Hipersonična utrka sila: Hoće li Kina promijeniti svjetski poredak?

Kina je, za razliku od SAD-a i Rusije, uspjela razviti sistem orbitalnog bombardovanja sa hipersoničnom letjelicom koja dostiže svemir.

Hipersonična oružja se zbog svoje velike brzine i manevarskih sposobnosti ne mogu otkriti u ranoj fazi leta, već samo u finalnoj (Ministarstvo odbrane Rusije/AP)

Hoće li SAD izgubiti poziciju prve vojne sile svijeta i je li na pomolu novi svjetski poredak, zapitali su se svjetski mediji nakon informacije da je Kina postala prva zemlja koja je uspjela lansirati projektil iz letjelice koja se kretala hipersoničnim brzinama.

Kinesko hipersonično oružje, testirano u julu, koje je sposobno nositi nuklearne bojeve glave, ispalilo je projektil dok se približavalo meti brzinom najmanje pet puta većom od brzine zvuka, što je sposobnost koju nijedna zemlja do sada nije pokazala.

Američki vojni eksperti su, kako tvrde zapadni mediji, ostali više nego zatečeni postignućima Kine na ovom polju tehnologije i činjenicom da se najmnogoljudnija zemlja svijeta velikim koracima pridružila utrci za razvojem oružja budućnosti, koja je dosad, po pravilu bila rezervirana za SAD i Rusiju. I ne samo to – Kina prijeti da učinkovito i pouzdano hipersonično oružje razvije prije njih.

„Nazvati Kinu prijetnjom koja ubrzano raste je adekvatan izraz jer je tempo kojim Kina napreduje zapanjujući“, rekao je nedavno američki general John Hyten, upozoravajući da će Kina nadmašiti Rusiju i SAD „ako se ne učini nešto da se to promijeni“.

Prema dostupim podacima, Kina je, za razliku od SAD-a i Rusije, uspjela razviti „sistem orbitalnog bombardovanja“ sa hipersoničnom letjelicom koja dostiže svemir. Hipotetički, Kina bi tahvaljujući tome mogla na više načina pogoditi američke ciljeve.

A u isto vrijeme, neki američki testovi hipersoničnog oružja bili su neuspješni.

Najbolje osobine balističkih i krstarećih raketa

Šta je, uopšte, hipersonično oružje i zbog čega mu se pridaje toliko značaja?

Hipersonični projektili putuju brzinom više od pet puta većom od zvuka, ili oko 6.200 kilometara na sat. To je sporije od interkontinentalnog balističkog projektila, no, prednost hipersoničnog je što ima sposobnost manevrisanja prema meti kako bi spriječilo pravovremenu reakciju tradicionalnih odbrambenih sistema.

„Hipersonično oružje je nova klasa ofanzivnih vođenih letjelica koji su vrlo brze, sa veoma velikim mogućnostima manevra i sa sposobnošću djelovanja na velikim udaljenostima. Ove letjelice se mogu lansirati sa različitih platformi – sa aviona, brodova, podmornica ili sa kopna“, kaže Berko Zečević, konsultant za balistiku i profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

(Ustupljeno Al Jazeeri)

Upoređujući ih sa balističkim i krstarećim, navodi da hipersonični projektili uzimaju najbolje osobine od obje.

„Balističke i krstareće rakete, koje sada predstavljaju osnovne strateške koncepte djelovanja na velikim udaljenostima protiv važnih ciljeva, imaju neke ranjive karakteristike. Balistički projektili putuju izuzetno velikim brzinama ali imaju vrlo ograničenu sposobnost manevriranja do njihove terminalne faze leta, dok krstareće rakete lete relativno malim brzinama, ali imaju visoke manevarske sposobnosti. Hipersonična oružja bi trebala posjedovati najbolje karakteristike svakog i minimalnu ranjivost. Hipersonična oružja se zbog svoje velike brzine i manevarskih sposobnosti ne mogu otkriti u ranoj fazi leta, već samo u finalnoj, tako da je vrijeme za reakciju sistema za odbranu značajno smanjeno“, objašnjava Zečević.

Balističke rakete, dodaje, mogu brže doći do određenog cilja, no, njihova predvidljiva putanja se može odrediti relativno rano tokom leta. To nije slučaj sa hipersoničnim.

„Hipersoničnu planirajuću ili klizajuću letjelicu pokreće isti raketni motor koji se koristi za balističke projektile i mogu se detektirati pri lansiranju preko infracrvenog zračenja. No, zemaljski radar ih ne može otkriti dok ne bude kasno. Letjelica se može vidjeti i pratiti na radarskim ekranima, ali njen krajnji cilj i put do konačnog cilja bi ostao nepoznat. Nepredvidiva trajektorija leta i smanjeno vrijeme otkrivanje prijetnje znatno smanjuje reakciju i vrijeme odgovora u slučaju krize“, pojašnjava.

Prepreke u razvoju

Zečević tvrdi da postoje dvije glavne vrste hipersoničnog oružja – hiperosonične planirajuće letjelice (Hypersonic Glide Vehicles – HGV) i hipersonične krstareće rakete (Hypersonic Cruise Missiles – HCM).

Hipersonične planirajuće ili klizeće letjelice koriste booster rakete za ubrzanje do hipersonične brzine, zatim odbacuju raketu i nastavljaju let samostalno. Obično dosežu visine između 40 i 100 km i zatim „klize“ duž gornjih slojeva atmosfere. Letjelica provodi vrlo malo vremena u balističkom dijelu putanje leta, koja može biti područje izloženo napadu. U dijelu njegove planirajuće ili klizne putanje postoje mogućnosti za izvođenje manevara i sadašnji sistemi odbrane od balističkih projektila ne mogu pratiti takvo oružje tokom najvećeg dijela njihove faze klizanja. U završnoj fazi leta, protuzračni i raketni sistemi odbrane ne mogu na vrijeme reagirati s obzirom na raspoložive kombinacije velike brzine letjelice i njene sposobnosti za upravljivost.

Hipersonične krstareće rakete svoju hipersoničnu brzinu postižu primjenom mlaznog ili raketnog motora, a zatim se aktivira poseban motor, pa raketa leti koristeći sopstveni pogon. Mogu se lansirati sa zemlje, sa aviona ili brodova i lete na visinama od 20 do 30 km. Iako je njihova visina krstarenja u zonama djelovanja savremene protiuzračne odbrane i rakete zemlja-zrak, njihovu brzina i manevarska sposobnost ih čine neranjivim za sadašnji stepen tehnološkog razvoja.

SAD i Rusija već dugo razvijaju hipersonično oružje, a Kina se utrci pridružila naknadno. Javnost špekulira da je u utrci i Sjeverna Koreja, no, svjetski mediji ne raspolažu vjerodostojnim podacima o tome, pa, zapravo, niko ne može pouzdano reći šta Kim Jong-un testira u vodama oko te zemlje.

Postoji više tehnoloških izazova koji su prethodnih decenija onemogućavali uspješan razvoj hipersoničnih letjelica. Između ostalog, to su aerodinamička optimizacija letjelice, pošto je postojalo veoma malo podataka o aerodinamičkim performansima hipersoničnih letjelica, te termička zaštita, zbog stvaranja mnogo toplote zbog trenja zraka o tijelo letjelice na brzinama većim od pet maha. Temperature na hipersoničnim letjelicama mogu dostići čak 2.200 stepeni Celzija, dok se, primjera radi, čelik topi na 1.370, a titanijum na 1.670. Osim toga, trebalo je raditi i na dizajnu, integraciji, komunikacijama, navigaciji, sposobnostima manevriranja…

Kineski ‘ubica Guama’

Kina je, navodi Zečević, još 2017. izvršila testiranje hipersonične klizajuče letjelice DF-ZF, koju izbacuje balistički nosač srednjeg dometa DH-17. Godinu poslije je izvela probu leta nove hipersonične rakete koja je nuklearna, kao i prikazala model protivbrodske krstareće rakete CM-401, a 2019., testirana je letjelica Dongfeng-26, koja može nositi nuklearnu bojevu glavu, poznatija kao „Guam Killer“, zbog sposobnosti da ugrozi bazu Buam. Ove godine, uslijedili su već poznati testovi koji su zabrinuli SAD.

Da zabrinutost bude veća, američki ekspert za projektile Jeffrey Lewis istakao je da Kina već ima oko 100 interkontinentalnih balističkih projektila sa nuklearnim bojevim glavama kojima može gađati SAD.

Skrštenih ruku ne sjedi niti Rusija, koja primjenom hipersoničnog oružja nastoji spriječiti SAD da neutralizira ruske strateške snage nuklearnog odvraćanja.

Ruska raketa Cirkon je namijenjena iznenadnim napadima na američke ciljeve. Raketa bi trebala biti sposobna pogoditi komandna mjesta u SAD-u u roku od pet minuta sa ruskih brodova. Rusija je Cirkon lansirala i iz podmornice. Kako kaže ruski predsjednik Vladimir Putin, projektil će biti sposoban putovati brzinom od 9 maha. Osim njega, Rusija ima i Avangard, projektil interkontinentalnog dometa, koji je navodno operativan od 2020. godine.

RUski Cirkon trebao bi biti sposoban pogoditi komandna mjesta u SAD-u u roku od pet minuta sa brodova (Ministarstvo odbrane Rusije)

Kada je riječ o SAD-u, Zečević tvrdi da je američki razvoj hipersoničnog oružja definiran i vođen kroz Prompt Global Strike (PGS) koncept, koji ima za cilj da garantuje da SAD ima sposobnost pogoditi bilo koju metu bilo gdje na zemlji za manje od sat vremena. U tom kontekstu, američki vojni planeri predviđaju ofanzivno hipersonično oružje kao način da se porazi vrsta napredne višeslojne zračne i raketne odbrane koju razvijaju Kina, Rusija i drugi protivnici, koji potkopavaju prethodno držane prednosti SAD-a u pogledu preciznosti i nevidljivosti.

„Za razliku od Kine i Rusija, koje smatraju moguću isporuku nuklearnog oružja kao cilj svojih hipersoničnih programa, SAD prvenstveno traži nove taktičke prednosti koje bi donijele konvencionalno-naoružano hipersonično oružje u regionalna poprišta sukoba. I dok bi Kina i Rusija mogle razviti hipersonične rakete koje bi bile opremljene nuklearnim oružjem, te ne bi morale biti toliko precizne zbog velikog radijusa nuklearne eksplozije, SAD nastoji zadržati svoje hipersonično oružje sa konvencionalnim bojevim glavama ili ih koristiti kao kinetičke projektile za uništavanje cilja, tako da njihova hipersonična oružja moraju biti mnogo preciznija“, priča Zečević.

Zbog toga, hipersonična oružje koja Kina i Rusija posjeduju, mogli bi dramatično smanjiti postojeći “jaz u sposobnostima” između njih i američke vojske i poboljšati njihovu sposobnost da ugroze američke ciljeve visoke vrijednosti.

Mogućnost nenamjerne eskalacije

Osim toga, Zečević upozorava da bi postojanje hipersoničnih oružja moglo ponuditi neželjene scenarije, upravo iz razloga što je samo po sebi nepredvidivo.

„Treba uzeti u obzir mogućnost nenamjerne eskalacije zbog upotrebe hipersoničnog oružja. Uzmimo primjer da američka vojska, recimo, u sukobu s Kinom, lansira hipersonično oružje sa konvencionalnim bojevim glavama s namjerom da gađa sisteme protuzračne odbrane. Međutim, zbog manevarske sposobnosti i nepredvidivosti putanje leta tog oružja, Kinezi bi se mogli plašiti da će SAD gađati kineske sisteme nuklearnog oružja i odgovoriti pokretanjem nuklearnog napada na američke ciljeve“, govori.

No, geopolitički analitičar iz Zagreba Denis Avdagić tvrdi da razvoj hipersoničnog oružja neće mnogo promijeniti na globalnoj pozornici. Stava je da je svijet strahovao i od nuklearne utrke.

“Radi se o uskom krugu zemalja koje već imaju veliku stratešku vojnu (nad)moć. Ono gdje bi se stvari doista mijenjale je kada bi samo jedna zemlja raspolagala takvom ubojitom tehnologijom. Međutim, radi se o nekoliko zemalja, što je, iako u tom smislu elitan klub, i dalje klub, a ne jedna zemlja, tako da se taj tehnološki napredak treba sagledavati u sličnom okviru kao i nuklearno naoružanje, koje se prvenstveno koristi, a nadamo se da će tako i ostati, kao sredstvo odvraćanja od napada, a opet i kao sredstvo vojnog prestiža i strateške moći”, kaže Avdagić.

“Svakako je prestižan klub zemalja koje razvijaju takvo oružje, ali ne treba zaboraviti niti samu tehnologiju u općem smislu i mogućnost njenog unovčenja, odnosno prodaje. Naravno što se tiče samog oružja, radi se o brzini i mogućnosti udara duboko u neprijateljsko područje. Radi se i o tehnologiji koja može biti kombinirana s nuklearnom, čime njena uporaba tek postaje izrazito opasna, a posebno s obzirom na to da je takvo oružje teško pratiti, a gotovo nemoguće zaustaviti, što su zapravo i glavne prednosti. Naravno, tu je i pitanje nacionalnog ponosa zbog posjedovanja takvog tehnološkog napretka, što je ponekad, ako nikome drugom, važno čelnicima država (što više autokratska, tim u tom segmentu je i ponos pojedinaca važniji), pri čemu se svakako radi i o bildanju ega pojedinaca na poziciji moći”, dodao je.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO