Šakama na novinare uz licencu ministarstva

Piše: Mladen Obrenović

Uz osudu fizičkog nasilja i napada na svakog građanina, a povodom još jednog nasrtaja na novinara i književnika Antu Tomića, hrvatsko Ministarstvo kulture navelo je i kako taj slučaj „ujedno podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ“.

Novinari su takvu reakciju ocijenili kao pokušaj uvođenja cenzure, jer se upozorava i novinare, i građane da paze što govore i pričaju u javnosti. Priopćenje je shvaćeno i kao poruka da je Tomić sâm kriv što je napadnut.

Reagirali su djelatnici u kulturi, upozorivši kako je takva poruka ministarstva „otvoreni i javni poziv na ulični linč svih neistomišljenika i kritičara recentne vlasti, otvoreni napad na slobodu javne riječi, izgovorene i/ili napisane, direktni i nedvosmisleni napad na osnovne demokratske vrijednosti zagarantirane Ustavom“.

„Danas je to Ante Tomić, a nakon ovakvog sramotnog priopćenja – sutra ste to možda vi! […] kad se ulici daje mandat nasilničkog djelovanja, svi građani su moguća meta. To je ostvarenje početka fašizacije društva“, smatra Inicijativa Kulturnjaci 2016.

‘Dotaknuto dno u javnoj komunikaciji’

I Neven Barković, izvršni urednik tportala, smatra da reakcija ministarstva „nije samo upozorenje novinarima i ostalima da paze što pričaju, nego i svojevrsni poziv primitivcima da se nasiljem obračunaju s onima koji koriste svoju slobodu izražavanja“.

Uskraćivanje novca neprofitnim medijima

Nakon što je dolaskom nove vlasti u Hrvatskoj napravljen svojevrsni reset sredstava koja se iz državnog proračuna izdvajaju za neprofitne medije, iz Ministarstva kulture, kako pišu neki mediji, stiže i najava uskraćivanja mogućnosti financiranja iz fondova Europske unije.

„Ministar Hasanbegović od prvog je dana identificirao neprofitni medijski sektor kao svjetonazorski nepoćudan. I doista se radi o medijima koji su otvoreno lijevi […] Kada ministar kulture takvim medijima, koji se financiraju isključivo putem projektnih natječaja, onemogući pristup ne samo proračunskim, već i europskim sredstvima, onda se nužno nameće zaključak da se novinarima u neprofitnom medijskom sektoru pokušava onemogućiti ustavom zajamčeno pravo na rad“, smatra Petar Vidov.

„Ukoliko je to doista ministrova namjera, onda ne govorimo samo o ugrožavanju slobode govora, već i demokratskog poretka. Sasvim je jasno da vlast koja osjeća potrebu da ušutka svoje kritičare nikako ne može biti demokratska, zaključuje.

„Sljedeći put kad neki nasilnik napadne nekog autora zbog pisane ili izgovorene riječi, uvijek se može pravdati da je dotični autor bio ‘neodgovoran’, a sad za to ima i licencu Ministarstva kulture – istog onog ministarstva koje bi u nekoj civiliziranoj i demokratskoj državi prvo trebalo stati u zaštitu slobode govora i izražavanja“, smatra Barković.

„Takvom reakcijom [ministra kulture Zlatka] Hasanbegovića dotaknuto je samo dno u javnoj komunikaciji u Hrvatskoj, u kojoj sada očito i šake mogu poslužiti u nedostatku argumenata, s punim blagoslovom resornog ministarstva“, dodaje.

Barković: Novinari se ne usuđuju pitati

Glavni urednik portala Faktograf.hr, Petar Vidov smatra da se porukom Ministarstvo kulture, koje „tvrdi da je Ante Tomić sam kriv jer je napadnut na ulici, a predmetna izjava nikako se drugačije ne može tumačiti, pokušava dodatno potaknuti već ionako raširena autocenzura među novinarima“.

„Ministar Hasanbegović takvim je porukama na tragu stranačkog šefa Tomislava Karamarka iz razdoblja dok se HDZ još pripremao za preuzimanje vlasti: ‘Svatko može misliti što hoće u svojoj kući, ali ne i na javnoj sceni’. Radi se o vrlo opasnim porukama, kojima državna vlast zapravo ograničava prostor slobode govora. Bilo bi apsurdno, da nije poražavajuće, promatrati kako vlast koja na svakom koraku proklamira borbu protiv komunističkog mentaliteta poseže za instrumentom verbalnog delikta“, ukazuje Vidov.

U tom smislu, Barković upozorava kako u Hrvatskoj „nije toliko problem cenzura koliko autocenzura, jer se novinari ne usuđuju inzistirati na odgovorima na svoja pitanja ili, još gore, ne usuđuju se postavljati prava pitanja“.

„S druge strane, u situaciji u kojoj Ministarstvo kulture za fizički napad na novinare i pisce optužuju žrtve, a ne nasilnike, pojava autocenzure je sasvim očekivana. Logika Ministarstva kulture prema kojoj su za napad na novinare krivi sami novinari, a ne napadači, ista je logika onih koji su u siječnju prošle godine uletjeli u redakciju Charlie Hebdoa i hladnokrvno masakrirali karikaturiste“, navodi Barković.

Vidov: Cenzura nedvojbena

Vidov smatra da je cenzura u hrvatskim medijima „nedvojbeno prisutna“ te navodi kako se „ponekad radi o ideološkoj cenzuri, odnosno zabranjivanju sadržaja koji nisu u skladu sa svjetonazorima osoba koje odlučuju o medijskom sadržaju, ali puno češće su novinari izloženi cenzuri zato što teme koje bi željeli obrađivati nisu kompatibilne s interesima oglašivača i/ili vlasnika medijskih kuća“.

„Nažalost, dojam je da je u hrvatskim medijima najprisutnija upravo autocenzura, jer su mnogi novinari nakon što su godinama bili izloženi pritiscima do sada već i sami naučili o čemu se smije, a o čemu ne smije izvještavati“, napominje Vidov.

Reakcija Hasanbegovića

U međuvremenu se o svemu oglasio i prozvani ministar Hasanbegović. Upitan da prokomentira dokument odaslan iz njegovog kabineta, odgovorio je hrvatskim novinarima kako to nije „ni priopćenje, ni izjava, nego ad hoc intervencija vezana uz upit jedne medijske kuće“. I otišao korak dalje.

„Nasilje je osuđeno bezuvjetno, ali upozoravam da kod nas postoji porast potpuno iracionalnoga govora mržnje i različitih uvreda kojima sam, među ostalima, i ja bio obasut posljednjih mjeseci. Ne bih ulazio u potankosti, ali podsjećam da je gospodin [Ante Tomić] u beogradskim novinama mene nazvao, citiram, retardom i maloumnikom. Mislim da je to skandalozno i bez presedana čak i po standardima hrvatskoga novinskoga i medijskoga govora, ali zanimljivo, Hrvatsko novinarsko društvo niti ijedna druga ustanova nije na to reagirala“, zaključio je Hasanbegović.

Izvor: Al Jazeera