Žene ne smiju dopustiti da govore samo muškarci

Nina Suomalainen: Obrazovne vlasti trebaju naći trajna rješenja, koja će osigurati potpunu ravnopravnost za sve učenike (OSCE)
Nina Suomalainen: Obrazovne vlasti trebaju naći trajna rješenja, koja će osigurati potpunu ravnopravnost za sve učenike (OSCE)

Razgovarala: Snježana Mulić-Softić

Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju u Bosni i Hercegovini pruža pomoć organima vlasti u ispunjenju obaveza koje Bosna i Hercegovina ima kao država članica OSCE-a. Među tim obavezama su i poštivanje ljudskih prava te ravnopravnost spolova.

Nina Suomalainen, političarka iz Finske i zamjenica šefa misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini,  koja je skoro čitavu svoju karijeru podredila borbi za ravnopravnost spolova, za Al Jazeeru govori o “manjku” žena u bh. politici, diskriminaciji u politici, obrazovanju…

  • Gospođo Suomalainen, kako komentirate činjenicu da se Bosna i Hercegovina nalazi na 170. mjestu na svjetskom nivou po učešću žena u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, a koju je nedavno saopćila Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine?

Suomalainen: Koliko je meni poznato, prema najnovijim podacima Interparlamentarne unije, Bosna i Hercegovina u ovoj oblasti zauzima 70. (a ne 170.) mjesto, od ukupno 153 državna zakonodavna tijela obuhvaćena ispitivanjem. U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine žene čine 21,4 posto poslanika, dok je prosjek zastupljenosti žena u drugim evropskim državama članicama OSCE-a, izuzev država nordijske regije, 23,7 posto. Zastupljenost žena u Domu naroda iznosi 13,3 posto, što je daleko ispod prosjeka evropskih država članica OSCE-a, a pokazatelj je nedovoljne spremnosti političkih stranaka na poštivanje standarda ravnopravnosti spolova. Ove godine, po prvi put od svog osnivanja, država će imati minimum od 40 posto pripadnika manje zastupljenog spola na listama kandidata, a očekujemo da će se njen rejting na rang listi poboljšati kako u pogledu stanja zastupljenosti žena u državnom zakonodavnom tijelu, tako i u pogledu njihove zastupljenosti u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Podsjećanja radi, želim istaći da se kvota od 40 posto zastupljenosti, propisana Zakonom o ravnopravnosti spolova, također odnosi i na imenovanje kandidata na različite pozicije nakon izbora.

  • Da li su za tako porazan rejting krive same žene, ili je problem ipak širi?

Suomalainen: Ovo pitanje ne treba svoditi na samo jedan problem, pa čak ni na jednu oblast – oblast ravnopravnosti spolova, a krivicu, sasvim sigurno, ne treba tražiti među ženama. Historijski kontekst, stereotipi i kulturološke norme određuju veoma konkretan okvir za većinu žena, koji je često veoma teško prevazići ukoliko osoba djeluje kao pojedinac. Možemo provesti predstojeće decenije u nastojanju da žene educiramo o njihovim pravima, ali drugi problemi mogli bi nastaviti djelovati kao prepreka u ostvarenju napretka u oblasti ravnopravnosti spolova. Vjerujem da interna demokratizacija političkih stranaka predstavlja dobar početak, uključujući tu i razmatranje pitanja od značaja za ostvarenje ravnopravnosti spolova pri izradi politika rada i oblikovanju političkog opredjeljenja za koje se stranka zalaže. To znači da današnje političke stranke moraju biti spremne odgovarati javnosti za svoj rad. Stranačka politika koja uvažava potrebu ostvarenja ravnopravnosti spolova je dobra stranačka politika.

  • Šta žene u Bosni i Hercegovini trebaju uraditi da se takvo stanje promijeni?

Suomalainen: Žene trebaju iskorisiti svako raspoloživo zakonom dozvoljeno sredstvo da bi ostvarile svoja prava, zaustavile diskriminaciju i okončale nasilje zasnovano na spolu. Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o ravnopravnosti spolova i krivični zakoni predstavljaju najbolje sredstvo koje im stoji na raspolaganju. Političarke ne smiju zanemariti činjenicu da su se prije samo nešto više od 100 godina, a u mnogim državama i u skorijoj prošlosti, žene borile za pravo glasa i za pravo da učestvuju na izborima kao kandidatkinje.

U nekim državama ženama ova prava još uvijek nisu zagarantirana, a ima i slučajeva da su navedena prava prvobitno bila propisana zakonom, da bi im naknadno bila uskraćena. Žene, kao i svi borci za ostvarenje ravnopravnosti spolova, bez obzira na to da li se radi o predstavnicima institucija ili o predstavnicima vaninstitucionalnih mehanizama, trebali bi i muškarce pozvati da se kao partneri uključe u ovu borbu. I mnogi muškarci dovode u pitanje sistem u kojem uloge koje društvo pripisuje pripadnicima različitih spolova utječu na njihove privatne živote, ili u kojem oni nisu prihvatljivi kao pružaoci njege i odgajatelji. Borba za ravnopravnost spolova je borba za bolje društvo – i za muškarce, i za žene.

  • Misija OSCE-a s Agencijom za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine organizira  radionice za kandidatkinje političkih stranaka na općim izborima u Bosni i hercegovini.  Da li su žene u Bosni i Hercegovini zainteresirane za tu vrstu usavršavanja?

Suomalainen: Da. Žene su veoma zainteresirane za usavršavanje svojih vještina u cilju ostvarenja boljih rezultata, povezivanja sa ženama iz drugih političkih stranaka i razmjene međusobnih saznanja i iskustava. One često imaju osjećaj da postoji određena nevidljiva prepreka koju moraju prevazići. Neke od njih su veoma iskusne i zapravo bi i same mogle biti predavači na ovim radionicama. To je možda najvažniji resurs kojim političke stranke trenutno raspolažu, a da toga nisu nužno ni svjesne. No, valja istaći i to da radionice ne mogu dovesti do promjene same po sebi. Iz tog razloga i djelujemo na nekoliko frontova. Pružamo podršku Agenciji u njenim kontaktima s političkim strankama koji proizlaze iz potpisivanja Izjave o opredijeljenosti političkih stranaka za ravnopravnost spolova. Također smo pružili podršku Agenciji u organiziranju radionica za kandidatkinje, a podržavamo i medijske kampanje drugih organizacija i institucija koje za cilj imaju informiranje birača o ovim pitanjima.

Misija pruža podršku i poslanicama u zakonodavnim tijelima u osnivanju i organiziranju parlamentarnih klubova žena, kakav je Klub parlamentarki Predstavničkog doma Parlamenta [entiteta] Federacija Bosne i Hercegovine. Nakon izbora, po formiranju novih saziva parlamenata i skupština, Misija će izabranim predstavnicama i delegatkinjama pomoći u formiranju klubova žena, a tim klubovima će potom biti pružena pomoć u povezivanju sa drugim sličnim klubovima u Bosni i Hercegovini i regiji.

  • Stranke u Bosni i Hercegovini su se obavezale da će pitanje ravnopravnosti spolova uključiti u svoje programe i povećati učešće kandidatkinja na listama. Da li su to učinile?

Suomalainen: Političke stranke obavezale su se na poštivanje 12 principa ravnopravnosti spolova, koji se mogu primjenjivati u oblasti internih politika i prakse rada, kao i u oblasti politika rada za koje se te stranke javno zalažu, njihovog ponašanja za vrijeme trajanja kampanje, kao i njihove uloge u rješavanju najvažnijih problema sa kojima se suočavaju žene u Bosni i Hercegovini. Ti problemi uključuju neproporcionalnu zastupljenost na tržištu rada, ostvarenje beneficija za porodilje, usklađivanje obaveza koje proizlaze iz profesionalnog angažmana i privatnog života muškaraca i žena, sprečavanje nasilja u porodici, zaštitu žrtava te preplitanje različitih oblika diskriminacije s kojima se suočavaju Romkinje ili žene s invaliditetom, žene iz rurarlnih područja ili migrantkinje, žene žrtve rata ili interno raseljene žene.

Kada je u pitanju ponašanje potpisnika Izjave o opredijeljenosti za ravnopravnost spolova za vrijeme trajanja kampanje, Agencija do danas nije zabilježila primjere uvreda izrečenih na račun kandidatkinja ili kandidata na osnovu njihovog spola. Promotivni materijali za potrebe predizborne kampanje političkih stranaka obično prikazuju i kandidate i kandidatkinje. Međutim, na skupovima političkih stranaka obično učestvuju samo muški kandidati. Neki programi političkih stranaka obuhvataju i izraze spremnosti na ostvarenje ravnopravnosti spolova, iako ovom prilikom neću isticati pojedinačne političke stranke, budući da je u ovoj oblasti još uvijek potrebno provesti sveobuhvatnu analizu.

Međutim, i mi u Misiji, i službenici Agencije, nadamo se da će se i građansko društvo uključiti u praćenje provedbe prihvaćenih obaveza političkih stranaka u oblasti ravnopravnosti spolova, posebno zbog činjenice da postoji dojam da je ove godine angažiran osjetno veći broj lokalnih posmatrača izbora. Ono što slijedi nakon izbora od daleko je većeg značaja, i mi ćemo zajednički raditi s našim partnerima kako bismo osigurali održavanje postojećeg nivoa zanimanja za pitanja ravnopravnosti spolova i u tom periodu.

  • Koji vid diskriminacije je najzastupljeniji u Bosni i Hercegovini?

Suomalainen: Diskriminacija je široko rasprostranjena pojava, s dugom, složenom i različitom historijom u svim društvima u Evropi. Ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak. Društvo obično primjenjuje pristup u tretiranju diskriminacije, koji se kreće od ignoriranja ili poricanja, preko reagiranja, do korektivnih mjera. Različite države primjenjuju različite pomenute mjere. Bosna i Hercegovina je ostvarila napredak na polju uklanjanja diskriminacije, posebno činom usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije, na koji se sve češće poziva u postupcima koji se vode pred sudovima.

Iako Misija smatra da je pitanje diskriminacije pri zapošljavanju veoma ozbiljno pitanje, bilo bi, u neku ruku, proizvoljno s moje strane da izdvojim bilo koji oblik diskriminacije kao najzastupljeniji. To je zbog toga što trenutno ne postoje sveobuhvatni ili zvanični podaci koji bi pokazali obim zastupljenosti oblika diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Dostupni podaci su ograničeni, nesistematski bilježeni i zastarjeli. Zbog toga država ne može sastaviti sveobuhvatnu evidenciju i obaviti vjerodostojnu analizu stepena diskriminacije u državi. OSCE podržava aktivnosti domaćih vlasti na prikupljanju podataka, u skladu s obavezama prema Zakonu o zabrani diskriminacije. Ostalo je još mnogo toga da se uradi kako bi se dobila sveobuhvatna i pouzdana slika o stepenu zastupljenosti diskriminacije u Bosni i Hercegovini.

Pored slučajeva diskriminacije, jednako je važno pomenuti i nedostatak reagiranja vlasti širom države u smislu postupanja po presudama ustavnog suda u predmetima u kojima je utvrđena diskriminacija. Postoji preko 80 presuda ustavnih sudova od kojih se mnoge odnose na diskriminaciju, a nisu provedene.

  • Kako gledate na činjenicu da ni ove školske godine učenici Bošnjaci u bh. entitetu Republika Srpska neće imati nastavu iz tzv. nacionalne skupine predmeta? Može li OSCE uraditi nešto po tom pitanju?

Suomalainen: Pitanja obrazovanja u Konjević-Polju i Vrbanjcima, o kojima su mediji intenzivno izvještavali, samo su dio mnogo šireg problema neravnopravnosti i diskriminacije u obrazovanju koji pogađa sve konstitutivne narode i nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini. Misija OSCE-a i dalje potpomaže razvoj dijaloga među akterima na polju obrazovanja, konkretno u vezi s problemom Konjević-Polja i Vrbanjaca, naročito kroz naše terenske urede u Srebrenici i Banjoj Luci, kako bi se pronašlo rješenje kojim bi se interesi djece stavili na prvo mjesto. Ali, u dugoročnijem smislu, od suštinskog je značaja prevazići privremene mjere, kao što je Privremeni sporazum o zadovoljenju posebnih potreba i prava djece povratnika, koji uređuje pitanje nacionalne grupe predmeta i pitanje “dvije škole pod jednim krovom”, a koji je na snazi duže od 10 godina. Čvrsto smo uvjereni kako je krajnje vrijeme da obrazovne vlasti iznađu trajna rješenja koja će osigurati potpunu ravnopravnost za sve učenike u svim školama u ovoj državi. Formiranje novih vlasti nakon izbora trebalo bi osigurati podlogu za ostvarenje napretka i spremni smo pružiti svaku podršku koja je potrebna kako bi se napredovalo po ovom pitanju.

  • Iako je, prema Ustavu, bosanski jezik jedan od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini, u RS-u se insistira na njegovom negiranju i reduciranju samo na jezik kojim govore Bošnjaci. Kako to komentirate i kako bi takav slučaj prošao u Finskoj?

Suomalainen: Pitanje jezika je precizno regulirano entitetskim ustavima. Očito je da su formulacije različite. Zato bi ovo pitanje trebale razmotriti nadležne institucije.

  • Zašto je u Bosni i Hercegovini pitanje obrazovanja političko, a ne građansko pravo i pitanje? Ima li u tome greške međunarodne zajednice?

Suomalainen: Obrazovanje je jedno od osnovnih ljudskih prava, ali se često smatra isključivo mehanizmom za zaštitu nacionalnih identiteta i kao takvo privlači veliki politički interes. Međutim, obrazovne politike koje njeguju podjele u obrazovanju su štetne za stabilnost Bosne i Hercegovine i za stvaranje tolerantnih, inovativnih i uspješnih generacija građana i budućih vođa.

  • Kako je to pitanje riješeno u Finskoj, odakle dolazite? Poznato je da je to također multinacionana država, a službeni jezici su finski i švedski, mada Šveđani čine svega šest posto stanovništva. Možete li nam malo približiti finski model poštivanja ljudskih prava?

Suomalainen: Ljudska prava svih građana koji žive u Finskoj su garantirana Ustavom. Zakonodavstvo je usklađeno sa zahtjevima sadržanim u međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava, kojih se Finska pridržava. U slučaju pritužbe postupci se mogu pokrenuti pred domaćim sudovima, ali i pri uredu Ombudsmana, koji se nalazi u Parlamentu. U Finskoj postoje ombudsmani za pitanja manjina, ravnopravnosti spolova i prava djece.

Međutim, postoje također i stvari koje možemo poboljšati. Nakon što se iscrpe sve mogućnosti za postupke pred domaćim sudovima (okružnim, regionalnim i Vrhovnim sudom), moguće je pokrenuti postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava. Taj sud je donosio neke presude u kojima je od Finske traženo da poboljša zakone ili njihovu provedbu. Naročito je do takvih situacija dolazilo u predmetima u kojima je sudski postupak trajao predugo, jer ponekad u Finskoj sudski postupak traje godinama. Neki predmeti su se također ticali pozicije onih koji odbiju da služe vojsku, tretmana azilanata, a bilo je i nekoliko predmeta u vezi s pretjeranom upotrebom sile od strane policije.

  • Jednom ste izjavili da Bosni i Hercegovini ima Zakon o zabrani diskriminacije, ali da ga treba popraviti, navodeći slučaj Sejdić-Finci. U kojim biste sve dijelovima popravili taj zakon?

Suomalainen: Pravnici tvrde da se Zakon o zabrani diskriminacije tumači nedosljedno, a ponekad i pogrešno i u suprotnosti s međunarodnim standardima. Zakon o zabrani diskriminacije zaista sadrži procedure koje predstavljaju novost u domaćem pravnom kontekstu. Ono što predstavlja dodatnu komplikaciju je to što su odgovorni organi vlasti propustili da usaglase postojeće zakonodavstvo sa Zakonom o zabrani diskriminacije, bez obzira na pravnu obavezu da to učine.

Odredbe zakona bi se osnažile time što bi se razjasnila terminologija koja se koristi u vezi s proceduralnim aspektima podnošenja tužbe, naročito u vezi s rokovima. Rokovi se smatraju neprimjereno kratkim i postoje jaki argumenti da se rokovi produže, da bi se uskladili sa Zakonom o parničnom postupku. Također bi bilo od koristi pojasniti odredbe kojima se regulira teret dokazivanja (pošto u zakonu nije uspostavljen standard dokazivanja neophodan za promjenu strane na kojoj leži teret dokazivanja).

OSCE pruža podršku Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine na pokretanju procesa izrade takvih amandmana na Zakon o zabrani diskriminacije. Ciljevi su da se osigura usaglašenije tumačenje tog zakona od strane sudija, da se poveća pravna sigurnost za advokate i potencijalne učesnike u parničnom postupku i da se Bosna i Hercegovina približi ostvarenju potpune usaglašenosti Zakona o zabrani diskriminacije s pravnom stečevinom Evropske unije.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

U bh. entitetu Republika Srpska mijenja se naziv nastavnog predmeta “bosanski jezik” u “bošnjački jezik”. To je predviđeno novim nastavnim planom i programom za ovu školsku godinu. Bošnjački povratnici u tom entitetu nisu zadovoljni odlukom jer, kažu, njihov maternji jezik je bosanski. Priču donosi novinarka Al Jazeere Ljiljana Smiljanić.

Više iz rubrike TEME
POPULARNO