‘Današnja me Amerika podsjeća na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih’

Ovog novembra bi, bez obzira na ishod izbora, američka vojska mogla biti testirana, piše autorica (Reuters)

Neki dan sam na Twitteru naišla na šokantnu fotografiju. Prikazivala je maskiranog mladića koji ponosno drži svoj “kalašnjikov” dok nosi “četnički” simbol. Srpske snage su nosile isti simbol dok su iskorjenjivali Bošnjake tokom genocida 1990-ih. Ustuknula sam, ne samo zato što ja pripadam bosanskim muslimanima, već zato što ovaj put mladić nije bio iz prošlosti, već iz sadašnjosti. To nije bio bradati srpski vojnik u Bosni i Hercegovini 1990-ih, već Amerikanac koji je stajao ispred svježe pokošenog travnjaka na američkoj ulici 2020. godine. Nije nosio vojničku uniformu, već jeftinu havajsku košulju.

Neki komentari koji su uslijedili odnosili su se prema njemu kao prema vicu, ismijavajući njegovu kičastu majicu. Ali, za mene ovo nije bila šala. Meni je ova slika jasan dokaz da SAD ima ozbiljan problem s rastućim brojem ljudi poput ovog muškarca na toj fotografiji, čija je želja da unište nebijele Amerikance, inspirirana nacionalističkim i islamofobnim ideologijama koje vode porijeklo sa Balkana.

Od 1992. do 1995. godine sam gledala kako moju državu razaraju. Članovi porodice su ubijani, prijatelji su nestajali, žene koje poznajem su odvođene u logore za silovanje. Ja sam gladovala, kuća mi je bombardirana. Gotovo četiri godine su Srbi pokušavali ubiti mene i sve koje sam voljela naprosto zato što smo bili muslimani. Poznajem iz iskustva užas koji ovakva mržnja može donijeti. Preživjela sam i došla u SAD, gdje sam mislila da ću biti sigurna od genocidnih ideja zauvijek. Sada sam užasnuta zbog paralela između današnje Amerike i moje domovine.

Islamofobija sa najvišeg državnog nivoa

Možete se zapitati kakve veze nacionalistički i islamofobni narativi sa Balkana imaju s usponom bjelačke nadmoći u SAD-u. Rasa je noviji socijalni konstrukt, ali religija je oduvijek uvlačila imperije u ratove. Zato američki bijeli supremacisti hrle srpskim i hrvatskim nacionalističkim narativima, zasnovanim na odavno prisutnom strahu od muslimana. Bjelačka nadmoć treba se usidriti u prošlosti, a križarski ratovi služe toj svrsi, sa slikama krvoprolića koje su zabilježene u zapadnjačkom sjećanju. Oni pomažu da bijeli supremacisti evociraju strah da bi moć i zemlju mogli izgubiti od najbrže rastuće religijske grupe na svijetu, muslimana – muslimana kao što sam ja, koje oni vide kao ljude koji su sada prijetnja za njih i njihovu kulturu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ovakvo viđenje muslimana kao napadača donijelo je Lauri Loomer, samoproglašenom islamofobu, republikansku nominaciju za Kongres u 21. okrugu Floride, gdje se nalazi predsjednikov klub Mar-a-Largo. Većina Amerikanaca već vjeruje da “većina Amerikanaca ima predrasude prema Amerikancima muslimanima”. U Evropi su muslimani manje poželjni kao komšije nego bilo koja druga religijska grupa.

Slobodan Milošević, koji je kasnije nazvan “Balkanski kasapin”, zbog genocida počinjenog nad bosanskim muslimanima, briljantno je iskoristio ovu zajedničku islamofobiju da opravda ubijanje običnih ljudi poput mene. Godine 1989, kada je pripremao Srbe za ratove koje će započeti, održao je neslavni govor, pozivajući Srbe da se ujedine u borbi da se zaštiti njihov srpski identitet i bijela, kršćanska Evropa. Vrijeme i mjesto za njegov govor pažljivo su odabrani – obratio se na glavnoj ceremoniji obilježavanja 600. godišnjice Bitke na Kosovu, u kojoj su muslimani Osmanlije porazili Srbe i nedugo potom osvojili srpske zemlje. Ceremonija, koja se dešavala na lokaciji na kojoj se odvijala ova bitka, pružila je Miloševiću slikovite prikaze koji će pomoći Srbima da moralno opravdaju masovna ubistva muslimana.

Kao i oni koji su učestvovali u pogubljenima običnih muslimana u Bosni, bijeli supremacisti u Americi danas gledaju na muslimane, zajedno s Afroamerikancima, imigrantima, homoseksualcima, Jevrejima i svim drugim manjinama, kroz prizmu križarskih ratova, i vide sve manjine kao egzistencijalnu prijetnju njihovoj etničkoj čistoći. Donald Trump je koristio slične taktike da uskomeša svoju bazu dok krije svoju motivaciju. On stalno prikazuje muslimane kao egzistencijalnu prijetnju, jer, kako tvrdi, muslimani mrze Ameriku, a Kur'an je “poprilično strašna stvar”. Njegov bivši glavni strateg Steve Bannon vjeruje da je SAD u stalnom ratu protiv muslimana, zbog “duge historije judeokršćanske zapadnjačke borbe protiv islama”. Stephen Miller, još jedan od Trumpovih ideoloških potčinjenih, izjednačava islam s fašizmom, nazvavši ga “islamo-fašizam”.

Zločini i genocid u Prijedoru i Srebrenici

Posuđivanje slikovitih prikaza iz prošlosti iznova je energiziralo američke bijele supremaciste, kao i njihovo shvatanje da će bijelci biti manjina u SAD-u do 2045. godine. Ovaj strah je stigao i do običnih Amerikanaca, kao što je jutjuber koji poziva svojih 470.000 pretplatnika da se pripreme za građanski rat jednako krvav kao sukob u bivšoj Jugoslaviji, gdje “gotovo da nije ostalo muškaraca”. Ili bijelog supremacistu, Amerikanca porijeklom iz Hrvatske Tomislava Sunića, koji drži predavanje ultradesničarskim organizacijama o opasnostima od muslimana. Pa ipak, za sedam od deset smrti kao rezultat terorizma u našoj državi odgovorni su kršćani, koji se nadaju da će sačuvati bjelačku nadmoć, a ne muslimani, koji pokušavaju izgraditi islamski halifat. Za bijele supremaciste genocid nad Bošnjacima je uputstvo kako moderno, raznoliko društvo može postati etnički ili rasno čisto.

U mojoj staroj državi islamofobija se uvukla u policiju i vojsku. U Prijedoru su srpske vlasti naredile muslimanima da nose bijele trake kako bi ih policija i vojska lakše raspoznavala zbog pritvaranja, ubijanja i mučenja. Tako je gledanje kako američka policija bez kajanja ubija Afroamerikance deja vu, horor film čiji kraj nikada više ne želim gledati. Jedva da prođe dan a da ne pomislim na genocid počinjen u Srebrenici, gdje su Srbi zatvorili 8.372 muslimana u neoznačena vozila i odvezli ih na polja za pogubljenja, ali nisam mogla ni zamisliti da ću vidjeti neidentificirane muškarce u neoznačenim vozilima kako odvoze civile sa američkih ulica bez ikakvog objašnjenja, kako se desilo u New Yorku, Oregonu i sada Kenoshi.

Kako bi zaštitio federalno vlasništvo, Trump je tvrdio da je morao poslati federalne policajce da uhapse demonstrante pokreta Životi Afroamerikanaca su važni u Portlandu, ali nije ih poslao u Michigan, da zaštite Capitol Hill, kada su ga napali naoružani bijelci. Ovaj primjer pokazuje rasističke naočale kroz koje Trump vidi Ameriku. Ali, pokazuje i stvarnu svrhu angažiranja federalnih policajaca: da osiguraju da Amerikanci oguglaju na upotrebu federalne sile protiv manjinskih grupa. Tokom prve predsjedničke debate 29. septembra, Trump je usmjerio ultradesničarsku ogranizaciju Ponosni momci da “budu u pozadini i u pripravnosti”. Možemo se zapitati u pripravnosti za šta? Osobi koja je, kao ja, preživjela genocid insinuacija da će biti još nasilja jasna je kao dan.

Biramo li mržnju umjesto kohezije?

Odlučujući trenutak u genocidu nad Bošnjacima je bio onaj kada je vojska prestala biti državna vojska i počela podržavati samo Srbe. Moj grad Bihać jedan je od šačice gradova koji nikada nisu pali u ruke vojsci i zato sam ja danas živa i ovo pišem. Sa moje tačke gledišta, SAD je prošao većinu koraka društvene dezintegracije kojoj sam svjedočila u bivšoj Jugoslaviji: pojavljivanje ideološkog narativa o superiornosti jedne grupe u odnosu na ostale; uspon političkog lidera koji favorizira taj narativ; iskorištavanje medija da se izgrade alternativne istine kako bi se moralno opravdalo ubijanje podjarmljenih grupa; širenje mržnje i eskalacija rasnog nasilja, koja je čak podijelila porodice za večerom.

Jedino pitanje koje za SAD ostaje neodgovoreno je da li će američka vojska zauzeti stranu ako nasilje eskalira. Ovog novembra bi, bez obzira na ishod izbora, vojska mogla biti testirana. Budući da je 90 posto američkih vojnih generala bijelaca, brinem se za mogući ishod. Više od 90 posto vojnika u bivšoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji su bili Srbi, a nekolicina drugih je izgurana pred rat. Ja sam i dalje vjerovala da će vojska spriječiti rat, jer su očevi mojih prijatelja Srba, pa čak i moj tetak Srbin, koji je oženio moju tetku, bili vojnici u toj vojsci. Ali, pogriješila sam. Potcijenila sam koliko mržnja može dehumanizirati “drugog” u očima onih na vlasti. Na kraju je ono što sam mislila da se nikada neće desiti postalo moja stvarnost. Zato sada, kao osoba koja je preživjela genocid u Bosni, ne želim samo upozoriti Amerikance, već želim vrištati sa krovova da, ako nastavimo dehumanizirati jedni druge i birati mržnju umjesto društvene kohezije, uskoro ćemo se naći na putu u provaliju u samoubilačkom vozu bez povratne karte.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Vaša dnevna doza vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada