Naučnica Lejla Pojskić: Virus će nastaviti mutirati, važno je da vakcina ne gubi na svojoj moći
Profesorica za oblast Biotehnologija i biosigurnost na Univerzitetu u Sarajevu ističe da je korona virus prema mišljenju većine naučnika rezultat prirodne selekcije, odnosno nasumične mutacije virusa.

Zanemarivanje mogućnosti pojave i utjecaja širenja novih virusnih sojeva koji mogu imati dramatičan efekt na ljudsko zdravlje, problem je svjetske zdravstvene strategije koja se neminovno mijenja i poboljšava.
Lejla Pojskić redovna je profesorica za oblast Biotehnologija i biosigurnost na Univerzitetu u Sarajevu te je i naučna savjetnica u oblasti Genetike u Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu. Kako ističe u razgovoru, SARS-CoV-2 je virus koji je prema mišljenju većine naučnika rezultat prirodne selekcije, odnosno nasumične mutacije virusa u njegovom rezervoaru u nenaseljenim dijelovima Azije, koja je dovela do toga da virusni S-protein može da uđe u interakciju s ljudskim ćelijskim receptorima i uspješno zarazi čovjeka.
“Od trenutka kada je registriran nulti slučaj zaraze u Kini, došlo je do dramatičnog širenja wuhanskog soja i pojave epidemije koja se proširila na svjetski nivo. Iako postoje laboratorije u Wuhanu, koje su zajedno sa nekoliko drugih laboratorija u svijetu, vršile istraživanja novih antiviralnih lijekova za SARS, inspektori Svjetske zdravstvene organizacije nisu potvrdili biosigurnosne propuste i ‘bijeg’ SARS-CoV-2 iz laboratorijske sredine, odnosno postoji konsenzus svjetske stručne javnosti da su mutacije SARS-CoV-2 koje su mu omogućile prelazak sa životinjskih vektora na čovjeka, u stvari, prirodnog porijekla”, kaže prof. dr. Lejla Pojskić.
Potom je objasnila kako nastaju novi sojevi korona virusa te šta se to mijenja u odnosu na prvobitnu verziju.
“Novi sojevi virusa nastaju onda kada se desi mutacija u virusnom genomu, koja omogući pojavu neke drastično nove i evolutivno povoljne osobine, naprimjer da virus pored životinje može zaraziti i čovjeka što se desilo u slučaju evolucije SARS-CoV-2. Genomske varijante o kojima se često govori u javnosti su manje genetičke promjene koje tu varijantu vode ka ‘izumiranju’ ili boljoj adaptaciji u domaćinu, odnosno zaraženoj osobi. Kao primjer druge, navode se alfa, beta, gama, delta ili lambda varijante SARS-CoV-2”, navodi sagovornica.
Periodični rast zaraženih
Dodaje da nisu sve nove varijante virusa opasnije za čovjeka te da su neke čak i manje opasne, ali da su u kontekstu javnog zdravstva u fokusu one varijante koje mutacijom stječu osobinu veće zaraznosti za čovjeka, odnosno one koje mogu izazvati veće posljedice za ljudsko zdravlje.
“Alfa ili britanska varijanta, kao i sve prisutnija delta varijanta opasne su jer se lakše šire među ljudima, brže se i efikasnije razmnožavaju u domaćinu, odnosno zaraženoj osobi, što povećava rizik za veće zdravstvene komplikacije kao što su: upala pluća, teški oblici respiratornih poremećaja, do sistemske imunološke reakcije, pa čak i smrti ako liječenje ne započne na vrijeme ili ne uspije”, govori prof. dr. Lejla Pojskić.
Naglašava da svaka nova varijanta SARS-CoV-2 mora biti u fokusu javnog zdravstva jer je cijeli svijet u vanrednom stanju i pandemija traje.
“Za COVID-19 je karakterističan taj periodični rast zaraženih i ‘udarni talas’ epidemije koji se uz epidemiološke mjere može kontrolirati. Dodatna zabrinutost proistječe iz neizvjesnog utjecaja novih varijanti na ‘zaštićeni’ dio populacije koji je prethodno imuniziran, prirodnim ili vještačkim putem, što se popularno naziva ‘izbjegavanjem imunog odgovora'”, pojašnjava sagovornica.
Prema njenim riječima, mutacije virusa potrebno je pratiti iz razloga anticipiranja negativnih efekata evolucije virusa na javno zdravlje.
“Tako se mogu bolje planirati epidemiološke mjere zaštite stanovništva, ali i dovesti zdravstveni sistem u stanje pripravnosti za adekvatan pandemijski odgovor i umanjenje zdravstvenih posljedica na stanovništvo. Molekularno-genetička dijagnostika je u ovoj pandemiji dala snažan doprinos u razvoju novih i boljih metoda u epidemiologiji kao nauci i nezamjenjiv je pristup brzog i efikasnog praćenja fluktuacije virusa”, tvrdi prof. dr. Lejla Pojskić.
Još nismo blizu procjepljenja
Smatra da je vakcinacija jedino validno sredstvo protiv širenja virusa.
“Mete virusa jesu osobe koje nemaju imunitet prema SARS-CoV-2 i sve dok ima takvih u populaciji, ta se populacija može smatrati ranjivom za širenje virusa, što može dovesti do porasta novozaraženih i onih kojima treba bolničko liječenje i respiratorna podrška. Globalno gledano još nismo blizu procjepljenja i virus će nastaviti da se mijenja, odnosno mutira i prilagođava sve dok ima više od 30% stanovništva koje nije procijepljeno”, napominje sagovornica.
Odgovorila je i na pitanje koliko su postojeće vakcine efikasne za nove sojeve korona virusa.
“Postoji veliki broj studija koje su se bavile ovom problematikom i činjenica je da svaka nova takozvana visokorizična varijanta virusa (alfa, beta, gama i delta) sa sobom nosi nove osobine koje uvjetuju i mogućnost zaražavanja osoba koje su prethodno imunizirane bilo da su vakcinirane (nekom od dostupnih vakcina), bilo da su prebolovale COVID-19 prirodnim putem. Kada je vakcina strateški najefikasnije sredstvo u globalnoj borbi protiv virusa, vrlo je važno da to sredstvo ne gubi na svojoj moći. Studije pokazuju da nove varijante u određenoj mjeri smanjuju ukupnu efikasnost vakcine koja se prati kao sposobnost zaštite od teških oblika COVID-19, ali da je ta učinkovitost vakcina i dalje na prihvatljivom nivou. Što je još važnije jeste da je od svih hospitaliziranih osoba zbog COVID-19 u većim svjetskim gradovima, tek nešto oko 1 % je onih koje su vakcinirane protiv COVID-19”, podvlači prof. dr. Lejla Pojskić.
Obrazložila je zašto je i nakon vakcinacije moguće imati pozitivan test na korona virus.
“Pozitivnost testa znači da se na brisu sluznice usta i grla testirane osobe nalazi najmanje 50 kopija virusa. Virus se ‘lijepi’ na sluznicu usta, nosa i grla gdje u kontaktu sa epitelom preko takozvanog spike proteina ‘otključava’ sebi put u ćeliju. Tu počinje njegov životni ciklus, replikacija u domaćinu, odnosno zaraženoj osobi. Ako je osoba imunizirana (ranije prebolovala ili vakcinirana) vrlo brzo će imunološkim odgovorom eliminirati čestice virusa i postati negativna na PCR. U suprotnom virus će se umnožiti i nastaviti svoje širenje preko sluznice izazivajući infekciju disajnih puteva i plućnog tkiva. Ako se ‘imuni’ odgovor i dalje ne aktivira, virus izaziva ozbiljnije posljedice na zdravlje i povećava rizik za zaraženu osobu. Ovaj proces traje do pet dana i zaražene osobe često ne osjećaju nikakve simptome i zbog toga nisu svjesne da predstavljaju veliku opasnost za svoje bližnje i okolinu. U slučaju delta varijante, do pojave prvih simptoma jedna zaražena osoba može zaraziti i do osam drugih što je visoki javnozdravstveni rizik”, konstatuje sagovornica.
Razvoj ciljanih lijekova
Mišljenja je da je odgovor nauke na pandemiju bio izuzetan te da su se svjetski naučnici ujedinili u pandemijskoj borbi i primijenili sva znanja i dostupne tehnologije kako bi razvili vakcinu.
“Danas imamo čitavu paletu dostupnih vakcina, a na desetine se i dalje razvija do statusa sigurne i efikasne upotrebe kod čovjeka. Štaviše, radi se i na razvoju ciljanih lijekova kojim će se liječiti zaražene osobe u teškom stanju od COVID-19, kao i drugi preventivni oblici medicinskih sredstava za zaštitu od infekcije”, ističe prof. dr. Lejla Pojskić.
Upozorava da sve dok više od 70% svjetske populacije ne bude imalo imunitet na SARS-CoV-2, virus će nastaviti da se mijenja i prilagođava te izaziva talase pandemije koje imaju ozbiljne efekte na sigurnost zdravlja ljudi ali i društvenu i ekonomsku stabilnost.
“Zanemarivanje mogućnosti pojave i utjecaja širenja novih virusnih sojeva koji mogu imati dramatičan efekt na ljudsko zdravlje, problem je svjetske zdravstvene strategije koja se neminovno mijenja i poboljšava. Od početka pandemije do danas, napredovali smo u smislu dijagnostike, prepoznavanja i liječenja kritičnih slučajeva, ali je neophodno raditi na svjesnosti društva o potrebi imunizacije protiv COVID-19 i potpuno kontrolirati širenje zaraze od čovjeka do čovjeka jer je to jedini mogući način okončanja pandemije. Spontani nestanak virusa, na način kako se on i pojavio je teoretski skoro pa nevjerovatan”, zaključuje sagovornica.