. To je njegov izbor. Ovo je moj“.

Preslika bivših ratova

Karinina porodica je u Čečeniji. Sankcije, koje je svijet uveo Rusiji, dovele su do mnogih problema u funkcioniranju života. Žive od majčine penzije, koja je nedostatna za normalan život, a bilo kakvu pomoć od nje ne mogu primiti jer je sve zabranjeno.

Puno ime i prezime ne želi da ističemo, jer kako navodi, prvo će ići na njenu porodicu.

„Kadirov to tako radi. Produkt je Kremlja, u želji da što dulje ostane tu gdje jeste, mogao bi da naudi najbližima“.

Pokušava da pomogne porodici da nađe način da im pošalje novac, za osnovne životne potrebe. Razmišlja o svom životu i kad završi program na kojem je sad – da li će se vraćati u Rusiju? I čemu?

Analizira vijesti, nove informacije, fotografije, snimke… Sve podsjeća na Čečeniju, lično proživljeni i preživljeni rat, masakr, tragediju. Samo što je ovaj put to Ukrajina.

Izvor: Al Jazeera

Reklama