CMS: Zemlje regije usmjerene na nacionalnu umjesto na ljudsku sigurnost

Iz Centra za mirovne studije (CMS) upozoravaju da su zemlje regije i dalje usmjerene na nacionalnu, umjesto da se okrenu ljudskoj sigurnosti.

„[…] Kao zemlje koje su na pragu Europske unije ili Schengena, svjedočimo kako upravo na našim granicama stradavaju ljudi u potrazi za sigurnošću te da su zemlje poput BiH i Srbije ostavljene da se same nose s izazovima migracija, umjesto raspodjele odgovornosti unutar cijele Europe“, kaže Al Jazeeri Iva Zenzerović, članica CMS-a, čije je sjedište u Zagrebu.

Taj je centar nedavno otvorio prijave za mirovne studije, obrazovni program za sve koji žele poticati nenasilne društvene promjene koji će se od iduće godine odvijati online i uživo. “Cilj je graditi solidarno, otvoreno i nenasilno društvo čije institucije omogućavaju mir, socijalnu sigurnost, političku i ekonomsku jednakost te slobodu svih ljudi”. Neformalni obrazovni program Mirovnih studija u kontinuitetu organiziraju u Zagrebu od 1997. godine, a u 2022. taj će program biti dostupan sudionicama iz cijele Hrvatske.

Izazovi isti za sve

Izazovi su globalni, a ljudska sigurnost ugrožena i zbog pandemije, klimatskih promjena, porasta nejednakosti. Umjesto solidarnosti, izgradnje institucija, njege, podrške, civilne zaštite,  „primjerice Hrvatska ulaže u vojne avione“, kaže Zenzerović, dodajući da je u cijeloj regiji situacija jednako složena, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.

„[…] Možemo primijetiti da se zemlje regije suočavaju sa sličnim izazovima. Prvenstveno tu mislimo na  lošu ekonomsku situaciju, osiromašenje naših društava, sve veće ekonomske nejednakosti. Cijela se regija posljednjih godina suočila s posljedicama klimatskih promjena, kao što su poplave i požari“,  kaže Zenzerović.

Lana Jurman, također članica Centra za mirovne studije kaže da kao pojedinci „možemo učiniti mnogo“ – voditi računa o ravnoteži između vlastitog postojanja i okoliša, biti članovi društva aktivno sudjeluju u donošenju odluka, upravljanju javnim dobrima i razvoju svojih zajednica.

Ali, baš kao i Zenzerović ni Jurman ne misli da je veći napredak moguće postići bez uključenosti institucija u izgradnju bolje budućnosti.

„Mir, demokracija, interkulturalnost, rodna i seksualna te društvena neravnopravnost… nisu teme koje bi u globalnom svijetu u kojem živimo trebale ostati teme pojedinačnih programa koje vode organizacije civilnog društva, već pravo na njih bi trebali imati svi mladi koji se nalaze i izvan našeg kruga“, kaže Jurman za Al Jazeeru, objašnjavajući da se CMS već godinama zalaže za sistemsko uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja za sve učenike i učenice u Hrvatskoj.

„Nužno je graditi sustavnu nenasilnu infrastrukturu koja će se očitovati na svim razinama, od interpersonalnih odnosa do obrazovnih, ekoloških, ekonomskih i drugih politika, a što je nemoguće bez aktera iz svih pora društva. To podrazumijeva da se  uhvatimo u koštac sa strukturnim i kulturnim nasiljem, da ga razumijemo i razgrađujemo“, kaže Jurman.

Ratno nasljeđe

Odnose među zemljama na prostoru nekadašnjeg Jugoslavije dodatno komplikuju i neprocesuirani ratni zločini, pitanje nestalih i nedostatan rad na pomirenju, kaže Zenzerović, dodajući da je pravo vrijeme da se ta pitanja riješe. Prema podacima Instituta za nestale Bosne i Hercegovine u toj se zemlji još uvijek traga za više od 7.500 bosanskohercegovačkih državljana nestali tokom rata devedesetih. Susjedna Hrvatska traga za 1.858 nestalih, prema podacima sa kojima raspolažu domaće vlasti.

„Pojedinačnih provokacija i izraza netrpeljivosti uvijek će biti, bitno je da na njih reagiramo, da utječemo na izgradnju mehanizama i politika koje ih ne podržavaju, kako bi se one s vremenom smanjivale, a ne rasle. Tu kao da smo kao društva oslabili“, kaže Zenzerović.

„Na razini stava, rijetko tko će vam otvoreno reći da je za rat, ali kao društva ne doprinosimo dovoljno tome da se tenzije smire, preslabi su mehanizmi koji to sprečavaju, dapače – nerijetko se podgrijavaju“.

„Kad izgradimo sustav aktivno opredjeljen za mirovne politike koji ne profitira na podjelama i isključivosti, u kojem nema nove militarizacije i represije kakvu vidimo prema manjinama ili izbjeglicama i drugim migrantima – bit ćemo na boljem putu“, zaključuje Zenzerović.