Angela Merkel – liderka slobodnog svijeta s kojom su migranti pravili ‘selfie’

Vanjska politika njemačke kancelarke se više opisuje kao stil, a ne neka politička strategija – ona je bila pouzdana, stabilna i razborita te često glas razuma na međunarodnoj sceni, pogotovo u eri Donalda Trumpa.

Angela Merkel je bila upoznata s načinom na koji se kreira vanjska politika kada je postala kancelarka 2005. godine (Reuters)

Liderka slobodnog svijeta, najmoćnija žena na svijetu, pragmatična i razborita kancelarka koja vodi ‘win-win’ politiku – tako je često opisivana Angela Merkel u vanjskoj politici u eri Donalda Trumpa, Jaira Bolsonara, Vladimira Putina, Borisa Johnsona i drugih vođa. Međutim, kada se pokušava utvrditi naslijeđe njemačke kancelarke u djelovanju prema vanjskom svijetu u proteklih 16 godina, teško je definirati određeni pravac njene politike. Njeno upravljanje na globalnoj sceni više se opisuje kao stil, koji se ogledavao u tome da je ona bili politički pouzdana, stabilna i razborita – nije poduzimala neke hrabre, drastične poteze, ali je često bila “glas razuma” u međunarodnoj areni u kojoj je imala veliki utjecaj i ugled.

Također, vanjska politika Merkel više je povezana sa krizama (finansijska, migrantska, COVID kriza, Brexit) nego sa nekom dugogodišnjom strategijom djelovanja u svijetu. Ipak, osnovni principi njene vanjske politike ostali su isti kroz čitav njen mandat – jačanje transatlantskog saveza, još veća integracija Evropske unije i njemačka odgovornost prema Izraelu. Dodatno, ona je duboko vjerovala da se gotovo svi problemi u svijetu mogu riješiti multilateralnom saradnjom te da je vojni odgovor rijetko dobro rješenje.

Merkel polaže zakletvu za njemačku kancelarku nakon što je izbarana na tu poziciju 2005, kao prva žena u historiji Njemačke (Reuters)

Međutim, mnogi smatraju da se izborom Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a 2016. godine pokazalo da sile kao Njemačka, uprkos ekonomskoj snazi, mogu djelovati jedino u međunarodnom sistemu koji vode velike sile. Sa Trumpom, Putinom (koji se sve više okretao autoritarizmu), te kineskim predsjednikom Xi Jingpingom koji je došao na vlast 2013. godine, Merkel se počela opisivati kao “liderka slobodnog svijeta”.

Merkel je bila upoznata sa načinom na koji se kreira vanjska politika kada je postala kancelarka 2005, jer je kao glasnogovornica u vladi nekadašnje Istočne Njemačke imala priliku da učestvuje u procesu ujedinjenja Njemačke i pregovorima sa velikim silama. Lično je bila prisutna kada se potpisivao finalni sporazum o ujedinjenju u Moskvi 12. septembra 1990. Kao ministrica okoliša, stekla je iskustvo u pregovorima sa SAD-om i Kinom o klimatskim promjenama, a također je imala direktni uvid u način na koji je tadašnji kancelar Helmut Kohl gradio odnose sa saveznicima. Tada su je zvali “Kholovom djevojčicom”.

Merkel sa svojim mentorom, njemačkim kancelarom Kholom (Reuters)

Odmah nakon pobjede 2005, Merkel je prekinula politiku “velikog prijateljstva” sa Putinom koju je vodio njen prethodnik Gerhard Schroeder, iako je podržala izgradnju gasovoda “Sjeverni tok 1”. Dvije godine kasnije, primila je Dalai Lamu, čime je jasno dala do znanja koju politiku prema Kini ima. Ipak, mnogi kritičari je optužuju za dvostruke standarde. Svake godine je putovala u Kinu, znajući koji je rastući značaj ove zemlje, pogotovo što se tiče trgovine.

Ukrajinska kriza

Kako opisuju njemački stručnjaci, Merkel je sama oblikovala vanjsku politiku vlade, ne oslanjajući se samo na svoje ministre vanjskih poslova. Prvi globalni izazov za Merkel je bila finansijska kriza 2008, kada je Njemačka kao najsnažnija ekonomija u EU preuzela ulogu lidera u Evropi. Kada je dužnička kriza u eurozoni prijetila institucijama EU, Merkel je uspjela da savlada otpor kod kuće i da ispregovara pomoć za najpogođenije zemlje, pogotovo Grčke, uvodeći istovremeno štednju i rezanje javnih troškova.

Njemačka je preuzela aktivnu ulogu i u rusko-ukrajinskom konfliktu 2013. godine. Merkel je smatrala nedopustivim to što je Moskva vojno podržala separatiste na istoku Ukrajine i izvršila aneksiju Krima.

Merkel i Hollande na sastanku sa Putinom povodom krize u Ukrajine (Reuters)

Zajedno sa tadašnjim francuskim predsjednikom Francoisom Hollandeom vrijedno je radila na tome da se prekine nasilje na istočnim granicama EU. Direktno se obratila američkom predsjedniku Baracku Obami, tražeći podršku SAD-a u pregovorima. Dogovor iz Minska 2014, potpisan nakon 17 sati pregovaranja, bio je prvi put da je Njemačka nezavisno od drugih saveznika preuzela odgovornost u svoje ruke da zaustavi konflikt.

Od 2014, Merkel je još više kritikovala Putina, podržala je sankcije EU protiv Rusije, uprkos posljedicama na njemačku ekonomiju i njemačke kompanije, ali je ipak podržala izgradnju “Sjevernog toka 2”.

‘Selfie’ s migrantima

Prvobitno zbog unutrašnjih razloga, Merkel je postala centralna figura u migrantskoj krizi 2015. godine, nastojeći da kombinuje humanitarni pristup sa blokiranjem priliva izbjeglica u Njemačku. Tako je kancelarka primila milion sirijskih izbjeglica u Njemačku, znajući da zemlji nedostaje radna snaga, a s druge strane vodila je cijeli proces potpisivanja dogovora između EU i Turske, kojim je Ankara dobila finansijsku pomoć za prijem drugih izbjeglica.

Migrant pravi ‘selfie’ sa Merkel tokom migrantske krize 2015. (Reuters)

Merkel je pozirala za “selfije” sa izbjeglim Sirijcima, ali je isto tako i izazvala kritike kada je palestinskoj djevojčici na forumu mladih rekla da ne mogu sve izbjeglice ostati te da će neke biti vraćene. Nakon toga djevojčica se rasplakala, rekavši da njena porodica četiri godine čeka na dozvolu stalnog boravka, a kancelarka joj je prišla i potapšala je po leđima, što su mnogi protumačili kao nedostatak senzibiliteta.

Ipak, magazin Time proglasio je Merkel “Osobom godine” zbog upravljanja migrantskom krizom, nazvavši je “kancelarom slobodnog svijeta”. S druge strane, vlade u zemljama na istoku EU su je prezirale jer im je nametala prijem izbjeglica, zbog čega je desničarski populizam počeo još više rasti.

Merkel sa američkim predsjednikom Barackom Obamom (Reuters)

Merkel je također pomogla zemljama članicama EU da ostanu ujedinjene tokom pregovora o Brexitu.

Tokom COVID krize 2020, insistirala je da EU bude odgovorna za nabavku vakcina, iako je Njemačka mogla puno brže djelovati sama. Time je htjela da pokaže jedinstvo i značaj Unije.

Njemačka je također u januaru 2020. organizovala konferenciju o Libiji u Berlinu, u koju je uključila i Rusiju i Tursku.

Trump, Merkel i Macron na samitu NATO-a u Briselu 2017. godine (Reuters)

Merkel je uvijek pokušavala održavati dobro transatlantsko savezništvo, čak i kada je Trump sve radio da potkopa partnerstvo. Obama je zvao svojim “najvažnijim partnerom u vanjskoj politici”, ipak 2013. je otkriveno da su američke tajne službe špijunirale Merkel godinama.

Trump je njemački kancelarku izazvao najviše po pitanju NATO-a. Optužio je da je “kontrolira Rusija” zbog velikog uvoza gasa, te je rekao da je to “loše za NATO”. Također je iznio optužbu da Njemačka premalo izdvaja za odbranu i NATO za razliku od SAD-a te da se to treba promijeniti.

Merkel je odgovorila da se dobro sjeća i ima iskustvo iz vremena kada je “dio Njemačke kontrolirao Sovjetski savez”, te da sada zemlja djeluje nezavisno i ujedinjeno.

Kritike upućene Merkel

Međutim, mnogi analitičari smatraju da je Merkel oklijevala do posljednjeg momenta kada su se trebale donositi velike odluke, a čak i tada, tvrde, radila je samo minimum onoga što je bilo potrebno, čisto da se stvari ne raspadnu totalno.

Kritičari kažu da se nije dovoljno obračunala sa mađarskim liderom Viktorom Orbanom i njegovom autokratskom politikom te da se nije dovoljno suprotstavila francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu kada je blokirao evropske integracije na Zapadnom Balkanu. Također joj zamjeraju da je često povlađivala Rusiji i Kinu zbog domaćih ekonomskih interesa.

Na kraju, završnica njenog mandata obilježena je i dešavanjima u Afganistanu. Kratko nakon povlačenja savezničkih snaga u zemlji, talibani su munjevitom brzinom preuzeli vlast. Njemačka vlada je, prema mišljenjima analitičara, kasno reagovala, pogotovo što se tiče evakuacije Afganistanaca koji su radili za njemačke organizacije, time ih ostavivši na milost talibanima.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

U utrci za njemačkog kancelara našli su se Armin Laschet, lider CDU-a, Olaf Scholz, zamjenik Angele Merkel i ministar finansija iz SDP-a, te Annalena Baerbock iz stranke Zeleni.

Published On 19 Sep 2021
Više iz rubrike TEME
POPULARNO