Utjecaj Pekinga na Balkanu: Kina je zabila zastavicu u zapušteno dvorište Evrope

Tokom proteklog desetljeća Kina je postala značajan akter u Jugoistočnoj Evropi, počevši s kupovinom Pirejske luke u Grčkoj nakon finansijske krize, a zatim i planiranjem infrastrukturnih projekata, kako bi gradnjom autoputeva i željeznica povezala zemlje te regije te olakšala put svoje robe na evropsko tržište.

Sve se to odvijalo kroz globalnu inicijativu Pojas i put te forum 16+1 (16 zemalja centralne i istočne Evrope plus Kina), iz kojeg je sada izašla Litvanija, a kinesko prisustvo se uskoro proširilo i na druge sektore, prvenstveno energetski te telekomunikacijski.

Kako je to sve djelovalo na zemlje Zapadnog Balkana, koje su se našle između kineskih i zapadnih interesa, te da li ekonomski utjecaj Pekinga znači i politički utjecaj pokušalo se odgovoriti tokom zanimljive diskusije na konferenciji “Kina u Jugoistočnoj Evropi: Između ekonomskog i političkog utjecaja”, koja je organizirana u glavnom gradu Srbije, zemlje koja ima strateško partnerstvo i najveću saradnju s Kinom u regiji.

Diplomatija ‘dužničke zamke i ‘vuka ratnika’

Na raspravi, u organizaciji Centra za spoljnu politiku, njemačke Fondacije “Fridrih Ebert” i Helenske fondacija za evropsku i vanjsku politiku – ELIAMEP, učestovavali su stručnjaci iz oblasti ekonomije i međunarodnih odnosa iz zemalja regije, koji su iz svog ugla analizirali kineski utjecaj te globalnu poziciju ove velike sile. Također su raspravaljali o pojmovima koji se često vežu za azijskog giganta, kao što je diplomatija “dužničke zamke” te diplomatija “vuka ratnika”.

Na početku diskusije je Ivan Vujačić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, napomenuo da se u javnosti često miješaju kineski krediti i kineske investicije u regiji.

Ovo je podacima potvrdila i Ana Krstinovska, predsjednica organizacije ESTIMA iz Sjeverne Makedonije, navodeći da Kina u regiji ima ukupno 10 mlijardi eura kredita te 500 miliona eura direktnih investicija, gdje Srbija prednjači sa 356 miliona eura investicija. Ističe da postoji i trgovinski deficit na “našoj” strani, gdje Kina obično izvozi gotove proizvode, a Balkan neke primarne materijale.

“Ne bismo trebali pretjerivati s kineskim utjecajem. Ako poredimo situaciju s Evropom, 97 posto svih kineskih direktnih investicija u Evropi ide na zapad Evrope, tri posto ide u centralne i istočne zemlje, a tri posto od toga ide na Zapadni Balkan, tako da imamo 0,1 posto svih investicija Kine u Evropi”, rekla je Ana Krstinovska.

‘Crnogorski slučaj se proučava na Stanfordu’

Objasnila je da kada se govori o kineskom prisustvu na Zapadnom Balkanu – iako je pristup Pekinga za svaku državu isti – zemlje nisu iste, jer se razlikuju po političkim, historijskim, kulturološkim i drugim faktorima, pa je po kineskom prisustvu na prvom mjestu Srbija, a na posljednjem Albanija, koja nema kineske kredite.

“Političke elite u regiji vole se uslikati s kineskim delegacijama koje dolaze, pa često možemo vidjeti članke o tome kako su crnogorske ili makedonske vlasti razgovarale s Kinezima o nekom projektu ili investiciji, ali poslije toga ništa više ne čujemo o tome. Bosna i Hercegovina tu drži rekord. Ukupno je 15 projekata koji su najavljeni u nekom momentu, bilo da se radi o autoputu, vjetroelektrani ili hidroelektrani, ali to jednostavno ostane na nivou pregovora, ne potpisuju se ugovori.”

Miloš Vuković, ekonomski konsultant iz Podgorice, govorio je o kineskom prisustvu u Crnoj Gori koristeći najviše primjer izgradnje autoputa, opisavši ga kao ekonomsko neisplativi projekat, koji je naštetio okolišu, rekavši da bi se taj slučaj trebao proučavati na poslovnim školama kako ne treba raditi, a već se, kako je rekao, proučava na Standfordu.

“Raditi milijardu eura investicije, 25 posto BDP-a [bruto domaći proizvod], na bazi idejnog projekta… Prosječno obrazovan građanin kada radi kuću prvo pita majstora može li napraviti neki predračun radova, a mi smo ušli u to bez tenderskih procedura, na bazi idejnog projekta. Devastirana je rijeka Tara. Kineska državna firma angažovala je 70 posto radnika iz Kine, gdje je 2018. godine isplatila za tih 2.000 radnika 80 miliona eura plata, što znači da je svaki radnik koji je radio autoput mjesečno primao od 4.000 do 5.000 eura. Nama će trebati pomoć zapadnih partnera da izađemo iz ovoga.”

Kako iskoristiti devet milijardi eura Evropske unije

Vuković je, također, rekao da vjeruje da Evropska unija nije zakasnila kada je prošle godine predstavila ekonomsko-investicijski plan za zemlje Zapadnog Balkana, koji predviđa do devet milijardi eura za projekte.

“Kina poskupljuje dionice kada radi parcijalno, naprimjer, čokoladica od 100 grama košta 100 dinara, a kada kupite male, one su 150 dinara. Sve to diže cijenu, tako Kinezi dio rade u Crnoj Gori, dio u Bosni i Hercegovini, a mnogo bi bolje prošli kada bi radili infrasturkturu ‘na veliko’. Plan EU-a je da naše razlike stavimo po strani, mislim da je ovo neki test možemo li tih devet milijardi [eura] da povučemo i i radimo zajedno.”

Jens Bastian, savjetnik u Helenskoj fondaciji za vanjsku i evropsku politiku – ELIAMEP, govorio je o Prijeskoj luci i način na koji ju je, kako je rekao, Kina modernizirala i pretvorila u najveću na Mediteranu i četvrtu u Evropi.

“Zašto je Kina uložila tamo, a ne zapadna zemlja? Niko nije htio prići Grčkoj zbog ekonomske krize. Kina je prepoznala prilike, proširila je svoje aktivnosti i ušla u druge sektore, energiju, telekomunikaciju”, kazao je, istaknuvši kako su i prethodna i sadašnja grčka vlada, iako su različite, ostale u inicijativi 16+1 i prihvatile kinesko prisustvo.

“Ne treba zaboraviti i da je Kina pozvana ovdje, to je obostrani interes, zemlje žele da Kina ulaže ovdje. Kina će ostati, jer je to njena dugoročna strategija.”

Vujačić je dodao da su zamjerke prema Kini “uzaludne”, jer svi znaju kakvo je poslovanje Kine i niko ne bi trebao biti iznenađen te da je Peking ovdje “zabio zastavicu”.

Balkan se uklapa i u smislu pitanja meke moći

“Takođe, Brisel je ovde angažovan na pogrešan način, na način neke transakcione politike, kao ‘budite dobri, mi ćemo vama dati ovo’, umesto punog angažmana, ovde je Brisel izgubio trku sa Kinezima i narod veruje da nam oni više pomažu. Tokom korona virusa Evropska unija jeste dala novac, ali prve evropske vakcine su ovde stigle u Albaniju, i to u aprilu, preko Turske. Evropa se bavi nečim drugim, ovo je njeno dvorište, koje je zapušteno, i prirodno će drugi tu doći.”

Vuk Vuksanović, istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku i saradnik Londonske škole ekonomije, objasnio je da globalno Kina ima strategiju da prvo postane dominantna sila u svojoj regiji Indo-Pacifika, onda u Aziji, a zatim da pokuša zamijeniti SAD.

Što se tiče Balkana, dodaje da Kina, za razliku od većine nezapadnih igrača koji su popunjavali vakuum posljednjih godina koji je Zapad ostavio, ipak ima kapacitete i stratešku viziju, koja se ispoljava kroz veliku inicijativu brendiranja Kine, odnosno kroz Pojas i put, zbog koje se Balkan našao na radaru Kine.

“To je bio način za Kinu da se fizički poveže sa Evropom kroz svoje infrastrukturne projekte, ali isto tako mislim da postoji tu još jedna stvar – činjenice da su neke zemlje kandidati za članstvo u EU. Srbija je zbog toga atraktivna za Kinu, postoje institucionalne veze sa EU-om, ali ne postoje jaki mehanizmi koju mogu da blokiraju projekte. Balkan se uklapa i u smislu pitanja meke moći… ako želite da budete sila, morate pokazati da i u malim zemljama imate uticaj.”

Senada Šelo Šabić, viša naučna saradnica na Institutu za međunarodne odnose i razvoj u Zagrebu, govorila je o kineskom prisustvu u Hrvatskoj, rekavši da u toj zemlji nema rasprava o Kini, ali da će ih biti kako se mijenja pozicija EU-a prema ovoj sili. Hrvatska se priključila 16+1 inicijativi, ali aktuelni predsjednik države Zoran Milanović, kada je bio premijer, nije pokazao neki interes za to kao aktuelni premijer Andrej Plenković.

Kina pravi Pelješki most novcem iz evropskih fondova

“Hrvatska se otvorila Kini s tim projektom Pelješkog mosta, koji je u Europi izazvao kritike, jer je to bio prvi put da se novcem iz europskih fondova financiraju kineski infrastrukturni projekti… Također, dogovoreno je otvaranje vjetroelektrane u Senju, Kinezi su kupili dio Luke Zadar, jako su bili zainteresirani za Luku Rijeka, ali tender je bio poništen u siječnju [januaru], pod pretpostavkom da je to bilo pod pritiskom SAD-a i EU-a. Mislim da će se kod nas otvoriti rasprava o tome, osobito u kontekstu odlaska [njemačke kancelarke] Angele Merkle, koja je održavala tu otvorenu komunikaciju s Pekingom.”

Prema riječima Igora Novakovića, direktora istraživanja u Centru za međunarodne i bezbednosne studije – ISAC Fond, Kina je ekonomski razvoj definirala kao svoju ideologiju, prema kojoj djeluju na globalnoj sceni, prilazeći državama u razvoju i nudeći projekte koji su često dogovoreni na netransparentnim osnovama i koji su nepovoljniji od onih u dogovoru sa zapadnim partnerima, ali ne nose nikakve uslove sa sobom.

“U Srbiji je to dobro prihvaćeno, jer je i nama ekonomski razvoj postao paradigma – mnogo je lakše ispromovisati deonicu puta ili 5.000 sačuvanih radnih mesta nego reforme u oblasti pravosuđa.”

Stefan Vladisavljev, programski koordinator u Beogradskom fondu za političku izuzetnost, govorio je o kineskoj diplomatiji “ratnika vuka”, koja se pojavila tokom pandemije korona virusa, a radi se o “izuzetno agresivnoj kampanji da se Kina brani od kritike, pre svega, na društvenim mrežama zbog izbijanja pandemije”.

‘Sudar vozova’ SAD-a i Kine u 21. stoljeću

“Ogranak Komunističke partije Kine zakačio je dvije fotografije jedne pored druge na Twitteru: sa jedne strane je bila kineska raketa koja se lansira u svemir, a na drugoj kako se u Indiji pale leševi onih koji su preminuli od COVID-19. Ispod je pisalo: ‘Paljenje vatre na kineski i indijski način…’ Ono što je na početku izvlačilo Kinu je to što je SAD na svom čelu imao [prethodnog predsjednika Donalda] Trumpa, koji je isto tako znao da napravi podjednak broj gluposti.”

Vuksanović je zaključio da tek sada sazrijeva svijest kakav nas “sudar vozova” između Kine i SAD-a očekuje u 21. stoljeću.

“Mi smo sa Vašingtonskim sporazumom [Srbije i Kosova] dobili samo mali ‘tizer’ onoga što sledi zemljama koje sarađuju sa Kinom.”