O turskoj mekoj i tvrdoj moći nakon produženja misije u Crvenom moru

 Piše: Zahir Albaik  

Turski parlament je odobrio prošle sedmice produženje misije turskih pomorskih snaga u Adenskom zaljevu, Bab al-Mandabu i somalijskim regionalnim vodama na godinu dana. Takva odluka je potaknula pitanja o snazi vojske i njenim najvažnijim vojnim bazama na Crvenom moru, koje je danas postalo poprište takmičenja između globalnih i regionalnih sila.

Crveno more predstavlja strateški značajan koridor na liniji globalne trgovine energijom i arena za mnoge ratove i uzavrele napetosti u današnje vrijeme. Preko njega prolazi više od 10 posto globalne trgovine, stoga mnoge države imaju pomorske snage na tom području. O tome jasno govori i jačanje vojne prisutnosti Sjedinjenih Američkih Država, Turske, Japana, Francuske, Rusije, Britanije, Izraela, Irana, Saudijske Arabije, Emirata, a nedavno i Kine na tom području.

Turska mornarica (TDK) osnovana je 1081. godine kao dio oružanih snaga. Formirao ih je Caka Bey, prvi turski pomorac koji je započeo rad na uspostavljanju ovih snaga u Izmiru.

Nakon potpisivanja Sporazuma o primirju u Mudanyi 1922. godine, prvo sjedište komande turske mornarice otvoreno je 14. novembra iste godine u mjestu Kasimpasa, a 1923. godine mornarica je uspostavila prvu vojnu bazu u moreuzu Izmit na Mramornom moru.

U svjetlu toga da se Turska sprema produžiti misiju svojih pomorskih snaga, u nastavku slijede instrumenti turskog vojnog raspoređivanja u regiji Crvenog mora i okoline.

Multinacionalna koalicijska vojnopomorska grupa

Od 25. februara 2009. godine, turska mornarica učestvuje u zajedničkoj misiji pomorskih snaga pod nazivom Combined Task Force 151 (CTF-151) za borbu protiv piratstva u Adenskom zaljevu i Crvenom moru. Već je šest puta komandovala ovim snagama, a posljednji put od 25. juna do 10. decembra 2020.

Turski parlament je posljednji put produžio misiju pomorskih snaga koje djeluju na tim područjima 5. februara 2020. godine. Prema odobrenju parlamenta od prije nekoliko dana, misija operativnih snaga na spomenutim područjima produžena je do 10. februara 2022. godine.

Turska mornarica će raditi na pružanju sigurnosti trgovačkim brodovima koji nose tursku zastavu ili su povezani s Ankarom u regiji Crvenog mora i okolini. Također će nastaviti provoditi zadatke koji su joj dodijeljeni u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i učestvovati u operacijama međunarodne zajednice protiv terorizma u morima izvan teritorijalnih voda zemalja regije.

Somalija, prva vojna baza

Turska je uspostavila svoju prvu zvaničnu vojnu bazu u blizini Crvenog mora u Somaliji koja je koštala gotovo 50 miliona dolara, a ima kapacitet od 1.500 vojnika u prvoj turi.

Kamp “Turksom” je najveća turska baza u inozemstvu, a može primiti opremu mornarice, vojne avione i komandose. Bazi su priključene i tri vojne škole koje su pod nadzorom 200 turskih oficira.

Vojna baza se nalazi na priobalnom području nedaleko od moreuza Bab al-Mandab i Adenskog zaljeva, zbog čega ima važan strateški položaj.

Džibuti, druga baza

Turska je 2017. godine postigla dogovor o uspostavljanju vojne baze u Džibutiju, što je njena druga vojna baza u regiji Crvenog mora i Adenskom zaljevu. Sporazum između dvije zemlje postignut je u decembru iste te godine, uključujući i nekoliko ekonomskih sporazuma, s obzirom na to da Turska vidi Džibuti kao važan centar Afrike, zbog bitnog strateškog položaja te zemlje na Crvenom moru.

Sudan, nedovršeni pokušaj

Turska je počela uspostavljati svoju vojnu bazu u Sudanu 2017. godine, prema sporazumu o obnovi i upravljanju otokom Suakin na Crvenom moru. Sporazum je postignut u sklopu nekoliko drugih ekonomskih sporazuma za podizanje nivoa trgovinske razmjene dviju zemalja, ali je zaustavljen nakon što je s vlasti svrgnut predsjednik Omar al-Bashir.

Meka moć

Turska marljivo radi na izgradnji puteva i mostova, pruža humanitarnu pomoć i stipendije, a oko 4.500 afričkih studenata trenutno studira u okviru vladinog programa stipendiranja, među kojima su studenti iz Somalije, Sudana, Egipta i Džibutija.

Od 2011. godine, Turska ima diplomatska predstavništva u svim zemljama smještenim na obalama Crvenog mora, osim u Eritreji. Turska aviokompanija Turkish Airlines obavlja redovne letove za Somaliju, Etiopiju, Džibuti i Sudan, a Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA) otvorila je urede u glavnim gradovima tih zemalja.

Na istočnoj obali Crvenog mora, Ankara pruža humanitarnu pomoć Jemenu putem vladinih i nevladinih organizacija.

Vezano za Somaliju, turski lučki operater Albayrak upravlja lukom Mogadishu. Albayrak je dobio 20-godišnju koncesiju prema kojoj kompanija preuzima 45 posto ukupnih prihoda luke. U decembru 2016. Turska je s Džibutijem potpisala sporazum o uspostavi zone slobodne trgovine, čija površina iznosi pet miliona kvadratnih metara.

Prema Turskom zavodu za statistiku, opseg bilateralne trgovine između Turske i Somalije povećao se na 206 miliona dolara u 2019, u odnosu na 144 miliona u 2017. godini.

Turska vakufska direkcija izgradila je mnoge džamije u toj regiji, a vjerski život u njima predvode imami koji su stekli obrazovanje u Turskoj. Nedavno je sagrađena i najveća džamija u Džibutiju, a to je džamija Abdul Hamid II. Ankara je također pokrenula službene medijske platforme na arapskom i somalskom jeziku, a turske sapunice su sinhronizirane na somalski i amharski jezik.

Zašto Crveno more?

Časopis Al-Siyasa al-Dawliya (Međunarodna politika) objavio je u svojoj studiji kako je razlog za to slanje jasne poruke akterima u regiji koji se ne slažu s Turskom i natječu se s njom u vizijama i projektima, kao što su Izrael, Iran, Saudijska Arabija, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati.

U tom kontekstu, poznati turski književnik Turan Kislakci rekao je da Ankara sa svojim vojnim bazama u Crvenom moru i pomorskim snagama koje sudjeluju u misiji snaga CTF-151 čini sve da postigne stabilnost na Crvenom moru koje svjedoči kontinuiranim piratskim operacijama, nemirima i međunarodnom takmičenju.

“Turska prisutnost u regiji je bitna u svjetlu sve većeg vojnog, političkog i ekonomskog utjecaja stranih zemalja u slivu Crvenog mora, što će dovesti do mogućnosti radikalnih promjena u regiji tokom nadolazećeg razdoblja,” rekao je Kislakci.

“Porast piratskih aktivnosti, zajedno s ovim natjecanjem na Crvenom moru, pokreće mnoga pitanja. Također, napadi na velike brodove u Crvenom moru i terorističke aktivnosti protiv zemalja poput Somalije jasno pokazuju da postoje zemlje koje ne žele da ova regija uživa u miru i stabilnosti”, dodao je za Al Jazeeru.

“U tom pogledu, sada svi znaju za planove čiji je cilj destabilizacija zemalja koje okružuju Crveno more, poput Jemena i Somalije”, dodao je.

Kislakci je istaknuo da je njegova zemlja svjesna svojih koraka za uspostavljanje mira, poput podrške koju pruža Somaliji posljednjih godina, uprkos nekim pokušajima da se diskreditira. Prema njegovim riječima, Turska shvata da će se izbijanje haosa u muslimanskoj zemlji u blizini Crvenog mora odraziti negativno i na nju.