Izraelski zatočenički centar u kojem su dvije trećine pritvorenika djeca

Dvanaest soba smještenih jedna uz drugu, po šest sa svake strane, s malim dvorištem u sredini, nalaze se u kasarni okupacijske vojske u kompleksu doseljeničkih naselja “Gush Etzion”.

Kompleks je izgrađen na palestinskoj teritoriji južno od Betlehema i sjeverno od Hebrona, na jugu okupirane Zapadne obale.

Ovaj objekat je poznat kao zloglasni zatočenički centar ”Etzion” za Palestince.

Zatočenici su uglavnom stanovnici Betlehema i Hebrona, koji borave u pritvoru različite vremenske periode, kao prvoj stanici u lišavanju slobode, zavisno od težine optužbe.

Ponekad se dešava da su većina pritvorenih djeca mlađa od 18 godina.

Većina zatvorenika mlađa od 18 godina

Djeca su meta izraelskih okupatora jednako kao i ostali građani pod okupacijom, opisala je situaciju advokatica Ola Khalil, koja prati slučajeve zatočenika u ”Etzionu”.

Kada smo razgovarali s njom, upravo se vratila sa sastanka s grupom zatvorenika ovog centra, među kojima su djeca i tinejdžeri.

Za Al Jazeeru je izjavila da se sastala sa 17 zatvorenika raspoređenih u šest soba, od kojih je većina mlađa od 18 godina.

Taj broj bi se mogao povećati ili smanjiti, s obzirom na to da okupaciona vlast s vremena na vrijeme prebacuje pritvorenike u različite zatvore, prema težini optužbe.

Djeca se uglavnom terete za bacanje kamenja ili “Molotovljevih koktela” na vojnike ili doseljenike.

Zatvorenici u “Etzionu” borave najmanje 14 dana od početka pritvora, kaže advokatica, a okupacija ovaj period tretira kao izolaciju zbog širenja korona virusa.

Međutim, prije pandemije korona virusa zatočenici su tamo držani danima na ispitivanju, ili su prebacivani u druge istražne centre, ili okupatorske sudove, a u mnogim slučajevima su ponovo vraćani u ovaj zatočenički centar.

Pritvorenici nemaju nikakva prava

Advokatica opisuje zatočenički centar kao jako loš po pitanju hrane i boravka u njemu, kao i odnosa okupatorskih vojnika prema pritvorenicima.

Kaže da, kada uđe u centar i prolazi pored soba u kojima su ćebad koja se daju zatvorenicima, osjeća neugodan miris iz prostorija.

Zatvorenicima se daje pet ćebadi na svakog zatvorenika, koja su crna od prljavštine i ne peru se nakon upotrebe.

U suštini, to je nedovoljno pokrivača, jer ih zatvorenici smotaju kako bi spavali na njima i ne štite ih od hladnoće tokom oštrih zimskih dana u ovom brdskom području koje je zimi hladnije.

U “Etzionu”, prema advokatici, pritvorenici nemaju nikakvih prava, poput televizije, ventilatora, mogućosti da komuniciraju s porodicom…

Imaju pravo na sastanak s advokatom jednom sedmično, što je izuzetno teška stvar za dijete koje je prvi put uhapšeno.

Zatvorenici obično sarađuju međusobno, kako djeca u zatvoru ne bi bila sama.

‘Odvratna’ hrana, ostaci vojničkih obroka

Hassan Taqatqa, 24-godišnjak koji je tri puta hapšen i nedavno pušten na slobodu, boravio je s 15 godina u “Etzionu”.

Podove, zidove i plafon zatvorskih soba je opisao kao sive, čija je površina tri sa četiri kvadratna metara.

Tu je i kupaonica, koja nije prikladna za ljudsku upotrebu.

Mali prozor je zatvoren komadom željeza i ne može se vidjeti spoljašnjost, ali pušta blago svjetlo unutar prostorije.

Hranu koju pritvorenici dobijaju opisao je kao “odvratnu”, jer je mješavina ostataka vojničkih obroka u garnizonu.

Možete dobiti tanjir s rižom, jajima, tjesteninom, malo mlijeka i skorenim hljebom.

Sve je to pomiješano zajedno, a zapravo su ostaci hrane za vojnike.

Može se desiti i da je hrana pokvarena, jer se zatvorenicima dostavlja nekoliko dana nakon što je posluživana vojnicima.

Za Al Jazeeru je kazao da se vojnici prema zatvorenicima u zatočeničkom centru “Etzion” odnose loše, grubo i s podsmijavanjem, nastojeći povrijedi njihovo ljudsko dostojanstvo.

Međutim, prema Taqatqi, zatvorenici se tome suprotstavljaju svojom odlučnošću da se drže zajedno, da ne ostavljaju djecu, ili, kako ih zovu, mladunce, same.

‘Stanic za zlostavljanje zatvorenika’

Štaviše, postoji procedura da se moraju prebaciti u zatvore u kojima su djeca i koje nadzire mlađi palestinski zatvorenik, koji im pomaže i brani ih unutar zatvora.

Zatvorenici su prisilili zatvorsku upravu, kroz razne štrajkove, da usvoje ova pravila kako bi se djeca držala na okupu i spriječilo da okupatori i njihove obavještajne agencije utječu na njihovo mentalno zdravlje tokom hapšenja.

Amani Sarahneh, iz Kluba palestinskih zatvorenika, ljutito govori o zatočeničkom centru “Etzion”, opisujući ga kao stanicu za zlostavljanje zatvorenika, posebno djece.

Dodaje da je sličan i zatočenički centar “Huwara” u Nablusu, na sjeveru Zapadne obale, jer su oba centra vojni logori i nisu pod kontrolom Izraelske zatvorske službe.

Ova dva centra su među 23 izraelske pritvorske jedinice i zatočenička centra za zatvaranje Palestinaca.

Sarahneh za Al Jazeeru kaže da su u više navrata podnošeni zahtjevi organizacija za ljudska prava za zatvaranje dva centra, jer su životni uslovi u njima apsolutno nehumani.

‘Frižider’ zimi i ‘pećnica’ ljeti

Koliko god neko govorio o zastrašujućim uvjetima nije dovoljno, a postoje i svjedočanstva prikupljena od zatvorenika, u kojima su dani provedeni u zatočeništvu u “Etzionu” i “Huwari” opisani kao mjeseci u drugim zatvorima.

Dodaje da zatvorenici ova dva centra opisuju kao “frižider” zimi i “pećnicu” ljeti te kako su to alati za psihološki pritisak na zatvorenike prije ispitivanja i istrage, posebno ako je u pitanju dijete, jer to ostavlja značajan negativan utjecaj na njega.

To se i dogodilo s hiljadama zatvorenika koji su sada u zatvorima okupacije, među kojima je i 200 djece, prema statističkim podacima krajem prošlog augusta.