Jesu li Papine izjave smanjile broj hodočasnika u Međugorju?

Piše: Snježana Mulić-Softić

Drugog dana septembra, sunce u Međugorju prži jednako jako kao i u najtoplijim ljetnim mjesecima. Na improviziranom parkingu, u samom centru grada, čija podloga je samo razasuto oštro hercegovačko kamenje, parkirana su dva autobusa sa italijanskim registracijama i nekoliko osobnih automobila.

Juru, mladića koji naplaćuje parking, pitamo je li istina, kako piše katolička štampa (Catholic Herald), da je došlo do naglog pada hodočasnika nakon izjave pape Franje da ono što rade vidioci koji tvrde da im se Gospa obraća tačno u dan i sat, nije kršćanski, a da “Gospa nije poštanska službenica pa da stalno raznosi poruke”, te najave skorog očitovanja Vatikana o Međugorju kao svetištu.

“Jest, definitivno jest. Puno je ove godine manje hodočasnika, ali sad ne znam je li to zbog Papine izjave ili zbog finansijske krize”, odgovara, dok za brisač kači ceduljicu sa vremenom dolaska.

U suvenirnici imena No1, odmah uz crkvu Svetog Jakova, krcatu kipićima Gospe, krunicama i sličnim suvenirima, što se tope pod nemilosrdnim zracima sunca, mladu prodavačicu pitamo je li opao promet, ima li manje hodočasnika nego ranije.

Pogledom pokazuje da uđemo u dućan, hladan i svjež, a onda tiho kaže: “Znate, ja sam ovdje samo dva dana, ne mogu vam ništa reći bez gazde. Probajte pitati u dućanima niže.”

‘Vjera nije stvar Vatikana’

Idemo, kako nam je savjetovala. 

“Ne vjerujem da je Papa to rekao”, prvo je što nam kaže prodavačica koja stoji ispred susjedne suvenirnice.

I ona nas uvodi u dućan, gdje po staklenim policama i vitrinama svoje kupce čekaju hiljade kipića, krunica, križeva, magnetića za frižidere, torbica, kapa, marama i majica sa Gospinim likom.

“Pravo da vam kažem, jeste, znatno je opao i promet i broj hodočasnika. Ali, mislim da je to zbog ekonomske krize. Osim toga, ovo traje 30 godina i stalno su ista lica. Mislim da je ljudima sve ovo malo i dosadilo”, kaže.

Odjednom, iza crkve, čije je dvorište do tada bilo mirno, a samo tu i tamo sjedio pokoji hodočasnik i u sebi molio, nagrne stotine hodočasnika.

Većina ih govori portugalski, španski i italijanski. Bučni su, razdragani i pjevuše crkvene pjesme.

Saznajemo da su upravo sišli sa Brda ukazanja.

Alfredo Tolvini iz Napulja kaže da je tu već deseti put i da je tokom tih posjeta pratio razvoj Međugorja, ne samo kako su se mijenjale ulice i nicali novi hoteli, restorani i prodavnice, već i kako se mijenjao sam vjerski turizam.

Alfredo je čuo za Papinu izjavu, kao i za sumnje Vatikana.

“Svaki put kad se vratim iz Međugorja, ja osjetim snagu, osjetim da sam drugačiji, bolji. Ne interesuje me šta Papa kaže – šta god da kaže, ja ću opet dolaziti, jer ovo je moja vjera, a vjera je privatna stvar, stvar pojedinca”, kaže i pokazuje na djevojku pored sebe – Mariju Impileto.

“Moj cilj je da ovo prenesem na nju, ovaj mir, spokoj i ljubav”.

Ni Sonie Festa-Martinello ne mari za mišljenje Vatikana.

“Ne znam je li ovdje manje hodočasnika nego ranije, ni hoće li ih biti, ali ja ću doći kad god mognem. Ne mislim da je ovo stvar Vatikana ili nekog drugog, nego vjernika isključivo. Nama je dato da vjerujemo, ili ne vjerujemo”, kaže Sonie, dok se dvorište crkve polagano prazni.

Dio hodočasnika odlazi po suvenire, dio odmah sjeda u autobuse, a dio odlazi prema hotelima.

‘Svi su se nasekirali, ali kriju’

Bašta kafića “No problem”, zaogrnuta prirodnom hladovinom, samo stotinjak metara od crkve, zjapi prazna.

Anđela, vlasnica kafića, sjeda s nama za sto.

Jasno joj je šta nas zanima i spremno odgovara: “Po mojoj procjeni, ove godine je broj hodočasnika sigurno opao za 30 posto, lani je u odnosu na godinu prije opao za sto posto, svake godine ih je sve manje i manje, ovo samo tone”.

Pitamo je otkud, onda, onoliki broj hodočasnika pred crkvom.

“Danas je dan ukazanja, jer navodno svakog drugog u mjesecu neko od vidioca čuje Gospin glas, zato su toliki. Hajde, dođite sutra, prekosutra, i vidjet ćete sasvim drugačiju sliku. Čak sam čula i da je ovo zadnje ukazanje, da iduće godine ovog više neće biti.”

Od nje saznajemo da je broj hodočasnika iz Italije drastično smanjen: “Sad, jesu li oni odustali zbog finansija ili zbog toga što im je Vatikan blizu pa čuju šta se tamo govori, ne znam, ali će biti da ima i jednog i drugog.”

Na pitanje kako su mještani Međugorja reagirali na Papinu izjavu o vidiocima, kaže: “Ma, svi su se nasekirali. Samo ovdje se o tome ne govori, nego se svi prave kao da ništa niti vide, niti znaju.”

“Ali, Papa je u pravu za sve što kaže, pogotovo kada govori o vidiocima. Bilo bi dobro ovdje malo uvesti reda – u sve ovo što vidite po ovim ulicama, ali najviše tamo – u Crkvu, pogotovo među vidioce koji idu po bijelom svijetu i drže propovijedi, pričaju – ja, ja, ja.  Ja vjerujem u Boga, ali to je između mene i njega, a ne da sad stojim na nekom trgu i o tome pričam, to nije dobro, to se tako ne radi. Vidioci su ovdje najveći problem.”

Anđela se ne plaši činjenice da bi Međugorje moglo ostati bez hodočasnika.

“Ne, uvijek će dolaziti ljudi koji vjeruju, koji slušaju svoj unutrašnji glas, ali mene plaši šta će biti sa ovim ljudima koji su se preko noći obogatili.  Znate, Međugorje, to nije onako kako vi sa strane vidite – mislim na ove ogromne hotele, restorane, na to da je ovdje svako bogat, da tu ima para koliko hoćete. Istina je da ima para, ali samo u nekoliko džepova. Te velike pare drži elita Međugorja”,  kaže Anđela, dodajući da će uskoro otići iz tog gradića.

“Tu sam dvije godine, ali sam vidjela šta sam imala vidjeti, i nema razloga da ostajem u mjestu u kojem ljudima, kolikogod da imali, nikad nije dosta.”

Međugorje – kosmos za sebe

Prekoputa, u turističkoj agenciji “Maddy”, kažu da, što se njih tiče, broj hodočasnika nije smanjen.

“Mi radimo isključivo sa Ircima i njihov broj se nije smanjio”, kaže Dario Vasilj, dodajući da se povećao broj hodočasnika iz Poljske, ali da je čuo da je opao broj Italijana.

Dario misli da Papa, kada je govorio o vidiocima, nije mislio na međugorske.

“Ja iskreno vjerujem u ukazanje, a neka Vatikan radi svoje. Uostalom, Gospa je u jednoj od zadnjih poruka kazala da je vrijeme istine, pa se nadam da ćemo uskoro znati na čemu smo.”

Ni komšija prekoputa, Ivan Bencan, vlasnik hotela “Marbel” ne misli da se smanjio broj hodočasnika: “Ne, kod mene nije, kod mene je sve puno. Bude ponekad nekih otkazivanja, ali to nema veze sa Papom ni Vatikanom, nego se neko razboli, mora hitno na neki posao i tako.”

Kaže da je intimno vezan za sve što se dešava u Međugorju jer je troje vidioca njegov rod i on im vjeruje.

“Što je s Božije strane, to čovjek ne može uništit’“, rezonuje Ivan.

Međutim, niko u Međugorju nema tačan podatak je li i za koliko opao broj hodočasnika, niti koliko ih zaista u godini bude.

“Ta statistika ne postoji”, iskren je Ivan: “Imamo tu turističku zajednicu, ali ona nije ovdje, nego joj je ured u Mostaru. Onda svaka agencija ima svoje podatke, mi po hotelima svoje. Mnogi se nikad i ne prijave.”

Priznaje da je tu puno nereda, da za 30 godina nije napravljen valjan put od Žitomislića do Međugorja, da pola grada nema kanalizaciju.

“Ovdje svako uredi ispred svog hotela ili restorana, a za ostalo ih nije briga”, kaže Ivan.

Anđela misli slično. Kaže da je Međugorje kosmos za sebe, država u državi, koju ne interesira šta ima u Sarajevu, Banjoj Luci ili Jajcu. Ali, da, baš zbog toga, što su dugo vremena živjeli dobro, kriju da ih ne dotiče stav Vatikana.

‘Neka se boje oni što su napravili hotele’

Ni u Informativnom centru Župnog ureda ne znaju koliko ima hodočasnika.

“Mi bilježimo samo one koji se pričeste, a računamo da se pričesti svaki treći hodočasnik. Nama niko od agencija ne prijavljuje broj”, kaže službenica u Informativnom centru.

Tvrdi da se broj hodočansika nije smanjio, nego je došlo do pretumbacije.

“Jedno vrijeme ovdje je bilo više Poljaka, a manje Italijana, onda se to prevrnulo – Italijani su prevladali. Međutim, sada je Italijana manje, ali je više Poljaka i Slovaka”.

Župni ured, kaže, nije raspravljao o Papinoj izjavi, ali zna da Vatikan sprema odluku: “Šta mi tu možemo? Mi ne radimo ništa nezakonito, održavamo program koji Vatikan ne može zabraniti, a to je misa, krunica i klanjaje. Jeste da vidioci više ne idu u inostranstvo da drže govore, ali sve ostalo je isto”.

Veli da se ne brine što bi hodočasnici jednog dana prestali dolaziti u Međugorje.

“Ja mislim da se toga boje samo oni koji su uložili u ove vile, hotele, koji se na tome bogate. A ja, koja sam rođena ovdje i svi oni koji su tu od rođenja i nakon ukazanja 1981. znamo zašto je Gospa došla. I ako jednog dana hodočasnici ne dođu, neću se sekirat’, opet ću sadit’ duvan, kao što sam to radila i prije nego sam postala ovo što sam sad. Neka se tog dana boje oni drugi”, kaže ona.

Na izlazu s parkinga, na kojem više nema autobusa iz Italije, a na ulicama gradića je više lokalnih trgovaca i stanovnika nego hodočasnika i turista, ponovo zatičemo Juru.

Kaže nam da je čuo od više ljudi da Vatikan odluku o Međugorju neće donijeti sve dok su vidioci živi.

I dok nam maše u znak pozdrava, dodaje: “A oni baš i nisu tako stari.”

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO