Poslijeratna realnost BiH: Smrt vreba iz kontejnera

Scenarija je mnogo, a sama pomisao na neke od njih dovoljna je da izazove zastrušujuće osjećaje. Djeca će se igrati u parku, nabijat će loptu pod krošnjama probeharalog drveća dok je jedan nesmotreni udarac ne pošalje tamo gdje ne treba, u spletu okolnosti koji se veoma lako može pokazati kobnim.

Takav tragični splet okolnosti, potpaljen nesmotrenošću i glupošću svojstvenim samo čovjeku, svakog dana prijeti da ugasi živote više nedužnih Bosanaca i Hercegovaca, koji vjerovatno niti ne pomišljaju da bi u kontejneru u koji svakodnevno bacaju smeće možda mogla biti neeksplodirana mina, spremna da reaguje na mehanički podražaj, da iz grmlja parka u koji dovode djecu može vrebati tromblon bez osigurača, ili da im, dok šetaju šumskim puteljkom, na glavu može pasti ručna bomba koju je neko, iz samo psihijatriji poznatih razloga, odlučio odložiti – na drvo?!

Nažalost, to nije filmski, već scenarij bosanskohercegovačke poslijeratne stvarnosti, u kojoj eksplozivna sredstva prijete gotovo jednako kao i prije 25 godina. Možda i više, jer o mogućnosti da smeće koje je istresao u smetljatnik aktivira minu koju je neko bacio u kontejner, današnji čovjek, zatočen u egzistencijalne misli, niti ne razmišlja.

Bomba na drvetu i RPG na putu

Da je stvarnost zaista takva, pokazuje nedavni slučaj, u kojem su u kontejneru u sarajevskom naselju Dobrinja pronađena tri tromblona, koja bi, da su se našla u dodiru sa drobilicom u kamionu za odvoz a smeća, prouzrokovali katastrofu. Kao i u dodiru s vatrom, pritiscima ili u nestručnim pokušajima baratanja ili onesposobljavanja… Jedan od njih bio je bez osigurača, što znači da je mogao eksplodirati u svakom trenutku.

Srećom, otkriveni su na vrijeme i uskoro uklonjeni od strane nadležnih organa.

Federalna uprava Civilne zaštite s ovim se problemom susreće još od završetka rata, a slučajeva u kojima nesavjesni građani, što zbog nepromišljenosti, što zbog straha od mogućeg pozivanja na odgovornost, odlažu neeksplodirana sredstva gdje god stignu, je previše. Vodilja „samo da me neko ne vidi i ne prijavi“, jača im je od opasnosti po okolinu koju izazivaju svojim postupkom.

Kako nam kaže šef Odsjeka za uklanjanje eksplozivnih sredstava FUCZ-a Sead Vrana, eksplozivna sredstva do sada su nalazili po parkovima, šumama, livadama, podrumskim prostorijama, kontejnerima…

“Imali smo razne slučajeve, od ručne bombe koja je za kašiku okačena na drvo, pa do raketa od RPG-a ostavljenih na šumskom putu“, kaže on, te dodaje:

Hod po rubu statističke vjerovatnoće

“Srećom, do sada su takvi slučajevi uglavnom prolazili bez posljedica, jer su, nekom pukom srećom, ljudi prepoznavali o čemu se otprilike radi, pa su na vrijeme reagovali i pozivali policiju, a oni nas, koji riješimo problem. No, u cijeloj priči nije dobro to što se hoda po rubu statističke vjerovatnoće da se desi najgore, a o tome mnogi niti ne razmišljaju kada prave takve gluposti“, govori Vrana.

Granata za veću masu starog željeza

Da ljudska nepromišljenost ne poznaje granice pokazuju mnogobrojni primjeri, uključujući i „revolucionarne“ ideje na koje su došli skupljači željeza.

Prema riječima ljudi iz Federalne uprave Civilne zaštite, nisu rijetki slučajevi da skupljači željeza u materijal koji sakupe „dodaju“ i neeksplodirana eksplozivna sredstva kako bi dobili na masi, a oni ostvarili veću zaradu.

Ne tako davno, pripadnici FUCZ-a imali su dojavu se pored kontejnera nalazi raketa od „zolje“  koju je neko, iz nepoznatih razloga, pokušao rastaviti. Kada u tome nije uspio, stavio ju je u najlonsku kesu i odnio u smeće.

“Takvih primjera ima dosta. Zamislite situaciju u kojoj je jedna osoba policajcu koji je bio u kućici predala dva tromblona i pritom je rizikovala mnogo potencijalnih problema. Bez osigurača su, ratne proizvodnje i nisu pouzdani, što znači da su mogli eksplodirati dok ih je prevozio, nosio, predavao, a da ne govorimo o tome da su mogli nastradati i slučajni prolaznici“, priča Vrana.

Od završetka rata do danas, nadležne službe prikupile su ogromne količine eksplozivnih sredstava, što u akcijama, slučajnim pronalascima, ili pak dobrovoljnim predavanjem njihovih vlasnika.

Dio rješenja, ili dio problema

Tome je pridonio i nekada važeći zakon o amnestiji za nelegalno držanje eksplozivnih sredstava, ali i akcija „Žetva“, u kojoj su ljudi mogli predavati šta god su željeli, bez ikakve opasnosti od krivičnog gonjenja.

No, Vrana kaže da je i sada to jedini prihvatljiv način odlaganja sredstava – jednostavnim pozivom policiji ili FUCZ-u.

“U akciji ‘Žetva’ ljudi su mogli predavati sve i tada smo skupili velike količine svakakvih eksplozivnih sredstava. Ljudi su shvatili da se na taj način, između ostalog, rješavaju i svog problema, jer su, u slučaju da im policija u nekoj kontroli pronađe takva sredstva, rizikovali kaznu između jedne i pet godina zatvora“, govori pripadnik FUCZ-a, koji dodaje:

S projektilom u autobus pun putnika

Među primjerima koji svjedoče o opasnostima neeksplodiranih sredstava, ali i potpuno nerazumnom ponašanju ljudi, ističe se priča o jednoj ženi iz Blažuja, koja je na svojoj zemlji pronašla granatu iz Drugog svjetskog rata.

„Pošto se radilo o velikom komadu metala, ona je odlučila da ga pokuša prodati u staro željelo. Sjela je u autobus pun ljudi i otišla do otpada. No, tamo su vidjeli o čemu se radi i nisu željeli uzeti granatu a ona je, ponovo, ušla u autobus i granatu vratila tamo gdje ju je i pronašla, na livadi. Na kraju smo od policije primili obavještenje o tome i otišli riješiti problem“, kaže Vrana.

“No, ukoliko i sada predate takva sredstva, svima će biti jasno kakvu ste korist napravili za društvo. Ljudima koji prijavljuju pronalazak neeksplodirane mine, granate, tromblona ili bilo čega drugog, ne prijeti nikakva opasnost, jer su oni na taj način ispunili i ljudsku, i dužnost pred zakonom. U suprotnom, ako nisu dio rješenja, onda su dio problema jer ne ukazuju na očiglednu opasnost po okolinu“, navodi Vrana.

Kako tvrdi, najgore rješenje je – pokušati sam nešto uraditi, jer nestručno rukovanje može voditi ka tragediji.

“Nedavno smo našli raketu od zolje s otiscima kliješta, što navodi na zaključak da ju je neko pokušao rastaviti. Ono što se mora znati da je da se u tim situacijama ne radi ništa osim onoga što nalaže zdrav razum, a to je, poziv policiji“, govori on.

Izvor: Al Jazeera