Pettigrew: Dejtonski sporazum je pobjeda srpskih i hrvatskih nacionalista

Najgori dio Dejtonskog mirovnog sporazuma je priznavanje entiteta Republika Srpska, visoki predstavnik Valentin Inzko više nego ikada treba koristiti Bonske ovlasti, dok bi čak trebao razmisliti i o nametanju sankcija za Milorada Dodika zbog njegovih prijetnji otcjepljenjem i govora mržnje usmjerenog protiv Bošnjaka.

Ovo je stav Davida Pettigrewa, profesora Studija filozofije, holokausta i genocida na Univerzitetu Južni Connecticut i člana Upravnog odbora Programa studija genocida na čuvenom Univerzitetu Yale.

Američki ekspert je na 25. godišnjicu potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma za Al Jazeeru govorio o njegovim najvećim manama, naslijeđu, te posljedicama koje je ostavio po današnju Bosnu i Hercegovinu, okovanu zastojima, blokadama, nacionalnim podjelama i gotovo nikakvom funkcionalnošću.

„Prvo moram reći da sam počastvovan što imam priliku govoriti na godišnjicu potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim su okončani genocid i međunarodna agresiju na Bosnu i Hercegovinbu, ali koji nije mogao pružiti održiv okvir za pomirenje i gradnju države. Entitet Republika Srpska opirao se svim pokušajima povratka pravde. Originalni sporazum treba biti reformiran kako bi odgovorio potrebi BiH za boljom budućnosti. No, ustavna reforma morala bi uključivati sistematski pristup, uključujući i članstvo BiH u Evropskoj uniji i NATO-u.

• Sa današnjeg aspekta, šta biste ocijenili najlošijim dijelom Sporazuma, onim što je prouzrokovalo najviše problema u sadašnjem funkcionisanju BiH?

– Najgori dio Dejtonskog sporazuma, koji je napravio najveću štetu, je odluka da se prizna entitet Republika Srpska, koji je počinio genocid i druge ratne zločine da bi postigao etničku homogenost. U Daytonu je Republika Srpska priznata i legitimizirana, a čak i nagrađena za svoje genocidne zločine. Od 1995., taktikom govora mržnje, negiranja genocida i veličanja osuđenih ratnih zločinaca, lideri Republike Srpske pokušavaju spriječiti povratak izbjeglica, u daljnjem nastojanju da dostignu početni cilj o etničkoj homogenosti. Od 1995. lideri Republike Srpske odbijaju autoritet državnih sudova, vrijeđaju Visokog predstavnika u BiH i prijete otcjepljenjem. To je svakako najopasniji destabilizirajući faktor za regiju i najveća mana Sporazuma.

• Ako danas rezimiramo, da li je dejtonski dokument mogao biti ograničen samo na mirovni sporazum kojim će se zaustaviti rat, a ne da bude i temelj Ustava koji je državu doveo u današnju situaciju?

– Da, aneks 4. Dejtonskog sporazuma dao je BiH današnji Ustav. Od krucijalnog je značaja reformirati neke dijelove Sporazuma i postepeno provoditi ustavnu reformu radi funkcionalnijeg oblika upravljanja državom. No, prelako je sa strane predlagati specifične ideje o političkoj budućnosti BiH. Prioritet bi trebalo biti ubrzan put do članstva BiH u NATO-u i Evropskoj uniji, u cilju da se osigura suverenitet BiH i stvori prostor u kojem svi građani BiH mogu planirati smislene promjene. Često se govori o potrebi trazicije sa „konstitutivnih naroda“ BiH na građane – građane Bosne i Hercegovine. To bi mogao biti put kojim bi trebalo krenuti kako bi se riješio problem nacionalnih podjela koje je Dejton formalizirao.

• Je li bilo preoptimistično očekivati da bi Dejtonski sporazum mogao predstavljati plodno sjeme za prosperitetnu i funkcionalnu državu, ili jednostavno, o tome tada niko nije ozbiljnije razmišljao?

– Svakako, 1995., prioritet je bilo zaustaviti međunarodnu agresiju i genocid, ali problem te odluke je što je Sporazum formalizirao i čak i učvrstio nacionalne podjele konceptom „konstitutivnih naroda“. To se u tom trenutku činilo potrebnim, kako bi se zastavila agresija, ali je u isto vrijeme Srbiji i Hrvatskoj otvorilo mogućnost da zadrže svoje teritorijalne ambicije ili jednostavno, ideje Herceg-Bosne i Republike Srpske.

• Ko je kriv za to? Političari, koje se često naziva korumpiranim, građani koji ne mijenjaju gotovo ništa ili pak međunarodna zajednica od koje se svo ovo virjeme i previše očekivalo da rješavaju svaki problem?

– Primijetio sam da mnogo kritičara spominje problem „korupcije“ u BiH. U nedavnom svjedočenju pred Odborom za vanjske poslove američkog Zastupničkog doma, jedan od svjedoka je vodstvo tri glavne etničke grupe u Bosni nazvao “razbojničkim baronima”. No, mislim da bi bilo previše uobičajeno da analitičari sa strane demoniziraju i nazivaju lidere „korumpiranim“ i da identificiraju korupciju kao glavnu prepreku izgradnji države, a da pritom izostave ključne smetnje. Ako su političari i lideri zaista „korumpirani“, BiH nije jedina zemlja u svijetu u kojoj se to dešava.

BiH je vjerovatno jedna od rijetkih država u svijetu u kojoj je nametnuti okvir za mir stvorio tako nemoguć zastoj. Moja analiza je uvijek bila da strukturni zastoj koji je uveo Dejton, a naročito problematično priznavanje Republike Srpske, treba riješiti kako bi se stvorili bolji uvjeti za građane BiH.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

• Moguće, ali čini se da zagovornika toga u političkim strukturama nema mnogo, da u hrvatskim i srpskim još manje. Mogu li, i trebaju li, Zagreb i Beograd odigrati konstruktivniju ulogu u tome?

– BiH bi trebala osigurati svoje granice i nacionalni suverenitet uz članstvo u EU-u i NATO-u bez miješanja Zagreba i Beograda, koji su izvršili međunarodnu agresiju na BiH, a koji i danas potkopavaju njen suverenitet. Najsvježiji primjer toga su nedavne ponižavajuće izjave (hrvatskog predsjednika) Zorana Milanovića o težnjama iz BiH za stvaranjem građanske države. Moj prijedlog je da BiH dovrši svoje unutrašnje reforme, neovisno o utjecaju Srbije i Hrvatske.

• Dejtonski sporazum u praksi je legalizirao entitet Republiku Srpsku, čije su snage, kako su presudili međunarodni sudovi, organizacije, institucije i mnoge svjetske sile, počinile genocid i ratne zločine. Može li to biti temeljni argument za eventualne ustavne promjene i, kako navode mnogi američki i evropski eksperti, ukidanje entitetske podjele BiH?

– Slažem se s tom idejom. Izjave osnivača Republike Srpske, činjenice o zločinima zabilježenim u postupku pred Haškim tribunalom, kao i presude pojedinim osnivačima svjedoče da je Republika Srpska od samog početka bila genocidni pothvat. Međunarodna zajednica ne bi smjela ignorisati činjenicu da su osnivači RS-a osuđeni za gnusne ratne zločine, te da je i aktuelno vodstvo angažovano u negiranju genocida i glorifikaciji ratnih zločinaca. Takvo ponašanje je nedopustivo. No, mišljenja sam da novi Zakon EU-a koje uključuje globalni okvir sankcija za ljudskih prava, može otežati rukovodstvu Republike Srpske da ih i dalje nekažnjeno krši.

U posljednje vrijeme se sve češće govori o Bonskim ovlastima Visokog predstanika i nužnosti njihovog korištenja u cilju stabilizacije zemlje, a naročito kada je riječ o zabrani negiranja genocida i umirivanju nacionalizma. Treba li on to učiniti?

– Vjerujem da gospodin Inzko treba koristiti Bonske ovlasti, više nego ikada ranije. Sa zastojem koji je nametnuo dejtonski ustav, hrvatski i srpski predstavnici u Domu naroda, naprimjer, mogu glasati zajednički kako bi blokirali donošenje bilo kakvog smislenog zakona. Inzkove Bonske ovlasti su jedina nada za borbu protiv negiranja genocida i ultranacionalističke retorike. Vjerujem da je Inzko svjestan te potrebe, te da gradi međunarodni konsenzus koji bi podržao nužnost te akcije. U svojim nedavnim izvještajima Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, Inzko je govorio o potrebi da međunarodna zajednica postane represivnija u BiH i da napusti politiku „sklanjanja ruku“ iz proteklog desetljeća, koja je dovela do jačanja podjela i destabilizirajućeg ultranacionalizma u BiH.

• Da li bi trebao preduzete mjere prma Miloradu Dodiku?

– Prije nekoliko godina, Visoki predstavnik je imao praksu zabranjivati političarima da se bave javnim dužnostima. Vjerujem da je to akcija na koju bi aktuelni Visoki predstavnik trebao biti spreman nametnuti i prema Dodoiku. Kako je Inzko nedavno upozorio Dodika na mogućnost sankcija ako ne ukloni ploču s imenom (osuđenog ratnog zločinca Radovana) Karadžića na studentskom domu na Palama, također bi ga trebao upozoriti da će mu, ukoliko ne prestane s prijetnjama otcjepljenjem ili s govorom mržnje usmjerenim protiv Bošnjaka, biti zabranjeno baviti se politikom u prigodnom vremenskom razdoblju. Vjerujem da bi tako drastične mjere počele mijenjati političku kulturu.

• Čini se da bi se pobjedom Joea Bidena na američkim predsjedničkim izborima problem BiH mogao vratiti na agendu američke administracije. U kojoj mjeri?

– Možemo se nadati da će se Bidenova administracija ponovo angažovati SAD u BiH. Već imamo jedan pozitivan znak, a to jedavno saslušanje u Komitetu za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa SAD-a. (Bivša američka državna sekretarka) Madelaine Allbright je govorila o potrebi da Amerika ponovo „počne slušati“ BiH.  Brojni zastupnici na saslušanju izrazilu su frustraciju sporim napretkom BiH u procesu pristupanja EU-u i željeli su znati šta mogu učiniti da pomognu. Sadržaj njihovih pitanja otkrio je njihova detaljna saznanja o trenutnoj situaciji.

Oprezno sam optimističan da bi Bidenova administracija mogla biti uključenija i da bi mogla podržati napredak BiH ka NATO-u i EU-u. No, mi svi moramo uložiti napore da Bidenova administracija zadrži interes prema BiH i da bude u potpunosti informisana o situaciji na terenu. Moramo nastaviti govoriti istinu o genocidu i podizati svijest kako bi SAD, EU i međunarodna zajednica podržali napore za izgradnju države i pravdu u BiH.

• Na kraju, možete i procijeniti ko je pobijedio u Daytonu?

– U neku ruku, Dejtonski sporazum bio je pobjeda srpskih i hrvatskih nacionalista koji su provodili agresiju na etnički obilježene teritotije u BiH. Od 1995. oni su bili u mogućnosti da koriste mirovni sporazum kao mehanizam za podrivanje suvereniteta BiH. Također, zahvaljujući nepažnji međunarodne zajednice, bili su u prilici i kršiti dijelove sporazuma, uključujući i Aneks 7. No, ovo tragično naslijeđe može se promijeniti kroz reforme i restruktuiranje sa podrškom SAD-a i Evropske unije. Tada se govorilo da je „sve bolje od rata“, ali u znak sjećanja na žrtve i solidarnosti prema onima koji su preživjeli genocid, moramo bolje uraditi posao u vođenju mira i osigurati pravednu budućnost za građane BiH.

Izvor: Al Jazeera