Migranti – roba za nagodbe političara u Libiji

Piše: Sally Hayden

Prošla su tri mjeseca otkako je Abdi* došao u Bani Walid, grad koji libijske izbjeglice i migranti poznaju kao „grad duhova“ zbog prisustva krijumčara poznatih po mučenju ljudi.

Ovaj tinejdžer je oslobođen iz pritvornog centra u Tripoliju tokom borbi prošle godine i aplicirao je da bude premješten legalnim kanalima prije nego što je nakon izvjesnog vremena odustao.

Koristeći prokrijumčareni telefon, slao je sporadične poruke da kaže da je dobro, pita o spasilačkim brodovima na Mediteranu, i ponekad da dijeli krvave fotografije drugih manje sretnih od njega, dodvoravajući se nakon što je mučen jer nije dao krijumčarima novac koji su zahtijevali.

Sada kada je rat izbio u Tripoliju, nije jasno da li će ikada isploviti.

Za Abdija koji je govorio pod uslovom anonimnosti zbog sigurnosnih razloga, preći Mediteran izgledalo je kao jedini način da izađe iz kruga eksploatacije i nasilja u Libiji, gdje su migranti i izbjeglice tretirani kao roba koja se kupuje i prodaje.

Migranti se tretiraju kao roba

Otkako su odmetnuti vojni zapovjednik Khalifa Haftar, moćnik na istoku Libije, i njegova Libijska nacionalna vojska napali Tripoli 4. aprila, migrante ponovo tretiraju kao robu za nagodbu između političara.

Prošle sedmice je Fayez al-Sarraj, premijer vlade u Tripoliju koju priznaje UN, rekao da međunarodna zajednica treba biti „ujedinjena i čvrsta“ u pordžavanju njega i upozorio je da bi 800 000 ljudi moglo preći Mediteran u Italiju.

„Suočavamo se sa ratom agresije koji će proširiti svoj rak širom Mediterana, Italije i Evrope…Ne samo da postoji 800 000 migranata potencijalno spremnih da odu, tu su nazovi Libijci koji bježe od ovog rata, i na jugu Libije teroristi ISIL-a koje je vlada iz Tripolija izbacila iz grada Sirte prije tri godine.“

Ali Matteo Villa, iz talijanskog Instituta za međunarodne političke studije, kaže da su Serrajeve procjene napuhane jer je on pokušavao poslati poruku u Italiji.

„Nema čak ni 800 000 migranata u Libiji sad, barem se tako čini“, rekao je on Al Jazeeri. „Najveće procjene su 660 000. Ovo su očajnički pokušaji da se isprovocira strah i da se Italija drži spojena s vladom koja osjeća da gubi svoje razumijevanje te države.“

Sasvim suprotno, Villa je rekao, veća nestabilnost obično je vodila do manjeg broja odlazaka, ne većeg.

„Zašto? Jer su odlasci veoma organizovani u strukturi poput mafije, pa milicije upravljaju odlascima za migrante.“

To što su milicije bile uključene u borbu značilo je da manje brodova koji prevoze migrante isplovljava, rekao je on.

„Ovo je loše za (migrante i izbjeglice) jer im je hitno potreban siguran izlaz.“

Svjedočenja migranata

Neki od procijenjenih 6000 izbjeglica i migranata zaključanih u libijskim pritvornim centrima koje vodi Odjel za borbu protiv ilegalne migracije, od kojih je nekoliko bilo na prvim linijama borbe, rekli su da su dobili poziv od krijumčara koji su im obećali da će ih uspješno prebaciti u Italiju.

„Ovo je dobro vrijeme za krijumčare: ovo je njihova sezona“, rekao je izbjeglica iz Eritreje, koji je razmatrao opciju odlaska na more prije nego što ga je UN-ova agencija za izbjeglice UNHCR premjestila u Niger.

UNHCR očekuje da će evakuisati oko 2500 izbjeglica ove godine – dosta manje od cifre za koju kaže da joj je potrebna zaštita.

„Šta je s libijskom obalskom stražom? Ne mislim da je moguće (dospjeti do Evrope)“, kazao je tinejdžer koji se trenutno nalazi u pritvornom centru Abu Salim, kada je upitan da li je razmatrao opciju prelaska Mediterana dok su se sukobi nastavljali.

U sklopu dvogodišnjeg sporazuma, Evropska unija troši desetke miliona eura da podrži libijsku obalsku stražu, koja kaže da je presrela oko 15 000 migranata prošle godine.

A u pritvoru u Libiji, veliki broj izbjeglica i migranata nalazi se bez novca, traumatizirani zbog godina koje su proveli zaključani sa krijumčarima, koji su obično povećavali dogovorene cijene i mučili ih ako nisu mogli platiti.

U Qasr bin Ghashiru, pritvornom centru koji je bio na prvoj liniji otkako su borbe započele, izbjeglice su rekle kako najviše strahuju od tog da ih krijumčari ne otmu jer nemaju zaštitu.

„Krijumčari su iznad svega naše prijetnje. U našoj državi je prisutna trgovina robovima“, rekao je muškarac iz Eritreje. „Odvode nas kod sebe i zahtijevaju novac. Ako nemate novca, tuku vas. Siluju žene. Na nekim mjestima, siluju i muškarce.“

Craig Kenzie, projektni koordinator za Ljekare bez granice (MSF) za Tripoli, rekao je da ne može potvrditi koliko ljudi trenutno pokušava preći Mediteran, ali ova država je viđena kao put za bijeg tokom borbi koje su prethodno izbijale u Tripoliju.

„Nije zločin tražiti sigurnost, i mi se posebno brinemo za ove ljude zbog manjka kapaciteta za potragu i spašavanje na Mediteranu. Postoji dobra šansa da ako ljudi pređu i budu u nevolji neće biti opcije da im se pomogne.“

Do sada je ove godine 409 ljudi umrlo ili nestalo pokušavajući da pređe Mediteran, prema podacima Međunarodne organizacije za migraciju (IOM). Broj ljudi koji su došli do Evrope nakon što su otišli iz Libije, Tunisa i Alžira u prva tri mjeseca ove godine je bio manji od 500, prema podacima evropske pogranične agencije Frontex.

Već visok, rizik od utapanja može porasti tokom borbi. U septembru prošle godine, kada su izbili sukobi širom grada, jedna od osam osoba koje su pokušale preći Mediteran umrla je ili nestala, prema UNHCR-u.

A u Tripoliju, većina izbjeglica i migranata koji su razgovarali sa Al Jazeerom, kažu da su samo očajni da dođu do sigurne destinacije.

„Ne znamo gdje ići. Gotovo smo bez čuvara, (imamo) samo dvojicu, i oni će nas napustiti. Rat se približava“, rekao je muškarac iz Eritreje koji ostaje u Abu Salimu gdje zatvorenici kažu da nisu spavali danima zbog zvukova granatiranja i bombardovanja u blizini.“

„Ne znam gdje ćemo ići, ali nemamo opciju. Ako nas UN ne može evakuisati prije nego nas vojnici napadnu, mi ćemo se pokušati spasiti.“

‘Nemoguće je predvidjeti broj onih koji bi mogli napustiti Libiju’

U međuvremenu su aktivnosti potrage i spašavanja na Mediteranu gotovo zaustavljene dok se nevladine organizacije suočavaju sa sve većim pritiskom od evropskih vlada nakon izjave talijanskog ministra unutrašnjih poslova Mattea Salvinija, nedugo nakon što je stupio u službu prošlog juna, da spašenim izbjeglicama više neće biti dozvoljeno da se iskrcaju u Italiji.

Politika „zatvorenih luka“ nije postala zakon i u praksi bi brodovi i dalje mogli zahtijevati da pristanu u talijanskoj luci. Dok su države članice Evropske unije prebacile odgovornost na brodove nevladinih organizacija koji su nekad zaglavljeni na moru duže od dvije sedmice, izbjeglice i migranti su nastavili dolaziti, iako u malim brojevima.

Talijanska i španska obalska straža ne objavljuju informacije o takvim spašavanjima kada se dogode u njihovim teritorijalnim vodama.

Haidi Sadik, glasnogovornica za Sea-Watch, njemačku nevladinu organizaciju čiji je brod zaplijenjen od januara, rekla je da su aktivnosti potrage i spašavanja „na najnižem nivou u pogledu spašavanja ljudi i odgovaranja na hitne slučajeve na moru, ali i u pogledu spasilačkog kapaciteta.“

Talijanski brod Mare Jonio i njemački Alan Kurdi su jedina dva broda nevladinih organizacija koji su u opticaju.

Prošli mjesec je Evropska unija suspendovala pomorske spasilačke patrole u sklopu svoje operacije Sophia, koja trenutno pruža samo nadziranje iz zraka.

„Kada smo pronašli brod u nevolji, svjedočili smo nepomaganju od strane Evropske unije“, kazala je Sadik, čija organizacija ima i izvidnički avion.

„Obavijestili smo relevantne vlasti za koordinaciju, i prošlo je mnogo sati prije nego što je to shvaćeno ozbiljno. Komercijalni brodovi nisu raspoređeni na mjesto događaja iako su bili u blizini. Postoji stvarna kultura okretanja glave na drugu stranu sada na Mediteranu“, Sadik je rekla Al Jazeeri.

Rezultat je da je sve teže shvatiti šta se dešava na moru.

Talijanski mediji su izvijestili u utorak da je 100 000 izbjeglica „pozicionirano duž obale“ i „spremno da napusti“ Libiju.

Stručnjaci su odmah rekli da je ovaj broj veoma napuhan.

„Nemoguće je predvidjeti broj ljudi koji bi mogli napustiti Libiju“, napisao je Flavio di Giacomo, glasnogovornik za UN-ovu agenciju za migracije, IOM, u tvitu.. „Brinemo se za one koji su u državi.“

Prijavljenje neregularnosti u načinu na koji libijska obalska straža provodi svoje misije potrage i spašavanja u ime Evropske unije, kao i noviji izvještaji da su pomorska sredstva donirana Libiji za tu svrhu preusmjerena za vojnu upotrebu, pojačale su zabrinutost za sigurnost onih koji krenu na ovo putovanje – kada i ako milicije koje kontrolišu brodove uvide da je pravo vrijeme, kako smatra Villa.

„Ako su uslovi ranije bili katastrofalni, sada su očajni“, rekao je on Al Jazeeri.

Izvor: Al Jazeera