Zlatno doba osvajanja svemira

Upliv privatnog kapitala u napore za osvajanje svemira može biti dobra stvar za cijelo čovječanstvo.

Dok su države, prije svega u jeku hladnog rata, imale 'luksuz' da šalju ljude u svemir uz visok rizik smrtnosti, privatne kompanije to sebi ne mogu priuštiti (Reuters)

Nakon što su milijarderi Richard Branson i Jeff Bezos letjelicama njihovih kompanija dosegli rub svemira, NASA je objavila da je izabrala privatnu kompaniju SpaceX da bude glavni prevoznik za previđeni let na Evropu, zaleđeni Jupiterov mjesec, gdje želi utvrditi da li ondje ima uvjeta za život. Odluka Američke svemirske agencije predstavlja veliku pobjedu za kompaniju milijardera Elona Muska, koji već godinama želi organizirati sve dalja putovanja u našem Sunčevom sistemu, počevši sa Marsom.

S obzirom da je njegov SpaceX već neko vrijeme glavni prevoznik NASA-e na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), te u svjetlu skorašnjih rezultata kompanija Virigin Galactic i Blue Origin, jasno je da budućnost svemirskih putovanja svakim danom sve više ovisi o privatnicima i njihovim željama i naporima.

I kao što su se nekada Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez borili za dominaciju u svemirskim osvajanjima, tako se i danas milijarderi bore ko će ići dalje i više, kako zbog ega, tako i zbog odgovornosti prema vlasnicima dionica njihovih kompanija. Što u konačnici može biti dobra vijest za cijelo čovječanstvo, smatraju sagovornici Al Jazeere, jer osim njihovih uspjeha, “tjera” državne agencije da drže korak.

Doktor Dragan Gajić, redovni profesor na Departmanu za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu i predsjednik Astronomskog društva Alfa, ističe kako trke i takmičenja u svemu i svačemu dovode do novih dostignuća i napretka, mada nose i velike rizike i, zbog ishitrenosti, često nemaju sretan kraj.

Visoki rizici

Ne treba zaboraviti da je Apollo, najuspješnija svemirska misija ikada, imala rizik od gotovo 50 posto, koji je u vrijeme trke dva suprotstavljena politička bloka (prije svega SAD-a i SSSR-a) u datom trenutku bio prihvatljiv, dodaje on.

“Iako se to danas ne ističe, svedoci smo nove trke u istraživanju svemira. Ovoga puta u njoj ne učestvuju samo dve strane, već je broj učesnica, država i njihovih svemirskih agencija, širi. U trku su osim agencija SAD-a i Rusije, ušle i sve agilnija i tajnovita Kina, ali su tu i Japan, Indija… ”

“U fokusu su ponovna spuštanja na Mesec (Kinezi su nas sve iznenadili, ali ćemo videti kakav će biti odgovor NASA-ine misije Artemis 2024.) i Mars, koji istražuju, čini se, sve svemirske agencije,  pa čak i agencija Ujedinjenih Arapskih Emirata”, govori profesor Gajić.

Prema njegovom mišljenju, “osvajanja” susjednih svemirskih objekata se zahuktavaju, što će dovesti do daljeg progresa “astro nauka”, ali treba imati u vidu da su takve misije izuzetno skupe i da bi bile djelotvornije sa udruženim međunarodnim kapitalom.

Predstojeći pokušaji uspostavljanja orbitalnih stanica i stalnih kolonija na Mjesecu i Marsu, što možemo očekivati u narednim decenijama ili stoljećima, podrazumijevat će novu međunarodnu pravnu regulativu pošto je Sporazum o svemiru iz 1967. godine postao prevaziđen, a kako stvari stoje, svest će se na mrtvo slovo na papiru, dodaje predsjednik Astronomskog društva Alfa.

“Tome su prije svega doprinijele tendencije proširivanja sfere vojnih i političkih uticaja vodećih svetskih sila i na svemir.”

Privatni kapital

Novu dimenziju daje i upliv privatnog kapitala u ovim istraživanja, dodaje profesor Gajić, gdje je u ovom trenutku najveći doprinos Muskove kompanije SpaceX.

“Iako i među najbogatijim privatnim kompanijama u ovoj sferi na prvi pogled postoji trka, ipak se radi o različitim nivoima i vizija i dostignuća. Nedavni letovi koje su izveli Richard Branson i Jeff Bezos, uz svo uvažavanje, ipak se ne mogu porediti sa Muskovim dostignućima. Kako su sami istakli, njihove kompanije započinju seriju komercijalnih i turističkih letova u svemir, koji po visinama dosežu do Karmelove linije od 100 km, koju mnogi tretiraju kao granicu iznad koje je svemirski prostor. Bransonova letelica je dostigla visinu od oko 86km, a Bezosova oko 100km. Iako to zvuči kao početak turističke ere u svemiru, koja će bez ikakve sumnje donositi značajan kapital, ne treba zaboraviti da su još 2001. Rusi iz ‘Soyuza’ na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), koja orbitira na takozvanoj niskoj putanja na oko 400 km iznad Zemlje, prebacili prvog kosmičkog turistu”, kaže redovni profesor na Departmanu za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu.

“Čak je i Jurij Gagarin, daleke 1961. godine obleteo oko Zemlje na visini od 181 km u perigeju, odnosno 327 km u apogeju. U svakom slučaju, njihovi letovi su, verovatno uvod u šire korišćenje komercijalnih letova u svemir. Između ostalog takvi letovi će omogućiti da se s kontinenta na kontinent,  s obzirom na položaje uzletanja i sletanja, stiže za jako kratko vreme. Bransonov let je trajao oko jedan sat, a Bezosov tek nešto više od 10 minuta”, dodao je on.

S druge strane, Muskova letjelica je već obavljala transport do ISS-a, i najava letova do Marsa djeluje prilično realno, kaže profesor Gajić, uz izražavanje sumnje u mogućnost realizacije njegove vizije kolonizacije Marsa u narednih nekoliko decenija.

“U svakom slučaju, ukoliko se pre toga ne uništimo, perspektive osvajanja Sunčevog sistema u relativno bliskoj budućnosti (merenoj verovatno vekovima) su obećavajuće”, dodaje.

(Ne) opravdane kritike

Nakon što su Bezos i Branson postigli svoje uspjehe, društvene mreže i brojni mediji su bili puni kritika, tvrdeći da se radi samo o zabavi za super bogate, koja ima velike ekološke posljedice zbog velike količine goriva potrebnog za dostizanje granice svemira, te uz tvrdnju da je sve to omogućeno uglavnom na osnovu eksploatacije radnika i neplaćanja poreza, što se posebno veže za Bezosa, najbogatijeg čovjeka na Zemlji, čiji Amazon je zloglasan zbog niskih primanja radnika i teških uvjeta rada, ali i zbog “uspješnog” izbjegavanja plaćanja poreza.

Fizičar Nedim Halilović se slaže da takve konstatacije stoje, ali isto tako navodi da nije sve crno na bijelo, odnosno da treba gledati dužu sliku.

On je kao primjer uzeo ranije navedeni slučaj Apollo misija i prihvatljiv visok rizik smrtnosti.

“Dok su države, prije svega u jeku hladnog rata, a posebno Sovjetski Savez, imali ‘luksuz’ da šalju ljude u svemir uz visok rizik smrtnosti, privatne kompanije to sebi ne mogu priuštiti. Bilo kakva katastrofa bi imala ogromne finansijske posljedice po te kompanije, od kojih bi se teško ili nikako oporavile. Koji bi bogataš rizikovao svoj život ako zna da je na prethodnom letu poginula posada?”.

Prema njegovim riječima, upravo zbog toga ove privatnije kompanije moraju razvijati tehnologije koje će omogućiti sigurne letove, što će s vremenom postati dostupno i drugima, bez obzira da li se radilo o privatnim ili državnim agencijama. Pored toga, moraju raditi na što učinkovitijem načinu odlaska u svemir, jer troškove na kraju dana snose sami.

Ljudi zaboravljaju, dodaje, da su se brojne svakodnevne tehnologije razvile upravo za potrebe svemirskih programa, tako da i oni koji nisu imali direktnih koristi od leta na Mjesec opet indirektno profitirali od ulaganja u svemirske programe.

Dodatno, kaže Halilović, države moraju opravdati velike troškove ulaganja u takve programe, dok niko neće pitati Muska ili Bezosa zašto je potrošio milione i milijarde kako bi otišli u svemir. Naravno, dodaje, postoji odgovornost prema dioničarima i ulagačima, ali se ipak ne radi o poreskim obveznicima.

Korist za čovječanstvo

“Tako da, bez obzira što većina planete neće imati priliku u skorije vrijeme da iskoristi i plati usluge kompanija Virigin Galactic i Blue Origin, niti da otputuje na Mars s Muskom, dugoročno gledajući, vjerujem da će cijelo čovječanstvo imati koristi od ovih privatnih svemirskih programa”.

A to što bi potencijalno mogli sve više ovisiti o privatnicima za putovanja u svemir ne brine fizičara Halilovića.

“Ni do nije mogao svako ići u svemir, dok je sve bilo u rukama državnih agencija. Čak se uveliko ovisilo o jednoj zemlji, Rusiji, za odlazak na Međunarodnu svemirsku stanicu. Privatne kompanije nikada neće moći biti apsolutno nezavisne i postavljati uslove, jer često ovise o javnim svemirskim centrima za lansiranje, državnim ugovorima i slično, tako da se neće ponašati kao klinac na košarkaškom terenu koji uvijek mora igrati jer je njegova lopta”.

Stoga, kaže, zbog sve većeg upliva privatnog novca u napore za odlazak na susjedne planete ili barem u nebesa iznad nas, zaista smo u novom zlatnom dobu svemirskih osvajanja.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Čovječanstvo je na korak bliže do ere svemirskog turizma nakon što je britanski milijarder Richard Branson dosegao rub svemira.

Published On 12 Jul 2021

Jeff Bezos, osnivač Amazona i najbogatija osoba na svijetu, uspješno je poletio vlastitom raketom u orbitu i sletio sa još tri člana posade. Raketa New Shepard Bezosove kompanije Blue Origin izvela j

Published On 20 Jul 2021

Je li ovo početak ostvarenja čovjekovog sna o svemirskom turizmu u 21. vijeku ili, kako su to neki posmatrači naveli, “sudar ega najbogatijih ljudi svijeta u svemiru”?

Published On 26 Jul 2021
Više iz rubrike TEME
POPULARNO