Ljubiša Preletačević Beli – drugo ili pravo lice Srbije

Pretjerani su naslovi po kojima je Beli direktna prijetnja Aleksandru Vučiću (Milutin Markovi? / Tanjug)

Osmislivši originalan način da dođe do birača, uzevši ime Ljubiša Preletačević Beli i praveći parodiju od lokalne i državne politike u Srbiji, mladi komunikolog Luka Maksimović uspio je postati prva televizijska vijest i dobiti naslovnice mnogih novina. Nakon ulaska 12 imena s liste “Beli – samo jako” u Skupštinu beogradske gradske opštine Mladenovac, Maksimović (u nastavku teksta: Ljubiša Preletačević Beli) odlučio se i na utrku za predsjednika Srbije. Za sada, kako stvari stoje, na tom putu ide mu vrlo dobro.

Republička izborna komisija Srbije posve se ozbiljno posvetila njegovoj kandidaturi i satima odlučivala jesu li 12.550 pristiglih potpisa validni. No većina se ipak usprotivila slanju Ljubiše Preletačevića pred javnog bilježnika da ovjeri suglasnost za upotrebu osobnog imena, jer je svima jasno da se radi o izmišljenom liku. Na kraju je kandidatura – prihvaćena.

Preletačević, Prilepak i ‘oni ozbiljni’

Od teatralnog donošenja potpisa, obučen u bijelo odijelo i ogrnut bundom te praćen trubačima, Preletačević je cijelo vrijeme komunicirao s javnošću preko društvenih mreža, postavljajući nove standarde u obraćanju biračima i u nekoliko dana postao senzacija ne samo u Srbiji, nego i u regiji.

Nakon Mladenovca, pohod na Beograd

Uz tvrdnju da „fenomen Beli“ zapravo predstavlja „ogledalo javnog života i političke scene u Srbiji, ali i na Balkanu“, Miloš Pavlović prognozira da „Beli može postići uspeh čije trajanje sada nije moguće odrediti“. Po njemu, „uspeh nije toliko izvestan na predsedničkim izborima, koliko na predstojećim lokalnim izborima za Grad Beograd naredne godine“.

„Njegova lista može sigurno da ide u dvoscifreni procenat i to je ono od čega se sadašnja vlast plaši, jer može promeniti strukturu odbornika u beogradskom parlamentu“, ukazuje Pavlović. 

Pretjerani su, doduše, naslovi po kojima je izravna izborna prijetnja kandidatu vlasti Aleksandru Vučiću, jer je tu mnogo više ozbiljnijih takmaca za drugi izborni krug, poput Saše Jankovića, Vuka Jeremića ili Vojislava Šešelja. No, iskustva koja potvrđuje talijanski antipolitičar Beppe Grillo, pa i Ivan Pernar, zastupnik u Hrvatskom saboru, pokazuju da takvi kandidati mogu mnogo.

Na izborima za opštinsku skupštinu Mladenovca lista “Samo jako” osvojila je petinu glasova, no njezini vijećnici sjede u opoziciji iako su drugi po broju mandata. Nastupaju pod motom “konačne i potpune banalizacije javnog života i postojećeg političkog sistema te uspostavljanja kompetentne građanske uprave”. Ljubiša Preletačević i njegov najbliži suradnik Nebojša Prilepak (pravim imenom Stefan Gajić) preostalih deset kolega zovu “oni ozbiljni”, no poznavatelji prilika u Mladenovcu kažu da svi rade ozbiljan posao.

“Beli i Prilepak ne kriju javno da ‘ozbiljan’ deo posla na lokalu pripremaju i izvode ostali odbornici, iako ‘ozbiljnog’ dela ne bi ni bilo da nije bilo ‘neozbiljnog’ nastupa i harizme ove dvojice”, objašnjava Aleksandar Sekulić, aktivist za ljudska prava i stanovnik Mladenovca.

Slika trenutne političke scene

Navodi kako je ekipa oko Preletačevića, sudeći po svojim porukama, djelovanju i objavama na društvenim mrežama “liberalna, a ne samo antivučićevska”. Iako ideologija i političko opredjeljenje “ne dolaze baš do izražaja” u lokalnim vlastima, Sekuliću se čini da su “najpribližniji Radulovićevom pokretu ‘Dosta je bilo'”.

Sve ono što se događalo tokom prikupljanja potpisa za kandidaturu, ali i sama predaja, te priča koja je potom nastala po mišljenju Miloša Pavlovića, člana Republičke izborne komisije, zapravo je “apsolutno oslikavanje trenutne političke scene i javnosti u Srbiji kao neke vrste satire i parodije”.

Po njemu, veliki broj građana u njima vidi i vrstu otpora i bunta prema sadašnjem političkom establishmentu, i to “ide čak dotle da će ljudi glasati za njega bez obzira na situaciju i razmišljanje šta bi se desilo kada bi on došao na mesto predsednika”.

Iščašena politika

Po novinaru Milošu Mitroviću, jedna je stvar u vezi Ljubiše Preletačevića posebno pozitivna. U vrijeme kada u svijetu bujaju nacionalistički pokreti, primjećuje, „Srbija u Belom možda dobija jednu drugačiju vrstu iščašene politike“.

„Zamislite da su Holanđani, Nemci i Francuzi umesto Wildersa, Alternative za Nemačku i Marine Le Pen dobili neke svoje ‘bele'“, kaže Mitrović.

“Politička scena u Srbiji je na granici siromaštva, bez ozbiljnije ponude građanima, pa se iz tih razloga nalazimo u situaciji da imamo vlast i opoziciju kakvu imamo i da Beli za jedan dan skupi 6.000 potpisa – više nego bilo koji opozicioni kandidat. Što bi rekao Matija Bećković ‘od ‘45. godine prošloga veka imamo izbore, ali samo izbor nemamo'”, konstatira Pavlović.

“Srbija se jeste ranije suočavala sa raznim neozbiljnim kandidatima i listama, ali se za Belog to ne može reći, jer u njegovom nastupu postoji jedna vrsta satire i parodije, koju običan narod možda i ne može da razume. Velika je šteta što Branislav Nušić nije među živima da to sve lepo zapiše”, napominje Pavlović.

Apatija i deprimiranost birača kao šansa

Za Miloša Mitrovića, urednika u listu Danas, priča o Belom “može biti tek početak”. Podsjeća kako “većina građana Srbije ne izlazi na izbore sa naročitom voljom, a najviše volje da glasaju imaju birači Aleksandra Vučića”.

“Sa opoziciono orijentisanim građanima stvari stoje drugačije. Mnogi među njima u stvari glasaju protiv Vučića tako što biraju nekog od opozicionih kandidata, koji inače nisu uspeli da im se nametnu. Iz takve vizure, osnovni kvalitet opozicionih kandidata je to što su oni možda bolji od Vučića, ali drugi deo opozicionih glasača, koji takođe nije mali, ne zadovoljava se time da bira opozicionog kandidata samo zato što on nije Vučić. I to su potencijalni glasovi za Belog”, smatra Mitrović.

Uvjeren je da bi mnogi birači prešli preko onog što im se kod Jankovića ili Jeremića ne sviđa, samo da se opozicija uspjela ujediniti oko jednog protukandidata Vučiću. Budući da se nisu dogovorili, “otvorio se dodatni prostor za Belog”.

“Još jedan kvalitet Belog je to što on svojim porukama pretežno kritikuje Vučića, što čini da u percepciji birača razlika između njega, Jeremića i Jankovića ne bude velika. Naravno, kao i drugde, birači u Srbiji su apatični i deprimirani. Između agresivnog Vučića i njegovih konfuznih protivnika, neki među njima će u Belom videti osveženje”, procjenjuje Mitrović.

Rusija kao ‘brat od tetke’

Osvježenje na političkoj sceni u Italiji svakako je bio i jeste Beppe Grillo, bivši komičar, zabavljač, bloger i aktivist, koji je prava zvijezda u usponu i čijem je pokretu “Pet zvjezdica” uspjeli osvojiti mnoga pozicije gradonačelnika Parme, Torina i Rima, ali i zastupnička mjesta u talijanskom i Europskom parlamentu. Iako Mladenovac nije isto što i Rim, a Srbija nije Italija, za Belog kažu da je “politička stvarnost”.

Sami protiv svih

„Beli sada ima publiku po principu ‘sami protiv svih i bez ičije pomoći’. Dokle će to trajati teško je predvideti, ali mislim ne dugo“, kaže Miloš Pavlović.

“Takođe mislim da se slične inicijative u Srbiji neće javljati jer ne bi imale tu vrstu originalnosti i autentičnosti i uvek bi sa sobom nosile hipoteku pitanja ko zaista stoji iza tih inicijativa ili pokreta“, dodaje.

“Kandidatura Belog za predsednika povećava šanse da dođe do drugog kruga izbora, u kojem bi neki ‘normalan’ kandidat porazio Vučića. Motivisanjem, pre svega, mladih birača da izađu na izbore Beli ne samo što deluje subverzivno prema aktuelnom autoritarnom režimu, već daje doprinos da građani generalno budu zainteresovaniji za politiku koja se njih uvek tiče”, smatra Mitrović.

Priznaje da se, za razliku od Grilla i Pernara, “Beli još nije etablirao”, kao što “nije ni poznato kakvu bi ‘pravu’ politiku vodio ako, možda, napravi stranku i uđe u Skupštinu Srbije”.

“U okviru svog show programa nastupa i racionalno. Neki dan je izjavio da ne bi uveo sankcije Rusiji, jer nam je ona ‘brat od tetke’, ali se ne bi sa Rusijom ni naročito zbližavao. Nisam siguran da su, na primer, Janković i Jeremić na jasniji način izložili svoje viđenje o odnosima Srbije i Rusije”, kaže Mitrović.

Nemilosrdna javnost

Pavlović ipak upozorava kako “niko nije upoznat šta bi se desilo ukoliko bi Beli zaista postao deo političke scene ili parlamenta Srbije”, a to se u ovom trenutku, smatra, ne može ni predvidjeti.

“Imajući u vidu sva dešavanja u protekle dve-tri decenije u javnom životu Srbije, javnost traži nekoga sa čistom karijerom i bez mrlje, nekoga ko će u njihovo ime da napravi otklon na političkom establishmentu”, napominje.

Ipak podsjeća da je “srpska javnost jako razmažena, a jedan mali pogrešan korak Luke Maksimovića, kao što je neka vrsta koalicije u beogradskom parlamentu naredne godine, doveo bi do njihovog razočarenja”.

Ukazuje i kako već sada “prorežimski tabloidi pokušavaju od Belog da naprave sve samo ne spontani projekat, počela su i medijska diskreditovanja i napisi kako je strani plaćenik”. Na kraju upozorava: “Javnost u Srbiji je nemilosrdna – za noć te stvore i za noć potroše.”

Izvor: Al Jazeera