U EU nedostaje 400.000 programera

Razgovarao: Tomislav Šoštarić

Toni Milun splitski je matematičar mlađe generacije. Zaposlen je na Visokom učilištu Algebra, a pohađa doktorski studij iz Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Rijeci.

Autor je projekta “Where maths is fun”, kojeg je volonterski pokrenuo sa svojim studentima.

Za taj projekt besplatnih internetskih instrukcija iz matematike, pokrenut 2011. godine, dobio je nagradu “Ponos Hrvatske”, a njegovi video radovi pregledani su više od 10 milijuna puta.

Trend učenja iz videa

U projekt ‘Where maths is fun’ Milun je krenuo, kako kaže, iz šale i zezancije. No, pokazalo se da se bitno povećao postotak uspjeha učenika i prolaznosti studenata na ispitima među onima koji su učili putem njegovim video uradaka. 

“Prva ideja je bila snimiti 20-30 videa. Međutim, nama se to toliko svidjelo da sam počeo snimati svim svojim studentima. Cilj mi je bio da idem mojim studentima snimiti nastavno gradivo ako su slučajno bolesni i ne mogu doći na nastavu jer sam svjestan toga da sve više mladih ljudi ne uče iz knjiga, nego iz videa. Pa sam si mislio da ako žele učiti na takav način, idem im dati da nauče tako kako oni žele učiti”.

U sklopu Festivala znanosti, u Tehničkom muzeju u Zagrebu nedavno je održao predavanje “Where maths is fun – četiri godine poslije”, na kojem je govorio o izazovima budućnosti, prvenstveno za mlade.

• Radili ste kao nastavnik u školi, a zadnjih 10 godina proveli ste na fakultetu. Koja je bila tema predavanja i što ste poručili mladima?

– Bile su osnove kriptografije. Pričali smo o šifriranju, Cezarova šifra, malo o Enigmi. U zadnje vrijeme mi selimo na internet, svi podaci, sve više je sigurnost na internetu važna. Kriptografija nije samo šifriranje pisanih pisama, kao što je Cezar nekad radio, nego je potrebna sigurnost na internetu i to je zapravo budućnost. Tu će se otvarati velik broj radnih mjesta u budućnosti pa smo na neki način željeli ukazati mladima da mogu krenuti u tom smjeru, a da bi se naučile moderne tehnike kriptografije, krenuli smo od početka, dakle od Cezarove šifre.

• Upravo zapošljavanje u budućnosti bila je nužno dotaknuta tema…

– Mi u Hrvatskoj imamo oko 300.000 nezaposlenih ljudi, a trenutno u Europskoj uniji nedostaje oko 400.000 programera, računalaca. Do 2020. nedostajati će ih 750.000 pa uvijek volim spomenuti mladima: gle, vi volite taj internet. Pa počnimo malo razmišljati kako se sve to stvara. Što se nalazi u pozadini? Svi koristimo i idemo na Facebook, koristimo sve novotarije, a bilo bi lijepo da se uključimo i u proizvodnju toga, da počnemo i mi pisati više aplikacija. Znači jednostavno da malo preusmjerimo našu pažnju sa samog korištenja interneta na stvaranje.

• U Hrvatskoj bi trebala biti provedena kurikularna reforma. U kojem smjeru, po vama, treba krenuti obrazovanje u Hrvatskoj, ali i u regiji, jer je vidljivo da postoje neki zajednički kronični problemi po tom pitanju u zemljama u okruženju?

– Cijeli svijet dijeli iste probleme. Obrazovanje treba ići na kreativnost i na rješavanje problema. Znači, nikad moj učenik, student u budućnosti neće dobiti da riješi na svom poslu logaritamsku jednadžbu. Ali ona može biti dio problema kojeg će on rješavati. I zato u zadnje vrijeme baš nastojim dati studentima što više kreativnih zadataka i često im kažem: gle, ja sam tebi šef. Izvoli, to mi riješi na takav i takav način. Naravno, to je povezano s gradivom koje radimo, ali čak dozvolim učenicima da mi riješe kako god – riješite mi taj problem taj problem kako god znate i umijete. Znači, obrazovanje, po mome, bi trebalo ići u tom smjeru – idemo razviti kreativnost kod djece, idemo razviti njihovu sposobnost da rješavaju probleme.

• Kako je došlo do projekta ‘Where maths is fun’, koji je mnogim učenicima i studentima pomognuo da poboljšaju svoje znanje i rezultate? Radite li na njegovom daljnjem razvoju?

– Radilo se o tome da je meni jedan moj student predložio da krenemo snimati videa i objavljivati na YouTube. Nazvali smo taj projekt “Where maths is fun” i nalazi se na mojoj internetskoj stranici tonimilun.com. Od 2011. do kraja 2013. smo snimili onu glavninu što smo htjeli – znači, nastavno gradivo matematike za srednju školu, dobar dio za osnovnu, od 5. do 8. razreda, i nešto fakultetskog gradiva. Tako da je taj projekt u tom obimu završen s nekih 2.000 videa i ta videa su besplatna, dostupna svakome. Kad sam počeo raditi za Visoko učilište Algebra, oni su mi postali partner u smislu da ćemo sad zajedno unaprijediti stranicu pa neće više biti samo videa, već će učenici moći dobivati i testove da vide koliko su uspješno svladali gradivo. Bit će još i neke igre i tako. Mislim da je realno očekivati od jeseni da ćemo to dignuti na viši nivo. Razmišljam i na engleskom snimati. Imamo puno ideja, a malo vremena.

• Kada se rade istraživanja, matematika je često najnepopularniji predmet među učenicima. Zašto je to tako? Radi li se možda o tome da dio profesora izlaže gradivo na način da matematika ostaje apstraktna, da učenici ne vide njezinu konkretnu i praktičnu svrhu?

Znanje o tome kako učiti

Suvremeno društvo, kaže Milun, od svih traži maksimalan angažman jer živimo u vrijeme promjena kakve se nikad u povijesti nisu događale i znanja od prije nekoliko godina danas ne vrijede na isti način, nego u smislu da smo naučili kako učiti. Kao primjer navodi profesora povijesti kojeg je upoznao za nedavnog putovanja u SAD, a koji se bavi investiranjem. 

“Upisao je povijest jer ga je zanimala, ali on je tamo zaista naučio kako učiti i on uči cijeli život. Poslije se samo prebacio s povijesti na poduzetništvo jer mu nije bilo teško naučiti nešto novo. I pitanje je čime će se on baviti za deset godina. Mislim da svi moramao tako razmišljati – ono doba kad smo završili fakultet i da smo ostali raditi svoj posao do 65. godine, to doba je gotovo. Mi ćemo mijenjati nekoliko poslova tokom života, pogotovo mladi”.

– To je točno. Zapravo, matematika je zaista apstraktna, ona se izdiže iznad svakodnevice, recimo tako, da bi onda ‘spustila’ ta svoja znanja i koristila ih za svakodnevni život. Međutim, naglasak na tu njezinu korist je premali u udžbenicima. Sad i ova reforma ide za tim da se više ide naruku učenicima, da ih se motivira više za matematiku. Po meni, svaka nastavna jedinica bi trebala početi problemom koji učenik poželi riješiti. I onda da on kaže: ja želim naučiti ovo ako će mi to pomoći da ga riješim. I da se maknemo od onog klasično matematičkog da prvo mora ići definicija, pa neki teorem pa dokaz i tek onda na četvrtom mjestu neki primjer. Ja bih to sve obrnuo, stavio bih na prvo mjesto životni problem i onda dao učenicima da ga riješe kako znaju i umiju na svoj način, a onda da vidimo što kaže udžbenik, možda on ima neki bolji način. Možda bi to tako učenicima i studentima bilo zanimljivije. Ja tako nastojim na svojoj nastavi – nekad uspijem, nekad ne, ali trudim se.

• Angažirani ste i na drugim poljima – na javnoj televiziji imate emisiju u kojoj obrazlažete osnovne financijske i ekonomske pojmove i pojave…

– Shvatili smo da je financijska pismenost vrlo niska, da se u školi o financijama vrlo malo radi. Prije 30 godina to nije bilo ni potrebno – dobijete svoju plaću na ruke i dok imate novca, imate, kad potrošite, nemate i čekate sljedeću plaću. Međutim, danas postoje tekući računi, nitko više ne dobiva plaću na ruke, ti tekući računi imaju minuse, možete podići kredit kakav god hoćete. Kad dođete u banku, barem deset različitih kredita možete podići. Postoji i barem deset različitih vrsta štednji i ljudi nemaju pojma šta znači koji kredit i šta znači koja štednja. Pa smo odlučili napraviti jednu jednostavnu emisiju u kojoj ćemo dati praktične savjete i nek praktične, jednostavne izračune što to znači – je li bolje uplatiti dječju štednju ili stambenu štednju, što je danas isplativo na tržištu, što nije, na što trebamo paziti kada dižemo kredit, uplaćivati u drugi,  treći mirovinski stup da ili ne, životno osiguranje…Znači, osnove o tim pojmovima i dajemo proračune što će se dogoditi ako se ovakav trend nastavi s plaćama, inflacijom i sično.

Izvor: Al Jazeera