Slučajevi Dragičević i Memić: Pravosudno-politička mafija ili neprimjereni utjecaj na sudove

Dva slučaja ne predstavljaju splet okolnost; radi se o namjeri da sistem zataška ubistva, kaže Ifet Feraget, pravni zastupnik porodica Dragičević i Memić.

Smrt mladića Dženana Memića i Davora Dragičevića izazvala je val protesta u Bosni i Hercegovini (Armin Durgut / PIXSELL)
Smrt mladića Dženana Memića i Davora Dragičevića izazvala je val protesta u Bosni i Hercegovini (Armin Durgut / PIXSELL)

Iako je sintagmu „pravosudna mafija“, da bizarnost i grotesknost bude veća, prije sedam godina „patentirala“ i  javno u emisiji „Pošteno“  na Federalnoj televiziji inaugurirala bivša predsjednica Suda BiH Medžida Kreso, a ne neki nezadovoljni advokat ili nadobudni novinar terminološki širokog i nepreciznog vokabulara, ova je fraza zahvaljujući događajima unutar pravosuđa i brojnim suspektnim epilozima tužilačkih istraga i sudskih postupaka zadobila zasluženu društvenu korektnost i opravdanje. Ljudi u BiH već dvije decenije, kako god, „njuše“ opasnu kontaminaciju pravosudne i političke „camorre“.

Suspektna romansa o kojoj se javno šuti

Kako je taj zloćudni dio pravosudnog sistema simptomatično u mnogim prilikama i  krivičnim predmetima imao i ima  svoju političku štaku,  odomaćenost  krilatice o političko-pravosudnoj mafiji u javnom prostoru ukazuje na njenu neotuđivu sponu sa realnošću u kojoj živimo. Pravni čistunci tzv. doktrinarnog tipa na naše pitanje reći će, oprezno se osvrćući gleda li ih neko kako je to suviše odgovorna tema o kojoj se moraju znati sve nijanse, kako ne žele biti iz plejade pravnika koji samo čekaju priliku da se nađu u medijima, kako nikada ne koriste, štaviše, izbjegavaju takav pojam i kako je sve to naprosto, nepregledno i nerazumljivo.

U stvari, novinarsko propitivanje fokusiralo se na otvaranje  svojevrsne društvene, socijalne i moralne provalije u bh. pravosuđu koju su izazvali krivični predmeti David Dragičević i Dženan Memić kao i slučajevi Potkivanje te pitanje hoće li pravosudno-politička mafija biti  jača.

Ovako široko postavljeno pitanje erozije jednog segmente države i društva, iako aksiom, i dalje je apokrifna tema, osim za one koji su direktno pogođeni. Rijetki su političari koji će potvrditi opće podozrenje koje vlada prema bh. pravosuđu. Jedan  od njih, Dragan Mektić, progovorio o suspektnoj romansi politike, pravosuđa i mafije i dobio  po prstima. Mektić je optužio Tužilaštvo BiH za nerad, povezao pravosuđe sa mafijom koja kontrolira finansijske tokove (slučaj Pandora) rekao da ne funkcionira pravna država koja je u vlasti korumpiranih političkih elita, a ubrzo je nakon isteka mandata nagrađen optiužnicom za zloupotrebu ovlasti kao ministar sigurnost BiH. Nedavno je jedan drugi političar, potpredsjednik SDP BiH Vojin Mijatović bio još direktniji kada je konstatirao da postoji političko-pravosudna mafija te da su upravo slučajevi Dragićević i Memić  ukazali da postoji poslovna suradnja između višegodišnjeg nerješavanja ova dva teška krvna delikta i zlih duhova unutar  političkih i pravosudnih katakombi.

„Nažalost, ove dvije porodice su to osjetile preko svoje ubijene djece. Taj problem je širi. On zadire u sveijednu poru našeg društva. Moramo javno reći – Bosnom i Hercegovinom u ovom trenutku i unazad dvadeset godina vlada političko-pravosudna mafija. Da to nije tako imali bi stotine političara već u zatvoru, stotine ljudi koji su optuženi, pa s upale optužnice za organizovani kriminal, a opet u sprezi sa politikom po zatvorima. Međutim, to se ne dešava. Mi danas imamo, ako izuzmemo ova dva slučaja, federalnog premijera protiv kojeg se vodi milionski spor i optužnica za famozne respiratore i on je i dalje predsjednik Vlade FBiH. To samo ima ovdje i  ni u jednoj zemlji na svijetu. Mi u BiH imamo situaciju da dođemo do tih famoznih hapšenja kada treba da se malo pokaže da postoji neka borba protiv kriminala i korupcija, a nakon toga epilog, optužnica ne postoji“, izjavio je Mijatović. On je uputio kritiku i sebi i cijeloj opoziciji i istaknuo da je su ovi krivični slučajevi odavno povod da se bh. građani izvedu pred institucije i da se ubice Davida i Dženana privedu pravdi nakon niza godina tzv. istraga koje su u toku.

Organizacija pravosuđa pogoduje uplivu  političkih oligarha

Advokat  Adil Lozo, bivši ministar pravde Srednje-bosanskog kantona (SBK) i bivši federalni zastupnik, smatra da  se radi o preteškoj kvalifikaciji, jer u pravosuđu ima dosta časnih ljudi. Lozo je mišljenja da ovakve teze dovode javnost u još veću neizvjesnost te da to dodatno doprinosi nestabilnosti.

„Ima mafije koja ima uticaja  na dio pravosuđa, ne na pravosuđe kao cjeline, ali ne treba populistički o tome govoriti, jer je to štetno.  Moglo  bi se reći da  se radi o neprimjerenom uticaju na sudove  i tužilaštva kroz pojedine predmete i istrage ljudi  iz politike“, oprezan je Lozo.  On, međutim, smatra da je pravosuđe palo na ispitu procesuiranja krupnog kriminala, ne zbog eventualne unutrašnje korpucije nego zbog organizacione naravi sistema. Objašnjava da su tužioci uslovljeni normom, da su im date istrage, zastupanje optužnica, žalbi, a moraju ispuniti normu.

„Poznato  vam je da su antikorupcioni zakoni doneseni 2014. godine riješili su sva ova pitanja, ali zakonodavno tijelo u FBiH  obustavilo primjenu tih zakona, jer  to nekome nije odgovaralo“, ističe advokat Lozo.

Podsjećamo ga na riječi bivše predsjednice Suda BiH o pravosudnoj mafiji, odgovara da su to prejake riječi, da ih nije trebala izgovoriti.

„Svojevremeno smo imali nesporazume sa državnim Sudom zbog retroaktivne primjene zakona, a nakon 10 godina primjene ta je praksa pala pred Međunarodnim sudom u Strazburu, jer je ta ista Meddžida Kreso bila pod uticajem OHR-a i određenih krugova koji su tvrdili da se na taj način može primjenjivati zakon. To je palo, ona je bila pod uticajem nekoga i donosila odluke koje  će se svidjeti nekome ko je utjecajan, ali gospođu Meddžidu ne mogu zbog toga nazvati mafijom“, kaže Lozo.

Na pitanje kako je moguće da u jednoj Francuskoj, primjer je svjež, bivši predsjednik (Emanuel Macron) bude zbog korupcije osuđen na efektivnu kaznu zatvora, a kod nas je to skoro pa nemoguće objašnjava to opet organizacijom pravosuđa u BiH.

„Pogledajte, u VSTV-u sjede advokati koji imenuju tužioce i sudije; ako neko od uglednih ljudi počini kriminal i angažira  jednog takvog advokata da ga brani sasvim prirodno je očekivati, a niko vam to neće reći, da će se u procesu događati čudne stvari. Sudije nisu slobodne, to sam pitanje čak kandidirao Vrhovnom sudu FBiH, koji smatra da je to u redu, dok Evropski sud smatra da nije, naime da nema objektivne nepristrasnosti u sudskom postupku, odnosno ne postoje uslovi za objektivnu nepristrasnost suda“, objašnjava Lozo. Zaključuje da  se zbog svege rečenog napravio prostor da određeni kriminalni krugovi  mogu imati uticaja  na pravosuđe; utjecaj na  pravosuđe imaju krugovi unutar  i van politike, jer je pravosuđe  tako organizirano  da se na njega  može imati i vršiti utjecaj iz tzv. jakih krugova.

Nema mafije, ima neprimjerenog uticaja

Advokat krivičar  i redovni profesor krivičnog prava Almin Dautbegović često odgovara na pitanja novinara o stanju u pravosuđu i njegovoj reformi. Izričit je da BiH nema mafiju, pa tako nema ni pravosudno-političku hobotnicu, ali da uticaj na sudije i tužioce postoji.  Taj impakt  počinje sa predsjednikom suda ili glavnog tužioca, što dovodi do stvaranja tužilaca i sudija poslušnika koji sebi na taj način obezbjeđuju dobar položaj u sistemu, a slijedom takve prakse u stanju su učiniti i stvari koje mogu biti izvan okvira zakona. Drugi uticaj na sudije i tužioce, po mišljenju Dautbegovića, dolazi od stranaca i predstavnika ambasada koje slove kao prijatelji BiH, a nije tajna da su ovakvo pravosuđe kreirali stranci, a vjerovatno je i buduća reforma pravosuđa u neotuđivim rukama stranaca. Treći  kanal uticaja jeste od političkih stranaka, posebno onih na vlasti, a tu je i uticaj medija, jer, smatra  profesor Dautbegović,  neke političke opcije  kontroliraju medije i preko njih izražavaju svoje stavove o mnogo čemu pa i o (ne)poštenju sudija i tužilaca.

„U predmetima Dragičević i Memić mogu se prepoznati svi ovi uticaji. Kako god da se ovi slučajevi završe i koliko god ovi predmeti prevazilazili sami sebe, sumnjam da će proizvesti neki obrazac ili model u pravosuđu da se ovakvo nešto ne bi više dogodilo.  Dakle, ako trenutna istraga odvede stvari u pravcu da predmet bude predstavljen kako inače tvrde ožaloščene porodice da se desio, došlo bi do personalnih promjena u pravosudnim organima pa i suđenjima i presudama ali se to neće odraziti na pravosudni sistem inače. U drugoj varijanti raspleta ostaće trajni i gorak ukus nepravde koje bi javnost uvjerilo da naše pravosuđe ne valja ali to već znamo i bez ovih slučajeva“, kaže  Dautbegović.

S druge strane, advokat Ifet Feraget, kao pravni zastupnik porodica Dragičević i  Memić, precizno ukazuje kako  ova dva slučaja ne predstavljaju konicidenciju ili splet okolnosti, nego se radi o namjeri da sistem zataška očigledna ubistva, a to predstavlja kulminaciju nezakonitih aktivnosti unutar pravosudnog sistema. Džena i David  su braća blizanci po tragediji i nesreći, kaže dojmljivo i dodaje kako mu kao  advokatu ali i čovjeku nikada neće biti jasno kako je uopšte moglo doći do toga da tužioci, policijski službenici i doktori (sudski vještaci), na ovakav način izdaju svoje struke, osim ako se ne radi o potpunom gubitku moralnih načela u bh. postratnom tranzicijskom društvu.

“U ovim predmetima neko jako moćan je zaustavio sprovođenje djelotvornih istraga, odnosno istraga koje, po pravilu, sve odgovorne vode pred sud! Naši procesni zakoni pod istragom podrazumijevaju aktivnosti poduzete od strane tužitelja ili ovlaštene službene osobe, u skladu sa zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza, dok tužilac ima pravo i dužnost da ‘odmah po saznanju da je učinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza’. U ova dva predmeta tužitelji i ovlaštene službene osobe su postupale u direktnoj suprotnosti sa onim što je zakonom propisano”, kaže Feraget.

‘Popravni’ za Ustavni sud BiH

Pojašnjava da  nisu blagovremeno prikupljali i čuvali izjave i dokaze, nisu preduzimali potrebne mjere, umjesto pronalaženja pružali su zaštitu osumnjičenima, nisu rukovodili niti vršili nadzor nad istragom, niti su upravljali aktivnostima ovlaštenih službenih lica u cilju pronalaženja osumnjičenih i prikupljanje izjava i dokaza. Umjesto toga vršeno je uništavanje i podmetanje tragova i dokaza i sve to je nazvano “istragom u toku”

Feraget smatra da je Ustavni sud BiH imao dobru priliku da spriječi  pravosudnu anomaliju, ali nije i odbio je apelaciju u predmetu “Memić” iako je odavno potpuno jasno da je u kompleksnim pokušajima “sistema” ili ljudi unutar “sistema” da prikriju Dženanovo ubistvo fingirana saobraćajna nesreća. Međutim , ko zna kako i zašto, Ustavni sud BiH je  u februaru 2017.godine  odbio kao neosnovanu apelaciju zbog nepostojanja djelotvorne istrage, iako  za takav zaključak nije imao ključni dokaz, zapisnik o uviđaju od 9. februara 2016. godine iz koga je potpuno razvidno da nije bilo nikakve saobraćajne nesreće i u kome je navedeno  “da se nakon završene obdukcije došlo do saznanja da se radi o krivičnom djelu ubistva”. Ključni dokaz  Ustavnom sudu BiH nikada nije dostavilo Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo!?

“U slučaju Dragičević Ustavni sud BiH još uvijek može spriječiti novu pravosudnu havariju. U slučaju Dragičević apelaciju sam podnio još 15.marta.2019. godine ali odluke još uvijek nema. Ustavni sud BiH je bio obavezan da odluku donese u razumnom roku, a kada je u pitanju pravo na život, kao najvažnije ljudsko pravo, onda taj rok ni u kom slučaju ne može biti dvije godine! Skorašnje saopštenje Ustavnog suda BiH da aktivno preduzima sve neophodne mjere kako bi našao način da prevaziđe situaciju sa koronom i održi plenarnu sjednicu (na kojoj moraju biti prisutne i troje stranih sudija), na kojoj treba biti razmatran predmet Dragičević, ne predstavlja valjano opravdanje ako znamo da Ustavni sud BiH svoje plenarne sjednice održava i putem web platforme! Upravo zbog toga se postavlja pitanje da li “neko jako moćan” utiče i na rad Ustavnog suda BiH“, pita  advokat Feraget.

Zahvaljujući njemu i porodicama Dragičević i Memić, ali i ogromnoj većini medija i probuđenoj javnosti, intenzivnim privatnim istragama i analizama, slučajevi Memić  i Dragičević  su  od Kantonalnog tužilaštva KS i Federalnog tužilaštva Federacije BiH, kao i Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka i Republičkog tužilaštva RS koji su, kako stvari stoje, vodili istrage da ciljem da  se ubistva zataškaju uzeti u rad od strane Tužilaštva BiH.

„Pravna država BiH je sada na ispitu. Istrage o istrazi  su konačno otpočele“, kaže na kraju advokat  Feraget i zaključuje kako, ipak, ima nade.

Zanimljiv je stav advokata Almina Dautbegovića da u BiH, generalno, nema političkog i svakog drugog ambijenta za nepristrasno i pravedno pravosuđe.

„Dok se naši narodi ne dogovore o vrijednostima koje pravosudni sistem treba da čuva, jesu li nadležnosti entitetske ili se mogu prenositi na državu  i dok se ne provede kvalitetna reforma policije i ista u potpunosti depolitizira nećemo ni imati pravosuđe po mjeri građana“, kaže  on.

No advokat Adil Lozo nije siguran da će predmeti Dragičević i Memić otvoriti uslove  za reformu pravosuđa koje jeste u depresiji, ali ističe kako se mora zaustaviti  uticaj određenih krugova i lobija u VSTV-u, o čemu pričaju sudije i tužioci, ali ne javno, utjecaj ko će.

„To se mora zaustaviti da bi sudije bili sigurni da neće  biti izloženi riziku gubitka egzistencije. Istovremeno je činjenica da su sudije i tužioci amnestirani od krivične i  materijalne odgovornosti za odluke koje donose, što ostavlja prostor i širinu da se  tu pojave ljudi niska morala. Kriza morala u društvu se refektira i na pravosudnu zajednicu i ako tu imamo ljude niska morala, onda će oni iskoristiti poziciju  za svoje interese“, konstatira Lozo.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

U Sarajevu su pripadnici Državne agencije za istragu i zaštitu pretresli prostorije Hitne pomoći u okviru istrage u slučaju Dženana Memića, koji je prije pet godina stradao pod još nerazjašnjenim okol

Više iz rubrike TEME
POPULARNO